Posao je odradjen, isprani mozgovi, bavimo se svim i svacim, misleci pri tom da tako aktivno ucestvujemo u svetskim dogadjajima, a sve se vec odavno dogodilo, sada prisustvujemo ponavljanju.Pitam se ko od nas uopste zivi u realnom vremenu, u vremenu koje nam dozvoljava temeljno razmisljanje o bilo kom dogadjaju, a posebno o nama samima u ovom svetu.Sve je nagomilano u bezoblicnu masu u kojoj se nista ne vidi i ne raspoznaje a narocito ne istina.Zasto nas zanima Amerika, a sve sto smo dopustili da nam se desi ispred nosa nas ne zanima, gde su nase price? Zivimo u teskoj bedi i to je manje vazno od onoga sto se radi u Americi, Engleskoj, Nemackoj... Gde su nam pameti kad smo mi u pitanju? Projektujemo svoj bes uzivajuci u glupim informacijama koje nam se daju vrlo namenski kao izduvni ventil za nase robovanje, ispastanje, prebijanje, unistavanje. prikaži cijeli komentar

ali, baš zbog toga svega, mi u onom jučerašnjem jadu od igre, ne smijemo alibi tražiti u sucima, nego u nama samima....

Naši osjećaji o nama samima i o drugima, te kvaliteta naših odnosa s drugima imaju veći utjecaj na to kako smo često bolesni nego naši geni, dijeta u kojoj se možda nalazimo ili okoliš u kojem živimo.

U ona vremena, naš boravak u vojsci je ovisio o mnogočemu, a najviše o nama samima.

Naše fotografije u putovnicama i osobnim ispravama djelatno svjedoče o nama samima.

Stanje ljubavi pomaže svijetu, ali najviše pomaže nama samima.

U mnogim aspektima pristupa njihova je filozofija jednaka, pružiti i tijelu i duhu optimalne uvjete za opuštenost i mir, za regeneraciju i povratak iskonskoj ravnoteži duboko u nama samima.

Možda je uzrok ponekad bio i u nama samima: izgradili smo zid u odnosima prema takvim vršnjacima, osjećajući da u njihovu prisustvu ne možemo biti svoji, osjećajući neobjašnjivu »ugroženost« i »prijetnju«.

Naša misao jest naše iskustvo, koje na kraju jest naš stav prema stvarnosti, prema nama samima, prema problemima, prema svemu.

Indijsko učenje o čakrama, kundalini energiji i ljudskim aurama koje obavijaju ljudsko tijelo, dobilo je svoje inačice i u okviru kineskih tradicija, poglavito u taoističkom učenju. Taoistička alkemija je govorila o egzistenciji Chi energije koja egzistira u prostoru ili joše bolje u svemiru, podjednako kao i u nama samima.

Blještavilo novogodišnje noći je iza nas, zakoračili smo u još jednu Novu... ko bolje, ' ko lošije, ' ko veselije, ' ko tužnije, ' ko s više ili manje problema, ' ko s većim ili manjim očekivanjima... u zadanim životnim okolnostima, kako je već kome život pomiješao karte, ali, i koliko smo sami uložili volje i truda u svoj život, bilo da smo dobro odigrali, ili prokockali ponuđeno... svi se nekako podsvjesno ipak nadamo da će nam u Novoj biti bolje, neovisno o nama samima... a onda se, još mamurni, probudimo u toj Novoj, i shvatimo da je ona Stara ostala s nama i u nama, da naši problemi nisu nestali nikakvim čarobnim štapićem, već da smo ih dovukli sa sobom u Novu, kao što zatvorenik vuče svoju željeznu kuglu... iskreno, vučemo mi sa sobom i svoje snove, težnje, nade, velika iščekivanja... al ' daleko je to od istoga... usporedbe radi, k ' o da smo u Novu ušli sa vrapcom u ruci i golubom na grani... a kako se osloboditi vrapca, a uloviti goluba, pitanje je sad, na koje bi Hamlet u meni htio dobiti odgovor... kartaškim jezikom rečeno, život nam ide u špade, a mi bi rado u kupe... ka ' ća i pisma kaže... život je ka ' lišina, lišina, lišina... zalud s viron čekaš asa... mac se tanji, život biži, svakom dođe ista mira... od života sami friži, samo pasja vira...

U daljnjem razmišljanju je rekao kako se kroz prizmu sv. Josipa obraćamo danas i nama samima i pitamo se: Jesmo li se sveli na čuvanje u zakonima, formama i je li taj stil udaljio od nas čovjeka?

Jezična politika usmjerena na propisivanje, zabranjivanje i nametanje vrši teror nad nama samima.

Ä esto razmišljam o našem životu koji proživljavamo iznutra, u nama samima.

Izvor zla je u nama samima.

Tuđe neprijatne emocije koje uspemo da i sami osetimo nas još bolje upoznaju sa nama samima.

Na drugima dobro znamo što bismo promijenili, a na nama samima nam sve nekako djeluje na mjestu.

Je li ta cinjenica ide inozemnom novinaru na sramotu ili nasoj zemlji, pa i nama samima?

Sve se u univerzumu kreće, kreću se galaksije, zvijezde, planeti kao i naša Zemlja zajedno s nama samima.

O nama samima, o našoj slobodnoj volji, ovisi hoćemo li kroz život prolaziti poput lutaka na koncu ili ćemo život uzeti u svoje ruke i ' ' iskrojiti ' ' ga onako kako želimo.

Veliki indijski pjesnik Rabindranat Tagore zapisa:« Najveći dokaz da se Bog još uvijek nije razočarao u ovu zemlju, jest rađanje, dolazak na svijet djeteta »A, ja bih nadodao: Bez obzira na svu nevjeru, zlodjela i grijehe koji su počinjeni, Bog još uvijek od nas nije digao ruke, nije nas prepustio nama samima, nego nas majčinskom ljubavlju ljubi, njeguje i čuva.

Veza, brak je forma u kojoj je Ljubav upakirana ali Ljubav je vječna, to je osjećaj, vulkan energije, vrtlog strasti koji živi i nakon što se raskinu veze, raspadnu brakovi, nepovezan s osobama ali povezan s nama samima.

Što nas toliko njome legitimira kod drugih, kod nas samih, pred njima, pred nama samima?

Priroda koja je u najdubljoj i najtišoj šumi, ali i u nama samima.

Bol nas vraća nama samima, našem izvoru, ono je osnova ličnosti " jer se osobnost očituje samo preko patnje ".

Želimo da Vam se kroz otkrivenu Božju Riječ ostvari sve ono što se i nama samima ostvarilo Sve ti cvitalo

Tek o nama samima ovisi kakva će nam budućnost biti.

Autorova uronjenost u lice čovjeka u naše pralice na najljepši način, kroz ove fotografije, otkriva nas nama samima i jasno odupire sveprisutnoj dnevnoj efemernosti. ' Borislav Božić, prof.

Takve osobe su za nas ili privlačne poput magneta ili ih ne možemo podnijeti iz jednog te istog razloga spontano izražavaju ono što se krije u nama samima.

stoga i filmski kod mora biti pojednostavljen na osnovne poruke svakog pojedinog izrazajnog elementa u filmu, tezi se kinesteticnosti, jednostavnoj naraciji, i efektnim podrazajima, dopadljivosti, na stetu stvaranja i razvijanja novih pitanja, pa i o nama samima. bez ikakve muke i napora osjetila su nam nadrazena za malu cijenu, katarza postaje jednostavna psihosomatska manipulacija, zelja da prepoznamo pitanja uspavana je odgovorima.