Naime, da bi postigao zadane letne mogućnosti, Lightning II je dobio dosad najjači turboventilacijski motor na svijetu, koji pri uključenom sustavu za naknadno izgaranje daje više od 178 kN potiska.

Drugi je prototip prvi put poletio 18. srpnja 1955. Oba su prototipa opremljena s dva motora Armstrong Siddeley Sapphire Sa.5. Iako motori nisu imali sustav za naknadno izgaranje, P. 1 je uspio dostići brzinu od 1,2 M.

Tako je F. 6 bio za 500 kg teži od inačice F. 3 i čak 1045 kg teži od inačice F. 1. Zbog toga su piloti tijekom polijetanja morali rabiti sustav za naknadno izgaranje kako bi dobili dostatan potisak.

Ako se nije previše rabio sustav za naknadno izgaranje, F. 2 A je u zraku mogao ostati dva sata te je imao najveći borbeni polumjer djelovanja od svih inačica Lightninga.

Avion je označen kao I-340 ili Izdelije SM-1. Prvi je put poletio ujesen 1952. Motor AM-5 je u tom trenutku još uvijek bio u razvoju i nije imao sustav za naknadno izgaranje.

Ubrzo su motori AM-5 zamijenjeni jačim i lakšim AM-5A (i dalje bez sustava za naknadno izgaranje) potiska 21,1 kN.

Razvijen je i motor AM-5F sa sustavom za naknadno izgaranje, ali je njegov potisak bio prevelik za I-340 te nikad nije ugrađen.

Tako je zadnji, koji je prvi put poletio 23. siječnja 1963., opremljen s dva motora Atar 09 K suhog potiska 46,1 kN, te 65,7 kN s uključenim sustavom za naknadno izgaranje.

Znatnije poboljšanje donio je novi motor VK-1F, prvi s ugrađenim sustavom za naknadno izgaranje.

Naime, SNECMA je za potrebe projekta Mirage IVA razvila pojačanu inačicu Atara potiska 62,76 kN (s uključenim sustavom za naknadno izgaranje).

opremili s dva Rollse-Royce Avon turbomlazna motora s uređajima za naknadno izgaranje.

U slučaju kada senzori otkriju opasnost, avion automatski prelazi na mod pritajenosti (stealth mod) i radiokomunikacija se obustavlja te ako opasnost postoji od rakete s infracrvenim navođenjem, uređaj za naknadno izgaranje prestaje s radom kako bi se smanjila IC slika aviona.

S druge strane, smanjen je dolet i krstareća brzina (zbog povećanja mase i smanjenja potiska bez uključenog sustava za naknadno izgaranje).

X-47B rabi turbomlazni motor Pratt Whitney F100 (bez sustava za naknadno izgaranje).

Odobrenje za proizvodnju inačice F. 2 dano je 1958., a prvi od 44 naručena prvi je put poletio 11. srpnja 1961. Osim nekih manjih poboljšanja, najveća je bila ugradnja motora Avon 210 R s poboljšanim sustavom za naknadno izgaranje.

Uključivanjem sustava za naknadno izgaranje maksimalna se brzina povećavala na 940 do 960 km/h.

Forsaž se u ovom slučaju odnosi na povećanje masenog protoka uz odgovarajući dodatak goriva kroz motor, a ne na naknadno izgaranje (afterburning)

Nekoliko proizvedenih primjeraka dodijeljeno je Mikojanu za testiranje eksperimentalnog aviona OKB-155. Zbog toga je odabran motor Mikulin AM-9B/RD-9B, koji je razvijen za lovac MiG-19. Osnovni potisak motora bio je 26 kN, ali se sa sustavom za naknadno izgaranje povećavao na 31,9 kN.

Isti su zahtjevi tražili da avion na visini od 10 000 m s uključenim sustavima za naknadno izgaranje mora postići brzinu od 1225 do 1250 km/h.

F-105 je imao i sustav zračnih kočnica koji se otvarao kao cvijet oko ispuha motora a istovremeno se prilagođavao zavisno o načinu rada motora ovisno da li se koristi naknadno izgaranje ili obični pogon.

R13-300 nije donio samo povećanje potiska (40,2 kN suhi i 64,7 kN s uključenim sustavom za naknadno izgaranje) već i znatno bolju iskoristivost goriva.

Raptorovi snažni motori napredne konstrukcije omogućavaju dugotrajni let nadzvučnom brzinom bez uporabe sustava za naknadno izgaranje.

Iako se temeljio na spajanju dvaju različitih projekata, I-360 je na kraju bio potpuno novi projekt, koji je tek u neznatnim pojedinostima bio sličan MiG-u 17. Pokretala su ga dva turbomlazna motora AM-5F, svaki maksimalnog potiska (s uključenim sustavom za naknadno izgaranje) od 26,5 kN.

RD-9B je davao 22,5 kN suhog potiska i 31,9 kN s uključenim sustavom za naknadno izgaranje.

Testiranje prvog predserijskog aviona započelo je 12. travnja 1958. Letna su testiranja pokazala da s uključenim sustavima za naknadno izgaranje i s dva projektila pod krilima Jak -

Jedina veća izmjena u odnosu na La-150M bila je ugradnja motora RD-10F sa sustavom za naknadno izgaranje koji je povećao potisak na 10,8 kN.

Konačno, posljednja inačica MiG-21 bis Fishbed N dobija motor R-25-300 s novim dvostupanjskim uređajem za naknadno izgaranje, koji pri zemlji u statičkim uvjetima razvija 6720 daN potiska (I. stupanj forsaža) i 6965 daN (II. stupanj forsaža), dok na brzini M = 1 vrijednost potiska II. stupnja forsaža dostiže čak 9700 daN.

Nakon što je postalo jasno da se motor TR-1 nikad neće naći u serijskoj proizvodnji i da je sav trud uložen u razvoj La-154 bio uzaludan, Lavočkin je odlučio iskoristiti najbolja rješenja sa " četvorke " i združiti ih s motorom RD-10F opremljen sustavom za naknadno izgaranje.

Standardni potisak s uključenim sustavom za naknadno izgaranje jest 88,2 kN, a kratkotrajni pojačani 88,5 kN.

Do dostizanja brzina od M = 3 rade kao turbomlazni motori da bi zatim za dugotrajno krstarenje na ovoj brzini ili za njeno povećanje mijenjali ciklus rada, provodeći nadolazeći zrak iza četvrtog stupnja kompresora odnosno oko motora direktno u komoru za naknadno izgaranje, nastavljajući tako rad kao nabojnomlazni motori.