Zatim sam pretražio znanstvene pretraživače Našao sam ovaj link sa radovima o toksičnosti nanočestica TiO2 http://www.nsec.wisc.edu/NanoRisks/NS--TitaniumDioxideParticles.php Ali je riječ uglavnom o inhaliranim česticama

Već neko vrijeme na tržištu se pojavilo posuđe s premazom od nanočestica keramike koje se na tavu lijepe uz pomoć posebnog ljepila.

U prvoj grupi saznali su više o Ramanovu raspršenju u svijetu nanočestica, pogledali su u nevidljivi svijet - od kapljice vode do elektronskog mikroskopa, otputovali u prošlost te naučili kako utvrditi starost arheoloških nalaza, karbonatnih sedimenata ili pak slike s bakina tavana.

Polovica nanomaterijala se izrađuje od keramičkih nanočestica, a po 20 posto od čestica ugljika.

Sve studije rađene o penetriranju TiO2 nanočestica u dublje slojeve kože su pokazale da one ne ulaze u dublje slojeve kože, pa tako da nisu niti štetne, jer ne mogu doći do ljudske DNA, a time je niti " napasti ".

Po svemu sudeći, dakle nema opasnosti o TiO2 nanočestica u kremi.

Mnogi stručnjaci preporučuju da se pričeka s upotrebom nanočestica prije no što budu provedena adekvatna istraživanja koja će potvrditi njihovu neškodljivost.

S obzirom na sve veću proizvodnju i primjenu nanočestica i nanomaterijala, projekt Nanoparticles in aqueous environment: electrochemical, nanogravimetric, STM and AFM studies, dr. sc. Irene Ciglenečki-Jušić Institut Ruđer Bošković; Croatian waters and Fish association and UAM-1), bavit će se razvojem nove metode za praćenje nanočestica u prirodnim ekosustavima, kao i potencijalni rizikom koji proizvedene i prirodne nanočestice mogu imati na njega. (Institut Ruđer Bošković) i dr. sc. Nikole Batine (Universidad Autonoma Metropolitana Iztapalapa) kojeg Fond financira s 798.948,00 HRK, uz financiranje iz drugih izvora od 389.947,00 HRK (

Drugim riječima, delftibaktin se pokazao daleko bolji od proizvoda koji se inače koriste u industriji za proizvodnju nanočestica zlata, ističu istraživači.

Na žalost, odgovor na ovo pitanje nećete uskoro dobiti jer tehnologija za mjerenje ispuštenih nanočestica još ne postoji

U radnom okružju naročito su izloženi djelatnici odnosno okolina u graditeljstvu, posebno ondje gdje dolazi do mljevenja, brušenja, rezanja, rušenja objekata, ukratko - do oslobađanja velikih količina prašine, jer ona sadrži i frakcije nanočestica.

Osim problematike nanočestica sa stanovišta zaštite, moje je područje i sinteza nanomaterijala.

Bogate su radikalima što utječe na njihovu kemijsku aktivnost i čini ih korisnim izvorom novih molekula, nanočestica ili za obradu površina različitih materijala.

Predloženo istraživanje važno je za područje istraživanja kvantne materije jer će biti razvijeni novi izvori molekula pogodnih za hlađenje i zahvat, za nanotehnologiju (kreiranje nanočestica i obrada površina), očuvanje okoliša (detekcija teških metala), fuzijske tehnologije (interakcija plazme s kompozitnim materijalima) i u biomedicini (plazma obrada biokompatibilnih materijala i sterilizacija).

Istraživanje je navelo brojne preporuke kako bi se unaprijedila održivost bioplastike. 1. Na području proizvodnje sirovinske osnove, prepruča se korištenje agikulturnih ili industrijskih nusproizvoda i održive metode uzgoja kukuruza za bioplastiku. 2. Na području proizvodnje plastike, savjetuje se korištenje materijala koji stvaraju korisne nusproizvode, izbjegavajući korištenje bilo kakvih konstruiranih nanočestica čiji rizici nisu potpuno razjašnjeni ili za koje trenutno nisu dobro poznati učinci na zdravlje i okoliš. 3. Osim toga, u studiji se savjetuje bolja edukacija potrošača kako bi ih se potaklo na korištenje plastike koja je bolja po principima održivosti, kao i 4. Rad s vladama koje trebaju uspostaviti infrastrukturu potrebnu za uspješno kompostiranje i/ili recikliranje plastike proizvedene na bio osnovi.

Assessment of Technology), uočio sam u području opasnost nanočestica za zdravlje čovjeka, ali i okoliš.

O tome sam prvi put govorio na jednom predavanju na institutu »Ruđer Bošković« početkom 2002. U međuvremenu rastu sumnje u opasnost od nanočestica, a nema dovoljno istraživanja i uputa kako se zaštiti od njih.

Pitanje beskonačno malih čestica, tehnologija nanočestica i s tim u vezi problem determiniranoga kaosa sada su u žiži njegova rada i zanimanja.

Obilazak smo započeli kraćim predavanjem o ponašanju nanočestica (čestice veličine 1 nanometra do 1 mikrona) i njihovoj već sada širokoj primjeni u industriji, visokoj tehnologiji, medicini i farmaciji.

Upotreba nanočestica u formulama sredstava za sunčanje odobrena je bez testiranja zato što se smatra da su ti spojevi bezopasni u njihovom punom, prirodnom stanju ili krupnijim oblicima.

Kenneth Crozier, gost predavač na odsjeku za elektrotehniku sveučilišta Harvard (SEAS), je zajedno sa svojim kolegama uspio utjecati na veličinu i oblik metalnih nanočestica tako da mijenjaju boju ovisno o polarizaciji svjetlosti koja ih obasjava.

Nisu svi procesi mljevenja dobri i nerijetko rezultiraju stvaranjem potencijalno opasnih ultra finih čestica poznatih kao nanočestica.

Prof. dr. Franjo Plavšić: Nema sumnje da nanotehnologija napreduje izrazito velikom brzinom otkrivajući stalno nove mogućnosti primjene nanočestica, i danas imate na tisuće proizvoda građenih od tog posebnog materijala.

Eksperimantalne metode utemeljene na X-zračenju idealne su za ispitivanje strukturnih svojstava nanočestica jer daju vrlo precizne strukturne podatke sa izvrsnom statistikom.

Projekt predviđa razvijanje metode analize difrakcijskih spektara nanočestica veličine do 10 nm koja uključuje prisustvo defekata u strukturi kao što su greške u slaganju, blizanci, zatim intersticijski defekti, i pojava preferiranih orijentacija.

Tako u zrak ispuštamo velike količine nanočestica metala, koji oksidiraju i istodobno se žare.

Izvori zagađivanja su i namjenski izazivane eksplozije tijekom obavljanja vojnih vježbi ili u ratovima, kada se u zrak oslobađaju silne količine iznimno toksičnih nanočestica.

Nanočestica je djelić koji je manji od sto nanometara (jedan nanometar je milijarditi dio metra) u tri dimenzije.

Graničnu veličinu od 100 nanometara odredili su stručnjaci s područja znanosti o materijalima te liječnici koji proučavaju prve učinke nanočestica na živu stanicu.

Rezultati istraživanja o djelovanju nanočestica na ljudski organizam i okoliš zabrinjavaju.