Mladi slikari bili su zainteresirani za žensko tijelo kao motiv, a to se ponavljalo u kazalištu i književnosti. U takvoj atmosferi pojavio se Robert Auer kao jedan od najdrskijih i najodvažnijih erotomana tog razdoblja, objasnio je Zidić. Drugi su bili mnogo diskretniji, primjerice, u opusu Vlahe Bukovca nikad nećete naići na pornografiju, odnosno na erotske slobode kakve si je dopuštao Auer, ali ćete naići na pravi, punokrvni erotizam.