Svima koji su ga poznavali, voljeli i poštovali javljamo najtužniju vijest da nas je ispunivši svoj život stalnom ljubavlju i brigom za obitelj, okrijepljen svetim otajstvima naše vjere, zauvijek napustio 25. VII. 2004. u Zagrebu, u 76. godini života, naš najdraži

Čula je more i valove kako se lome o stijene u podnožju i huk kao najtužniju melodiju.

" Dvore je sagradio moj djed, a najtužniju sudbinu doživjeli su 1942. kada su ih talijanski vojnici spalili gotovo do temelja, a njega ubili.

Najteža i najmučnija sjećanja su mi odlasci obiteljima kojima sam prvi priopćavao najtužniju vijest.

e a tamo gdje sam nabrajala u čemu sve princeza je i nije spretna zaboravila sam napisati da njoj crtanje i bojanje uopće ne ide... nacrtati zna glavu, uha, oči... ma liči to na čovjeka, recimo: D ali bojanje: nono: danas se baš rastužila jer je dobila bojanku i baš je htjela to napraviti kak spada ali jednostavno nije mogla pa je složila najtužniju facu na svijetu dok mi je govorila " a mama... ja to ne znam... ". a ja ne znam kak da joj pomognem: ne zna: rekla sam joj da mora DO crte bojati, uzela sam njenu rukicu i tako smo farbale već 100 puta, ali sama ne zna... pošara cijelu sliku u tri poteza: D

na tv-u je Sean Connery izgovarao čuvenu rečenicu Bond, James Bond. ležala je glave naslonjene na moje rame i igrala se prstima po mome licu. soba je bila hladna kao iz horror filmova (u ovom je Gradu grijanje misaona imenica), a zeleno-plavo-žuta deka glumila je zaštitnicu (ne baš uspješno) naših promrzlih tijela. prešla je prstima preko mojih usana onako lagano i nježno da ga osjetim cijelim tijelom. - koliko me voliš? pitala je mazno koliko me voliš? kakvo je to pitanje? na " da li me voliš? " znao sam odgovor. volim te, lutko, znaš da te volim, onako zapravo, onako zaistinski, onako jako, onako nježno, onako iskreno, onako onako kako se voli plišani medo - poklon za prvi rođendan, malo žuto jednodnevno pile, prvi upamćeni ljubavni stih, citat iz najdražeg filma ali, koliko te volim? nisam, priznajem, o volim razmišljao tako. - dovoljno. rekao sam i ugrizao je, sasvim lagano, za prst koji se muvao mojim usnama. - dovoljno? pogledala me s podignutom desnom obrvom i napučenim usnama. lice koje nije skrivalo iznenađenje. - samo toliko? samo koliko, lutko? kojim se to mjerama mjeri ljubav? metrima? volim te beskonačno ponekad je samo nekoliko metara puno dalje od beskonačnog (razum razumije). kilogramima? nije li nekada ono što stane na zlatarevu vagu " teže " i vrednije od onog što stane na stočnu. litrama? da li je nekoliko kapi vode u pustinji nekome vrednije od svih mora ovoga svijeta? da, dovoljno, lutko. dovoljno da ne prođe ni jedan sat a da ne pomislim na tebe. dovoljno da znam tvoj datum rođenja, broj telefona, boju očiju, marku odjeće, miris parfema, najdraži cvjet, najljepši stih, najtužniju tugu. dovoljno da se sjećam prve sms poruke koju sam ti poslao - ljepotice, jesi li zauzeta danas oko 5? - nisam - greska, jesi, samnom si na kavi, samo reci gdje dovoljno da pamtim izraz tvoga lica nakon prvog ukradenog poljupca, dovoljno da se sjećam prve zajedničke večere, pića, pjesme koja je svirala, bijelih hlaća i crne majice, sjajila na usnama s okusom jagode i onog ukrasa u kosi zbog kojeg sam te stalno zezao... dovoljno... dovoljno te volim da s tobom podjelim sreću, tugu, neozbiljnost, blesave ideje i posljednju kiflu kupljenu pred zoru u pekari na uglu. dovoljno da ne odlutam na nekoliko dana, ne otvorim bocu žeste, ne zavrnem rundu zbog glupe pjesme... dovoljno da u tvom zagrljaju budem svoj....

Kad je nestalo mladencima vina, domaći su to najprije rekli Mariji, a Ona je onda to prenijela Sinu (tu najtužniju rečenicu u Bibliji): Vina nemaju

- Dobili smo najtužniju i najtežu vijest.

Njezin prezimenjak s dubrovačkog radija Tonči Vlašić diga se od stola - Majko moja, vidin ja da ću morat prvi put iz Atene ispisat jednu tužnu, najtužniju priču.

