Ukratko, koliko se god kastracija uistinu činila potpunom i dobrovoljnom, u svem tomu raspravljanju o problemima naše filmske umjetnosti i ideji da film govori o našoj novoj stvarnosti, u toj očitoj uporabi filma kao agitacijskog, prosvjetnog, ideološkog i političkog medija u tom predtelevizijskom i uopće netehničkom razdoblju, među najširim slojevima slabo pismena seljačkog stanovništva ipak se, u pomnu čitanju (gledanju) filmskih tekstova nameću očite pukotine i iskliznuća koja govore o vremenu traženja i ispipavanja kakva bi umjetnost za to novo vrijeme trebala biti, i koje su granice njezine (ideologijske, državne, partijske) tolerancije.