Višnja Machiedo omogućuje nam ploviti ovim knjigama, osjećati nadrealističku, a zapravo istinsku literarnu žudnju, duhovne žeđi, žudnju koja žudi i nakon zadovoljenja, emocionalne potrese, ljubav...

Prva sam dva mjeseca svakodnevno obilazio veliku međunarodnu nadrealističku izložbu Exposition inteRnatiOnale du surréaliSme kojoj je tema bila erotizam i koju sam sonorizirao ljubavnim uzdasima.

I zbog toga se možda treba odlučiti za opću (ne baš samo nadrealističku) provokaciju, pa si onda na kraju čovjek može priuštiti i dobrodušnost kao u Tom mračnom predmetu žudnje.

U to vrijeme ušao sam u jednu sanjarsku, nadrealističku fazu, čime sam se pokušao izdignuti iznad plošno-dekorativnog stila koji smo učili u školi. 1974. godine umire mi otac pa sam prisiljen svirati bubnjeve po plesnjacima kako bih se dalje mogao školovati.

Ako nešto spaja nadrealističku figurativnost pedesetih s apstrakcijom najznačajnijeg dijela opusa Biserke Baretić, onda je to potreba za učestalim obilježavanjem nekog, nazovimo ga horizonta.

Snažni strah od egzistencije tipičan za nadrealističku fazu Biserke Baretić, još je uvijek prisutan, samo što sada opis poremećenih odnosa pojavnih oblika zbilje više nije bitan.

Na slici Daleki bregi (1968.) baš takve krhotine se pojavljaju iz mukle dubine u znakovitoj ikonografiji zagorskoga sela; tu je vizionarnim scenografskim imaginarijem iznova dodirnuo nadrealističku žicu.

Pisao sam tijekom rata, nebuloznu i nadrealističku poeziju, jer je bilo nemoguće u ratu pisati o ratu, pošto sam bio direktno u njemu, nisam ga gledao kao pozornicu svojih budućih književnih djela.

U Pustoši Prica opisuje izlet u Istru u ljeto 1991, u vrijeme kad se rat u Hrvatskoj počinje razbuktavati punom snagom; uvjerljivo prikazuje atmosferu opće anksioznosti, nadrealističku sliku autobusa bez putnika, opustjele nekoć živahne istarske obalne gradove, osobito Rovinj, u kojem odsjeda; u te opise prodiru esejistička razmatranja koja nastaju kao komentari novinskih članaka iz aktualnog tiska (M.

Za početak bih izrazio zgražanje nad viješću kako neki prepredeni kriminalac poštom šalje nadrealističku poeziju i prozu građanima diljem zemlje.

Ako pišeš nadrealističku poeziju, granica nema uopće - jer ne tvrdiš ništa nego samo opisuješ svoje stanje na granici između jave i sna, pod utjecajem droge itd.

René Magritte eliptično izriče nadrealističku poetiku pjesnici »prizivaju misli koje povezuju stvari u poretku koji priziva misterij«.

Izložba će tako kroz najraznovrsnije oblike paralelnih izražajnih formi pokazati bogatstvo različitosti, neiscrpne kreativnosti, nenadmašnog majstorstva u svim umjetničkim fazama velikog stvaratelja modernizma: plavi i ružičasti period, protokubizam i istraživanja Afrike, amblematske radove sintetičkog kubizma, klasični period, nadrealističku fazu te kasne slike.

Raški portal je dio vrijednosti arhitekture Raše grada rudara, izgrađenog u svega 547 dana, dio autorskog pečata poznatog arhitekte, Gustava Pulitzera Finali, kojim trg poprima futurističku, gotovo nadrealističku atmosferu.

Nastavljajući svoju primarnu (i potvrđenu) slikarsku liniju m i n i m u m a Đurđena joj - zavisno od motiva - ovaj puta suprotstavlja u njoj sadržanu njezinu suprotnost: snažnu i koloristički (iako zagasitu) z v u č n u (upravo skulptorsku) organiku, kao i kaligrafiju (Kopačko pismo I i II) i nadrealističku simboliku igre u praznini (na primjer Predah velikih vrša) ne naputajući ni vrlo senzibilno pikturalističko istraživanje plemenite površina slike, kao što je, npr., slika Brana I.

Oslanjajući se na naturalizam uprizorenja, povremeno i na ironijski odmak, mjestimice i na američki stil tzv. nevidljive režije, B. prepoznatljivo razvija nadrealističku dimenziju globalne koncepcije djela (fantastično, iracionalno, snoliko i podsvjesno kao opažajna realnost) često prevladavajući najčvršće kanone klasične naracije pa tako Anđeo uništenja (El ángel exterminador, 1962) nadrealističko svodi na jedan element (protagonisti ne mogu prijeći nevidljivu fizičku barijeru, izaći iz prostorije), Ljepotica dana (Belle de jour, 1967), nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji potire granicu zamišljaja i stvarnosti, s (uvjetnom) pričom o ženi iz građanske obitelji koja vodi dvostruki život prostitutke, Diskretni šarm buržoazije (Le charme discret de la bourgeoisie, 1972, Oscar za najbolji film na stranom jeziku) pretežito je vizualizacija snova, Fantom slobode (Le fantôme de la liberté, 1974) ima slučaj kao bitnu motivacijsku komponentu razvoja radnje, a u redateljevu posljednjem filmu Taj mračni predmet žudnje (Cet obsur objet du désir, 1977) dvije glumice tumače isti lik.

