Ponovo u furgonu, na cesti, odmah smo se prisjetili onog starog osjećaja, iz vremena dok smo još bili mladi, sretnih vremena kad je Debeli, odjeven u svoje papinske halje, svojom aurom ispunjavao čitav furgon, kad je Gizer vozeći pjevao, a Vjeko udarao ritam u snu, dok je Baronica čak i vožnju koristio da bude koristan, pa je putem lizao stakla, dok je još Banoža bio daleko od nas, kad smo se još osjećali sigurnima, dok još nismo znali za mast, dok smo još bili oženjeni, odmah smo se sjetili Vjekinog osmijeha pred spavanje, koji si sada uvijek u uniformi, uvijek na dužnosti - više nije mogao priuštiti, sjetili smo se Debelog, dok je još mogao skakutati oko svojih zečica, sjetili smo se Gizera dok još nije bio hrom i lica izbrazdana uljnim ožiljcima, dok je još imao oba oka i nenačete uši, sjetili smo se Vjekinog jutarnjeg kôda, što si ga odavno već nije mrmljao u bradu, sjetili se naših strunjača, dok još nisu bile uprljane skorenom krvlju, sjetili se Ferdinanda, sjetili se sebe samih, kakvi smo nekada bili i kakvima smo se zamišljali, kakvi smo željeli biti i kakvima smo postali, sjetili se svih naših zajedničkih akcija i operacija, sjetili se svega što smo zajedno proživjeli, a i onoga što nismo, i osjetismo tada, okupani znojem, u jurećem furgonu, tu neku osobitu povezanost koja nas je spajala, koja je izvirivala iz nas samih, iz naših sesija, iz naših misija, iz iskustva moj Žhny, i to kakvog iskustva koje smo zajedno proživjeli, osjetismo se, riječju, na sasvim osobit način združenima, ali smo u isto vrijeme osjećali i da se nešto promijenilo, da nije baš sve isto kao nekada, osjećali smo da nismo više mladi, naivni, hrabri i snažni kao nekada, o, kako to bolno osjetismo, osjetismo se posve istrošenima, naboranima, neodlučnima i onemoćalima, ali nam je baš to dalo snage, dalo nam odlučnosti, jer znali smo da mi nismo ti koji bi odustali, imali smo svoje zadaće, znali smo što nam je činiti, i Vjeko je samo bijesno frknuo u snu, a Gizer nakostriješio obrve (trebalo je to izgledati prijeteće, ali izgledalo je komično) i malo jače pritisnuo papučicu gasa, Baronica se od trzaja prejako zanjihao i završio nosa spoljoštenog o staklo, što mu se vrlo svidjelo, jer je odmah shvatio da izvana izgleda kao svinja, i da to djecu koja su hodala pločnikom veseli, čak je neko vrijeme pomišljao da se okani ovog posla s mačkama i posve se posveti toj djelatnosti, ali ga je to onda prošlo, dijelom i stoga što se sjetio da je oblijepljen selotejpom, pa on samo lizne malo masti izravno s Debelog i stade režati poput kakvog psa, malenog ali ljutitog, na što Gizer još malo jače pritisne papučicu gasa i sad smo već letjeli, nošeni na vjetrovima našeg očajanja i spoznaje o tome koliko je u životu važna ustrajnost, i tako smo leteći u sasvim razumnom roku, s obzirom na uobičajeno gust prigradski promet i tradicionalnu neusklađenost semafora u Aveniji Predsjedničkog palca, stigli do neke male uličice na Kajzerici, čijim smo čišćenjem namjeravali privesti kraju akciju " Stratišta Ilice i Črnomerca "