Znanstvenici su proglasili najtužniju filmsku scenu svih vremena, a ' laskava ' titula pripala je filmu Šampion iz 1979. godine.

- Sada našim suzama ti pišemo najtužniju pesmu, Toše.

U tom razdoblju da mi je netko rekao najtužniju vijest koju čovjek može primiti, ja mislim da se ne bih mogla uozbiljiti.

Ispričaj jednu najsmješniju/najtužniju/najstrašniju stvar koja ti se dogodila?

Ja pamtim samo kolonu ljudi dugu i sivu najtužniju kolonu ljudi koja je prošla mojim životom.

Ćićo Ganza je duboko uzdahnuo, zavrtio glavom i počeo, kako je sam kazao, najtužniju sportsku priču: - Sve je bilo odlično, atmosfera, dekor, Hajduk je u utakmicu krenuo hajdučki...

U neizmjernoj tuzi za plemenitom i voljenom ženom Biserkom javljam rodbini i prijateljima najtužniju vijest moga života da je dana 18. VII. u 73. godini života nakon kratke i teške bolesti zaklopila svoje umiljate oči i utihnula nadasve ljupka i vesela narav

Potekao je u slavnom Flamengu, završio u Karlovcu, i ima najtužniju od svih priča iz Hrvatske, zemlje tužnih priča.

Sve do 2006. godine kada je primio najtužniju vijest u životu, vijest da njegova majka nije uspjela pobijediti rak.

Ovo je svakako najpomirljiviji i najkonvencionalniji album Cat Power na kojem jedino angst balada ' Hate ' koja parafrazira riječi Kurta Cobaina odaje dojam da je riječ o ženi koja je obrađivala Smog i od ' (I Can ` t Get No) Satisfaction ' uspjela napraviti najtužniju pjesmu na svijetu.

U dubokoj boli i tuzi javljam najtužniju vijest da je moj predragi brat IVICA VANĐURA ostavio ovaj svijet i zauvijek preselio u bolji svijet u četvrtak, 8. ožujka 2012. u 85. godini života nakon srčanog udara.

Kod slijedećih vlasnika bila je mršava, prljava i lutala okolo i tako dolutala nama na štand kad smo saznali za njenu najtužniju priču.

Zvuk božjih glasova prelazi u jecaj i ja začuh najtužniju simfoniju univerzuma.

Moja televizijska kamera zabilježila je najtužniju i najhladniju proslavu Dana državnosti Republike Hrvatske u ovih poslijednjih 18. godina

Začuo je najtužniju pesmu na loptici zemaljskoj.

Ušla sam u razred sa spuštenom glavom zbog natečenih očiju od nesanice i..., slušajući najtužniju pjesmu, neprestano misleći na njega, Neki su to primijetili...

Snimljen u režiji eksperimentalista Guya Maddina tako da potpuno podsjeća na filmove s početka 20. stoljeća, bizaran i prenapučen ekstravagantnim vizualnim i narativnim rješenjima, on priča o natjecaju za najtužniju glazbu na svijetu, koji u vrijeme američke prohibicije organizira jedna kanadska pivovara a zasnovan je na originalnom scenariju Kazua Ishigura, napisanu još prije petnaestak godina.

- možda do neke granice, cijeli život živim u čahuri, a onda na kapaljku izvlače iz mene, nedami se nekad je bolje tako, al postanem bahata, kao da mi je cije svjet pod nogama i da mi niko ništa ne moze do neke granice, sve ide, sve svojim tokom, a to što ti mene čitaš kao otvorenu knjigu, preko muzike, preko verbalnog i fizičkog izražavanja, to je rijetkost, ja sam najsretnija tek onda kad mi pustiš najtužniju pjesmu na ovom svijetu i kad se ujutro probudim

On je uzeo papir i olovku... ili je sjeo za pisaći stroj... a možda su i uz gitaru, na kojoj je svirao najtužniju melodiju, tekle isto tako tužne riječi, tekle kao Dunav... tako široke, a opet tako bliske... duboke i krvave, baš kakav je bio i Dunav u studenom 1991...

Druga prijateljica... S njom sam imala poseban odnos, bila je topla, puna pozitive, mogla je svojim smješkom nasmijati i najtužniju osobu, vjerujte mi, bila je tako puna života a izgubila ga je tako mlada... O njenom slučaju ne želim pisati, prebolno je, prefriško i preteško.Završila je u bolnici netom nakon našeg posljednjeg izlaska, nakon našeg posljednjeg ludiranja, noći pune smjeha, ajde bar nešto, takvu je i pamtim, ono šta sam kasnije gledala želim izbrisati što prije, jer to nije bila ona

Ispričajmo im najtužniju priču nad pričama nakon koje će svi u suzama shvatiti da su sretni, da vole i da su voljeni.