nisam imala stresno detinjstvo, nisam imala finansijske probleme, zivela sam super zivot na fakultetu.stresne situacije na ispitima su mi bile izazov.. problematicne su mi bile ljubavne veze.. kad nadjem nekog vezem se za njega i drugi svet za mene vise ne postoji, porodica prijatelji, niko.. tako par godina pa onda nova uzbudjenja u drugoj vezi.. sada sam u vezi 6 godina sa covekom puno starijim od mene, moji strahovi su se rodili kada sam shvatila da je on covek mog zivota.. paradoks:) plasim se da ce umreti, da ce mu se nesto lose desiti, plasim se za njega kao da je malo dete.. ustvari plasim se napustanja.. ovi strahovi traju vec 7 meseci.. simptomi od gusenja, kamena u stomaku skoka pritiska, tremora, straha izlaska iz kuce, pa do straha od infarkta.. prvo sam na svoju ruku uzimala xanax mesec dana ali mi nije bilo bolje.. onda sam otisla neuropsihijatru koji mi je dao zoloft, tritico, concor, sve najmanje doze, u pocetku mi je bilo toliko lose da sam mislila da doslovno umirem svaki dan, bila sam u soku sto nikada nisam pila tablete a onda saka lekova svakog dana.. pa nuspojave.. skoro sve su me zadesile.. umalo nisam bacila sve lekove.... ali posto sam izdrzala prve dve nedelje poboljsanje je vidno usledilo, sada posle 5 meseci terapije nemam napade panike, niti bilo sta od gore navedenih simptoma.. na kontrolu idem opet za dva meseca i radim sve sto mi doktor kaze.. lekovi vam nece promeniti zivot to morate sami ali ce sigurno (ako ih uzimate pod nadzorom lekara i redovno) pomoci u nalazenju resenja.. nemojte se muciti sa kontrolom i prozivljavanjem svih ovih simptoma jer koliko god da smo pozitivni depresiju i anksioznost toliko jakog intenziteta ne mozemo bez lekova pobediti.. ja sam vec sada odlucnija, manje osetljiva, bez crnih misli, spremam se i za avion preko okeana (moj najveci strah).. pozitivno se trudim da mislim i bice sigurno bolje.. skoro sam ona stara.. zelim i vama vas stari dobri zivot nazad..