Sve se to pretrese u jednu noć ili lijeno nedjeljno popodne (šta je petsto-šesto godina vremenske distance, priča je ionako ista, samo se odore, zastave i tehnologije mijenjaju) i taman kad čovjek pomisli da se više ni nad čim nema zdvajati, pjeniti ni živcirati neki se nepoznati genije prisjeti Franaka, istrebljenja bogumila, Ilira, Rimljana i one priče koju je pokojnoj prababi pričala njena pokojna prababa kako je komšija Gvozden, pogrda jedna, malom od Ikanove treće čukuntetke uz ' o tri goveda i našamar ' o najmlađega jer mu je ovaj, nesrića jedna, iščup ' o sve kolce iz šatora kad su onomad prelazili iransku visoravan.