Naravno, imate moje najiskrenije saučešće.

Ali Thomas nema isprike.

Gospodine, primite moje isprike.

Neću slušati nikakve isprike, čak ni istinu.

Nikakve isprike.

Došao sam vam se najiskrenije ispričati.

Dr. Guirkakoff, moje isprike profesoru Freudu.

Moje isprike, kapetane.

Ja želim ponuditi moje isprike.

Moje isprike, gospodaru.

Moje isprike za vas, gospođice Malotte.

Možda, ali nema isprike za moju neotesanost.

Neće mi pomoći isprike.

Oponašanje je najiskrenije laskanje.

MisIim, najiskrenije.

Moje isprike što smetam.

Onda, sve što mogu napraviti je da ti poželim sreću a to ti želim najiskrenije.

Bez isprike, Ja sam...

Nalazim da mi je teško nastaviti... bez da se počnem smijati zbog posvemašne "dnojestavnosti" odgovora... i jadne isprike, to jest činjenice... da ih je samo pokušavala preplašiti.

Poštivati zakon i biti guran u stranu bez odgovora ili isprike.

Prihvatit ćete isprike za Roda, gosp. Lane.

Pretpostavljam da su na redu isprike.

Moje ponizne isprike.

"I da ste se, pospanci, nacrtali na službi i ne želim nikakve isprike." Kraj citata.

Gospođica Susie zaslužuje isprike zato što si pobjegao iz škole.

Lažne isprike, loša četvrt, susjedi, ja...

Moje isprike, vojniče.

Bez isprike, bilo kakve.

Mrzim isprike, osobito za istinu.

Onda će ti prihvatiti isprike.