Dana 25.5. krenuo sa na putovanje i posjet lokaciji koju planiram obići već godinu dana.To je rt Savudrija, Savudrijska zavala, najzapadnija točka Hrvatske.Prva postaja moga putovanja bio je Poreč (turistički najposjećeniji grad Hrvatske). Cijela ta zapadna strana Istre zapravo ostavlja čovjeka bez daha.Rovinj, Umag, Novigrad, sve su to istarski biseri koji svake godine privlače brojne turiste, kako hrvatske tako i svjetske.Nakon pet ugodno provedenih dana na istarskoj obali, sljedeća postaja bio je obilazak gradova unutrašnjosti Istre, koji također imaju puno toga za pružiti.Gradovi poput Buja, Grožnjana i Pazina svojom poviješću i razvojem definitivno svakog turista ostavljaju na razmišljanje.Za mene je posebno zanimljiv bio posjet pazinskoj jami i ponoru koji obilazim po četvrti put (ali ne i zadnji). Nezaobilazno je bilo i ne posjetiti jezero Butoniga, koje je jedno od ljepših u ovom dijelu Europe.Teško je takve stvari opisati riječima, zato je najbolje da svatko u životu posjeti barem jednom ovaj fenomen.Zadnji dani putovanja bili su rezervirani za posjet najzapadnijoj točki Hrvatske, a to je rt Savudrija.Na toj lokaciji bio je najzahtjevniji zadatak koji su me pratili na cijelom putovanju.Trebalo je zapravo sa GPS uređajem pronaći najzapadniju točku, a to nimalo nije bio lagan posao.Nakon sati i sati hodanja i obilaska svakog centimetra Savudrijske zavale, sreća mi se priklonila i najzapadnija točka se zaustavila na točno onoliko stupnjeva koliko je i trebala.Dobra atmosfera nakon dobro obavljenog posla sve je više rasla, sve do kasnih večernjih sati kada je uslijedila noć geografa u Poreču.Sljedeće jutro pokazalo se kao najteže doba dana, jer uz rano ustajanje uslijedio je i polazak kući, odnosno u Zagreb.Na povratku posjetio se i Dvigrad, razrušeni grad, od kojeg su ostali samo bedemi.Atmosfera tijekom puta je iznenađujuće bila slaba, ali razumljiva.Umor, svježi dojmovi o cijelom putovanju razlozi su zbog kojeg su i najsnažniji geografi pokleknuli te je spavanje bila glavna zanimacija na putu do Zagreba