U svijetu postoji nekoliko uvaženih autora koji njeguju taj stil, a i međunarodne udruge fotografa FIAP i PSA sve češće na pojedinim salonima ' nadrealističku ' fotografiju izdvajaju kao posebnu kategoriju, a negdje ona i dalje ravnopravno sudjeluje u konkurenciji s ostalim umjetničkim fotografijama.

Tako sam nam se nametnule usporedbe s Milesom, recimo iz kasnije faze i albuma poput In a Silent Way na koji je trajan upliv imao Joe Zawinul, te albuma poput Bitches Brew ili čak Amandla iz 1989. godine, dakle ploča koje su na neki način prizivale slikarstvo jednog Picassa (iako to može biti osobni dojam i relativno) i njegovu ekspresionističku, pa i nadrealističku fazu a free-jazz i ono kako Ornette Coleman rješava glazbene izazove kroz hrabrost i avangardu improvizacije, nameće nam Kandinskog, koji nakon pariškog iskustva i upoznavanja s impresionizmom i fovizmom, kreće k avangardi i apstrakciji.

U petnaest kratkih priča zbirke Circling the Drain Amanda Davis hvata se ukoštac sa sirovim emocijama ljubavi i gubitka pa ih smješta u nadrealističku perspektivu.

U Malody nailazimo na neobična redateljska rješenja, nadrealističku sliku svijeta i distancu od gledateljevih očekivanja.

Gledajući retrogradno te rane crteže tušem i perom s početka šezdesetih godina i njihovu nadrealističku« zasićenu ikonografiju sudbonosnih zbivanja »(T.

Nadalje, u Parizu sam, kao što je i red, našao i u Zagreb donio nadrealističku topografiju metropole od Marie-Claire Boncquart Paris des SurrĂŠalistes (Seghers, 1972); u milanskog se antikvara našla, u talijanskome prijevodu, sadržajna Storia di surrealismo (I, II) AndrĂŠ Bretona i Jean-Louisa BĂŠdonina, u Schwarzovoj nakladi iz 1960. Naručio sam dojmljivi Journal du SurrĂŠalisme 1919 - 1939 GaĂŤtana Picona, u velebnom izdanju Skire 1976. U zagrebačkim sam knjižarama nabavio Erotique du SurrĂŠalisme Roberta Benayouna (izd.

Vladimir Rismondo ml., u predgovoru je kataloga zapisao i ovo: " Od najranijih mladenačkih istupa koji su bili duboko vezani uz nadrealističku narativnost i poetiku ženskog tijela, preko akademske discipliniranosti u istraživanju motiva i post-akademskih sitraživanja, pa sve do suvremenog povratka svojoj omiljenoj izražajnoj tehnici crteža (transformiranog kroz digitalnu optiku), ovaj se stvaralac bavio pokušajima transformacije jedne stvarnosti u drugu ".

Zateći ćemo u ovoj zbirki i poneki krimić, poneku nadrealističku sličicu iz zimskog staračkog života jadranskog otoka, crnu socijalnu priču o gradskim ridikulima, priču o mladom homoseksualnom paru čija veza u zatucanoj tradicionalističkoj sredini može imati samo tragičan ishod, crnohumornu priču o policijskog istrazi slučaja profesionalnog pisca ljubavnih pisama, poneka parodija na superherojske teme, a kako se knjiga primiče kraju, priče se pripovjedački razvijaju sve više introspektivno, unatoč nekoj formalnoj radnji prava priča zbiva se u unutrašnjem svijetu lika, ishodi i zaključci postaju dublji, obuhvatniji, svevremenskiji i, to u Oljinom slučaju nipošto nije kontradikcija duhovitiji, ležerniji i neozbiljniji.

Snažno je utjecao na nadrealističku likovnu umjetnost, ali romanom Heptameros i na nadrealističku književnost.

Komad pomalo podsjeća na glasovitu nadrealističku farsu Rogera Vitraca Viktor ili djeca na vlasti, tek u znatno slabijem izdanju.

(O) je premijerno izveden na Londonskom festivalu kratkog filma u siječnju 2010. Zahvaljujući tom performansu Hattler se vratio svojim tinejdžerskim počecima, stvaranju zvuka ili glazbe i krenuo u svoj prvi pohod na video i audio izvedbu uživo uz Norikinu nadrealističku animiranu vizualizaciju.

Za razliku od tih radova koji su uglavnom nastajali spontano, recentni radovi ciklusa Har monije nastali su na jasnom konceptu u kojemu se motiv sakralnog ili svjetovnog sadržaja oblikuje u nadrealističku cijelinu.

Ljudi koji stanu pred nadrealističku sliku u galeriji a nisu skloni razmišljanju i nemaju jasnu sliku što ona predstavlja najčešće bivaju s njom razočarani ili u boljoj varijanti slobodno priznaju da je ne razumiju.

Bolesnička postelja, posljednji trenuci života Emilija Cernigoja (piščeva alter ega; u predstavi Robert Kurbaša), dolazak mistične, navodne kćeri Patrizije (u predstavi Helena Minić) predstavljaju središte scenske priče koja in medias res priziva nadrealističku koncepciju zbilje čime se spretno implicira dimenzija sna ili pak moguće halucinantno stanje.