Ili pazim na to da ne stanem na mjesta gdje se spajaju dvije različite vrste betona (znate ono kad je nastala neka rupa, pa su unikomci bez veze nalili beton da ne bude šuplje ili kad je netko izlio svoju neku stazicu samo ispred svoje kuće). tako da nikad neću stati stopalom na dvije različite vrste betona, neću stati na pukotine ili sitne rupice nastale npr. od gelera. uz to broj koraka na jednoj vrsti betona UVIJEK, ALI UVIJEK mora biti paran. ako nije paran, onda ću onako lagano, neprimjetno nogom dotaknuti zadnji put tu vrstu betona, samo da broj koraka bude paran. neparan broj koraka pravit ću samo kada se osjećam prkosno, pa ću napraviti bilo koju samo da prkosim, pogotovo sebi. i neparan broj ću napraviti ako sam recimo iznimno sretna, tada želim recimo zapamtiti taj trenutak, pa ću raditi neparne korake zato da npr. zapamtim taj lijep trenutak. također imam opsesiju brojanja koraka.... tu se naravno nalazi i svima nam poznata zebra, koja ima sedam onih crta kada je cesta normalne širine, nekad zna biti i osam ili devet, a dosta često je i trinaest. probajte brojati, vidjet ćete. na užim cesticama, recimo u naseljima naiči ćete na zebru od eventualno šest ili osam bijelih crta. e vidite ako zebra ima neparan broj crta, ja neću stati na jednu od njih, samo zato da broj na koji ja stanem BUDE PARAN.... ako već ne brojim i hodam tako čudno. onda pijevam neku pijesmu, nije bitno koja, glavno da ima dobar ritam u kojem mogu hodati. tako da ako me vidite na ulici kako čudno hodam, evo vam objašnjenja, a ako vidite da hodam normalnom brzinom pa onda ubrzam ili usporim, to je zato što se ugl. natječem sa nekim ko hoda s preke strane ulice ili sam jednostavno promjenila pjesmu u glavi pa hodam sporijim ili bržim ritmom. jedina situacija kada neću raditi ništa od gore navedenog, je kada sam u extremno velikom bedu i nisam u stanju za ništa osim za mučenje i analiziranje cijele situacije ili jednostavno samo za otupljeno gledanje nečega u pozadini..... evo vam objašnjenje za moj čudan hod. kao mala sam se često zabijala u ljude i padala nasred ceste bez da sam se spotaknula o nešto i to samo zato što sam uvijek gledala gore u fasade starih zgrada, ptice ili nebo....