mitraflora, objektivno gledajuci u drustvu u kom je uspostavljen politicki bipolarizam jako su male sanse da sazivi ozbiljnija politicka alternativa i da ona dokine taj bipolarizam. sjecam se negdje sredinom devedesetih, kad je saroliko drustvo politickih stranaka bilo aktivno na hrvatskoj politickoj sceni (i prisutno u saboru), kako je tudman izjavio da bi u politickoj buducnosti hrvatskoj trebale samo cetiri politicke stranke sa tadasnje pozicije tog stranackog sarenila, te njegove rijeci su zvucale gotovo anakrono danas, kad se politicki prostor sveo na svega dvije stranke i hns kao neku trecu opciju, te njegove rijeci imaju skroz drugi smisao:) hrvatska je danas postala gotovo indentican preslik politickog ustrojstva zapada, na cijoj politickoj sceni dominiraju dvije stranke (konzervativci i demokrati, odnosno.. socijaldemokrati) i treca opcija (liberali) kao jezicak na politickoj vagi. politicki su obje opcije (konzervativci i (socijal) demokrati) smjestene na poziciji politickog centra, gdje se politicki dodirujuci (poput lakmus papira) gotovo izgubila bitna razlika izmedju njih konzrervativci su zauzeli poziciju od sredine prema desno, a socijal (demokrati) od sredine na lijevo na krajnjoj desnici tavore marginalne politicke stranke koje u pojedinim zemljama (tipa austrije) koje su izlozene migracijskom pritisku stranaca, pogotovo u periodima krize, znaju politicki narasti, a na krajnjoj ljevici... razne komunisticke stranke, takodjer marginalne pogotovo kad drustvo nije u ekonomskoj krizi. u strogom centru su liberali kao odabir intelektualnijeg dijela gradjanstva i kao jezicak na politickoj vagi leberali znaju biti vrlo bitni, pogotovo kad bipolaristi ovise o njima i kad jedino uz njihove glasove mogu formirati vlast sve u svemu, otuzno i dosadno politicko okruzenje, nesto slicno kao kod nas kad su najvece sanse za tu neku politicku " alternativu "? jedino u vrijeme kriza kad se politicki prostor bitno destabilizira. kao sto sam vec napisao, u vrijeme drustvenih kriza (ekonomskih) raste politicki potencijal krajnje ljevice i desnice, te u tom prostoru je ta neka politicka " alternativa " ovisno o pojedinim drzavama u onim drzavama koje nemaju veliki broj stranaca (koji najcesce akumuliraju bijes domicilnog stanovnistva) veci potencijal dobivaju stranke krajnje ljevice (komunisticke), a u oonim prvima, veci potencijal imaju stranke krajnje desnice hrvatska konkretno ima veci potencijal lijeve alternative, nego desne rat je sve vise iza nas, a strancima kao radna sredina nismo ni najmanje zanimljivi (osim kinezima:)), tako da nam je lijevi potencijal zbog toga daleko veci od desnog. no, kako je hrvatska i postsocijalisticka drzava u kojoj je gotovo anatemizirano biti komunist, sve lijeve politicke alternative (poput lesarovih laburista) vise slice blijedolikim socijaldemokratima, nego li toj nekoj lijevoj alternativi osobno su mi laburisti simpaticni, ali znam da ovakvim svojim pozicioniranjem nemaju nikakvih sansi da se prometnu u tu neku " alternativu " steta, jer ocito je da ne znaju prepoznati svoju danasnju politicku sansu da je po meni, lesar je trebao vise laburiste pomaknuti prema lijevo i uvjeren sam da bi imali veliku izbornu sansu naravno, to ne znaci da se samo verbalno tamo trebaju pomaknuti, vec i da svojim akcijama sebi tu otvore prostor radnicko nezadovoljstvo, bez obzira na blokadu medija.. se da itekako politicki " iskoristiti ", ali za to treba vise terenskog rada (obilazak strajkaca i nametanje sebe kao politicke alternative koja ce stiti prava radnika), a ne samo one (isprazne).. verbalne podrske radnicima lijeva politicka alternativa ima svoju sansu, pa ako se jednog dana naljutim i osnujem stranku socijalista, mogao bi ovu svoju teoriju i u praksi iskazati:)) uostalom, hrvatska ljevica danas uopce ne postoji, bez obzira sto neki jebivjetri sebe sami kite s nazivom " lijevi ";)