zašto moram biti spreman za feštu baš taj dan? pogotovo ako radim do 2? i nekako najlogičnije rješenje me vraća nekih 15 - 20 godina nazad. u vrime prije rata. kad se nije slavio božić. mislim, onako javno. nije bilo praznika. pa je Doček bio prava prilika za okupljanje, pogotovo što su onda počinjali školski praznici, a i bila su dva dana praznika za zaposlene. možda sam ja živio u zaostalom gradu i sredini, ali nekako mi se čini da su ti dočeci bili uglavnom na prijateljskoj osnovi. starci s malom dicom su išli kod istih takvih, dok bi kuću prepuštali starijoj djeci, odnosno mladeži, koja su zvali opet svoju ekipu u onu ' slobodnu ' kuću. bilo je ića i pića. i to je bila jedinstvena prilika u godini za tulum doma. stvarno se ne sićam da je bilo dočeka po diskotekama, kafićima.... osim naravno po hotelima, za one dubljeg džepa. a i veliki ' grijeh ' je bio ne probuditi se za ručak i pogledati novogodišnju turneju 4 skakaonice iz Garmisch-Partenkirchena. danas pogledam ponudu dočeka. ima tu od češke do tunisa. od sheratona do gastro globusa. od petice do vjerojatno čevabdžinice marinero u prečkom. plati i idi se družiti s nekim nepoznatim. koja je čar u tome? po čemu se to razlikuje od bilo kojeg drugog izlaska vani tijekom godine? a dočeci na otvorenom. na minus n stupnjeva. aj to mogu prihvatiti kao dodatni feature za one koji čekaju doma. da malo protegnu noge i naprave mista za nove količine ića i pića kad se vrate na toplo. ali nisu mi jasni oni koji se konstantno tamo smrzavaju, no dobro.