Nije stao iako je nanosio bol; nije stao iako nije vidio smisao u svemu tome; nije stao iako je njegova želja počivala negdje sasvim drugdje; nije stao jer je ona tako željela ona koja ga je nogom gurnula u rame i natjerala ga da kleči i koja ga sad promatra sa smješkom na usnama dok on radi ono što mu je ona naredila.

Pa zao mi je kad umre bilo tko, ako nije drugima namjerno nanosio bol i stetu... ali to ne znaci da bi htio da mi budu snaha ili zet.

Falset ja prva te neću osuđivati jer znam kako je živjeti taj život, život straha, nevjerice, nesigurnosti, začaranog pakla, život koji nije više tvoj.. jer te strah.. život u strahu i manipulaciji je jako gadna stvar, jednostavno nemaš više svoje ja, nisi nitko i ništa, nula, ništica... samo sjena od čovjeka, žene.. funkcioniraš zbog djeteta a u duši je samo bol i tuga golema.. i nemaš snage sepokrenuti, poduzeti nešto.i kad jedva odlučiš učiniti korak prema novom životu za čas se promijeni, bude bolji i upitaš se nisi li ti samo to sanjala, jer on je divan, dobar otac, trudi se.. šta ti želiš ustvari, mora da si ti kriva za onu svađu, da to je.. on ne bi te udario da ga ti nisi isprovocirala na neki način... da sve znam vjeruj.. ja sam tako živjela godinama, i sama ne znam kad sam izgubila sebe, pitam sekako, zašto.. ali odgovor ni sama ne znam.. uzimao je dvaki dan po jedan dio mene, umirala sam.. nisam bila nitko i ništa.Ja za drugačiji život nisam znala jer sam kao i dijete bila zlostavljana od moga oca, dakle cijeli život sam žrtva.. izgubila sam samopouzdanje, poštovanje, smijeh, radost.. izgubila sam sve.. moj ne pije, jednostavno ima kratak fitilj i manipulirao je mnome.. dok jednom nisam pala na samo dno očaja i tuge, dok nisam ugledala lice svoje djece i u nj.vidjela strah.. to je bio okidač u meni... to je bio kraj.. neznam ni sama ali smogla sam snage.. otišla na policiju i prijavila ga, pokupila djecu i otišla.. bio je izvan sebe.. to je za njega bio veliki šok... u našem slučaju je kumovalo dosta toga i neki dr. akteri... kojima je on vjerovao.. nisam htjerla s njim pričati, ništa gledati ga sve dok nije prihvatio činjenicu da je nasilnik i da mi je nanosio bol.. sve dok se nije slomio nisam htjela ništa s njime.. neću ti ni govoriti kakav pakao sam proživjela od policije i socijalne službe.. ponašali se prema meni kao da sam ja nasilnik.. ali izdržala sam.. jača sam nego ikad.. i da znam da će te me osuđivati ali pružila sam mu još jednu šansu.. promijenio se je, nikad više nije na mene digao ruku, kad se svađamo i ja se svađam, više ne šutim i više mu ne dozvoljavam da se prema meni ponaša kao da sam nitko.. uzimam polako dio po dio sebe.. i natrag svoje ja i svoje samopouzdanje... Promijenila sam se, dio mene je umro ali nije me slomio.i zarekla sam se nikad ama nikad sevišwe nitko prema meni neće ponašati kao da sam nula.jer ja sam čovjek koji zaslužuje pravo na život i sreću.I ne varam samu sebe, na oprezu sam, ne vjerujem mu 100 posto.ali trudi se, zaista se trudi... Zato falset učini ono što misliš da je za tebe i dijete najbolje, ne obaziri sena njega.. ako znaš da ne možeš s njime i da je tvoja sreća drugdje otiđi, zatvori ta vrata za sobom i pohrli novom životu.Moraš donijeti odluku u sebi i kad ju doneseš bit će ti mnogo lakše.. Želim ti puno sreće..:)

Pa tako Dekalog (10 božjih zapovijedi) navodno vuče podrijetlo još od Egipatske knjige mrtvih (oko 1550. p. n. e.), u kojoj se navodi kako izgleda posljednji sud gdje se odlučuje ima li dotični pokojnik pravo na vječni život te između ostaloga navodi: ' Klonio sam se grijeha za tebe i nisam se ponašao prevarantski i neiskreno... nisam nanosio bol ili učinio drugoga da plače.

Nije mogao suspregnuti suzu, žaleći za svojim postupcima kojima je drugima nanosio bol.

Smatram da je Bog pravedan i da ne bi nikome nanosio bol.

I što je uopće ostalo od onog dječaka koji je svojim pitanjima nanosio bol?

- Iako sam zarađivao dosta novca, patio sam jer sam životinjama nanosio bol.

Sam zvuk krila u zraku kao da je nanosio bol, pogledi bi se usmjeravali ka nebu očekujući najgore.