Jeli moguće, da je znanje i ljepak za oholost ili stepenica za poniznost. ovisi od nas.. ali doista radeći jedno vrijeme u jednoj humanitarnoj službi, imala sam priliku upoznati najsiromašniji dio seoskog brdovitog življa.., uglavnom stare i nemoćne koji su bez bliže rodbine ostali u svojim slamnatim kućicama (neki i bez struje) zahvalna sam Bogu za susret s tim ljudima.Nigdje nisam osjetila toliku čistoću srca, iskrenu radost u susretu i tako jaku jednostavnu vjeru da ih Bog ljubi.i tako bogate ljude.. jer na upit što bi trebali najčešče bi odgovor bio: ništa, evo hvala Bogu imam svega. (to sve bilo je malo brašna, riže, šečera konzervi i td.NJIHOVO SIROMAŠTVO I EGZISTENCIJALNO I INTELEKTUALNO, UČINILO IH JE MUDRIMA I BOGATIMA U SPOZNAJI BOGA, te mi pribrižilo poslovicu " nije bogat onaj tko ima puno nego onaj tko malo treba ". NJihovo srce bilo je slobodno od žudnje za ispraznim znanjem i nepotrebnim stvarima.samoća i nedostatak osnovnih životnih uvjeta samo je ojačalo njihovu vjeru te KRISTOVE riječi " pravednik će živjeti od vjere " učinila na njima vidljivim.............. a sada još nešto glede pokojnog Tita.. Pričalo se da je negdje u vrijeme afera sa njegovim najbližim saradnicima i suprugom Jovankom, imao susret sa sv. OCEM (u najvećoj tajnosti). da li je moguće da se ispovjedio i pokajao... ja bih voljela u to vjerovati... ipak je on bio mali siromašni Joža, u čijoj se obitelji poštovao BOG i gdje se itekako molilo.NJEGOVA MAJKA I BAKA I NEKI KAŽU I OTAC).. MIR I BAGOSOV SVIMA.