Tko će ga znati? (Darko 01.03.2006. 19:50) @Pajo Pakso-a čuj i ja se redovito naoružam novom pivom, pogotovo kad pišem recenzije-nikad ih ne pišem na suho @Darko-ne bih znao, al zaista ne piše-može čak bit da unutar Europe ne smiju koristit taj natpis, a moguće potječe i iz Njemačke, a ne iz Češke-ko će ih znat? pogledat ću i na limenci čim naletim na nju, al na boci ni traga tom natpisu btw-se sjećaš da sam obećao pogledati knjižicu opatice Hildegaard-to je neki tip čije sam ime zaboravio, sastavio neku knjižicu o ljekovitim pripravcima, navodno prema izvornim receptima opatice Hildegaard-al sam bio začuđen kad nisam našao ništa o hmelju-možda bih je trebao iščitati od korice do korice...

To vam je kao da ja sad odlučim da ću Žirje pretvoriti u državu kao što je San Marino, naoružam obitelj i kažem da je to odsad moje.

Možda je to najslikovitije opisao Nikola Gučetić (7 puta je bio knez Dubrovačke Republike) u uvodu svog razmatranja o Aristotelovom djelu O duši u kojem je spomenuo upravo taj prostor koji oslobađa dušu da se udaljim od svake gradske brige i da se naoružam protiv svih nasrtaja sudbine... odabrao sam svoje selo Trsteno, mjesto sve moje utjehe. Eto, i taj učeni čovjek pretrpan društvenim obvezama, crpio je snagu u predivnoj prirodi mjesta gdje su svoje ljetnikovce i prekrasne vrtove za odmor imali brojni dubrovački gospari.

U želji da Bošnjake što prije naoružam spoznajom šta im se stvarno dešava, ovu knjigu pišem u žurbi.

" Ako se naoružam, prijeđem određenu udaljenost i ubijem nekoga, to je s predumišljajem ", kazao je tužitelj.

Na plažu se naoružam naočalama i šeširom da mi se faca ni ne vidi, ali mi smeta blještavilo i isprovocira mi glavobolju.

prirodni svijet oko nas.... kao dijete do svoje 15 sam živio u zadru... koji je tad zbilja bio grad kulture imao je dušu, ne samo ljepotu.... čini mi se da je sad malo duše ili dosta duše negdje zatvotvorio... sakrio... uglavnom... ljetne sparine i mali vihori prašine u kvartu... život na sfaltu, druženja u kvartu, neovisno o gidinama... imalo je smisla, djetinjstvo i rana mladost... ljepe uspomene... nisam ni sanjao da bi mogao negdje drgdje živjeti, ali s vremenom presele se moji na selo, kroz neko vrijeme i ja za njima i evo sad punih skoro dvadeset godina živim na selu nekih 12 km od grada i ne zamislivo mi je da bi mogao opet živjeti u gradu.... malo veći uvod u priču o napasnicima prirodnim... obožavam prirodu imama mali vrtal, svo sezonsko povrće od malo kumpira, pomidora, kapulice, boba....... i tako dalje... imam 40 - tak maslina, nešto voćaka, od maraške do dunje, jabuke itd.... da ne spominjem ukrasno bilje i travnjake... i k tome još planiram još saditi... i to me zbilja uveseljava... posjećujem seminare, član sam nekih udruga o ekološkom i inom uzgoju maslina voćaka itd.... uglavnom veseli me period prije proljeća kad se naoružam škarama, velikim i malim, raznim pilama, ručnim i motornim i krenem u pohod na voćke... i kad se to obavi čovjek koji je neupućen u obrezivanje rekao bi " PA Å TO UÄ INI Ä OVJEÄ E sve si uništio pa pogledaj što uradi od stabala e tu je najveće zadovoljstvo, krene pupanje, listanje, grananje... i onda se tek vidi posao koji je učinjen rezanjem...

U njima svojoj djeci izgledam ko Dexterova mama (ona iz crtića " Dexterov laboratorij "), pa pucaju od smijeha..., a ja se naoružam s " Mister muscolo - kitchen " i kanticom vruče vode.

Nakon ovakve špice trčim u trgovinu da si kupim čipsa i kokica da se naoružam grickalicama za večernje gledanje filma pas mater trgovine ne rade nedjeljom...

Naoružam se: palica, kamenja, praćka, plazma, fen, lopata, Axe voodoo (to im pravo smrdi, neznam zašto) i pođoh u boj

Bolje da se naoružam sokovima i grickalicama...

Na odmoru uvijek se naoružam s knjigama, a ovo ljeto sam odabrala: Maria Cecilia Barbetta Krojačnica Los Milagros, Kathleen Tessaro Elegancija, Arijana Čulina Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće, Nura Bazdulj-Hubijar Kad je bio juli, John Burdett Bangkok 8...

Naoružam se knjigom i dnevnom novinom, ovaj put Seinfeld i Jutarnji

Shvatam da brzam suviše i ne preostaje mi ništa drugo nego da se naoružam strpljenjem.

Zna mi se dogodit da se trgnem i zapitam koliko sam dugo bila odsutna.Kad pišem neki test obavezno se naoružam šalabahterima jer bez njih ne mogu dobiti pozitivnu ocjenu.Jednostavno imam problema s koncetracijom.Ima li tko neki savjet

I naoružam je armorom i kacigom sa perfect topazima i pičim