Onako kad vam srce počne lupati ko blesavo, ko da će iskočiti iz grudi, kad vam u trbuhu lepršaju toliko leptirića da to graniči sa boli, kad vam se noge tresu, kad vam se ruke ježe, kad se ne možete pomaknuti, kad se samo želite nasmiješiti i smijati do vječnosti, kad poželite se vinuti u zrak kao ptica, kad zaista osjećate kao da imate krila, kad vam se sve ćini tako svjetlo i pozitivno, kad su vam misli daleko, zajedno s oblacima i balonima ispunjenim helijem koje su ispustila djeca, sa suncem i avionima, kad su zvijezde sjajnije, kad imate osjećaj da se baš za vas smiješe, kad je i buka javnog prometa samo divna, romantična melodija, kad imate vremena za svaku stvar kojoj se žalite posvetiti, kad energija pršti iz vas ko da glumite u nekom SF-u, kad suze ne postoje u vašem riječniku, kad je cijeli svijet crno bijeli, a vi ste u spektru duge, kad pjevušite dok hodate, kad vidite sve ono lijepo u ljudima oko sebe, strancima, prijateljima, obitelji, kad primjećujete i najmanji tračak nade iz bezizlazne situacije, kad ste poput malog djeteta koje ne poznaje zlo, kad poželite samo leći na travu, među cvijeće, kad sanjate danu i noću, kad se u zoru nasmiješite suncu ili kiši ili snijegu ili magli..