" Kakav TROŠAK od 4.50 EUR naplaćujete po kreditima stambene štednje??

Kada se zbroje iznosi od 963,50 kn 60 kn za mjesečni prijevoz to iznosi 1.023,50 kn/mj su stvarni troškovi dok vi istovremeno uslugu naplaćujete 1549,80 kn/mj što čini razliku od 526,30 kn/mj u korist Komunalca odnosno ostvarujete zaradu od 34 %.

Sad mi pada na pamet da sam prije nekih pola godine vidio u jednom velikom trgovačkom lancu blagajne gdje sami sebi naplaćujete.

I odakle vam uopće moralno pravo da to uopće naplaćujete?

Poštovani gosp. dr Gabrić-u, je li ikako moguće da one operacije oka naplaćujete 1500 - 2000 Kn umjesto 15000 - 20000 Kn? čime bi dali svoj doprinos boljem životu svojih sunarodnjaka.

Šta je sa ostalima, fizioterapeutima, zidarima, knjigovodjama i svima onima kojma je trening samo hobi, naplaćujete li svoj rad i znanje?

Zašto mi naplaćujete Naknadu ta korištenje radijske frekvencije?

Dovođenjem u zabludu radnika MBL-a, da će pristupom u članstvo Vašeg Sindikata ostvariti/moći ostvariti prava glede kolektivne zaštite koja je osigurana za vlasničko područje kojem pripada DZ, pa za to naplaćujete članarinu, a da im ne možete pružiti/dati odgovarajući ekvivalent, prema obilježjima iz KZ-a predstavlja kazneno djelo p r e v a r e

drugovi kad će nama plaćani stanovi, po cijenama koje ste vi plaćali? hoće li infrastruktura doć u roku koji je ostavljen i za plaćanje? ili ju uopće ne mislite graditi? računate li da infrastrukturu imamo, jer smo ju sami sagradili, pa ju nemorate pružati? zašto ju onda naplaćujete, ako ju niste pružili? di se može pročitati odgovore na ova pitanja?

NACIONAL: Je li točno da svoju pomoć naplaćujete? Nije.

NACIONAL: Rekli ste da ne naplaćujete tretmane, od čega onda živite?

Pravite se da ste Djed Božičnjak i naplaćujete 10 dolara svakom roditelju kako biste njegovom ili njezinom djetetu poslali pismo od Djeda.

Naplaćujete bez odobrenoga cjenika? " ili da naleti neki turistički inspektor i vrisne: " Aha

ne čitam vas puno. nije da nemam vremena, imam, na hrpe, ali ne da mi se. nemam volje. nemam želje. a ponekad, kad i imam želje, neke bad memories me napadnu i opet nemam želje. u glavi se roji milijun postova. i baš kao moji poslovni uspjesi, čitaj neuspjesi, ostaju nedovršeni, zaboravljeni, izbačeni. kao da prestankom aktivnog djelovanja kao novinara prestaje i inspiracija, prestaju svi pokušaji pisanja. a ja dobro pišem. znam da znate. znam i ja. otkud ja u ovo gluho doba noći? eto me. s neizmjernom potrebom pisati, kao i uvijek kad je kao u glavi. ne, neću vam lagati, par suza je kliznulo niz lice. i isto tako, ne, neću vam reći zašto. okrivite pms. ili što već ljudi krive kad žene počnu plakati. slobodno me možete nazvati i razmaženom histeričnjačom (wow, koji izraz), sasvim mi je nebitno. i da, ovaj će post biti dug. ali ne i nezanimljiv, zaboga, kad sam vam ja bila nezanimljiva? di sam stala? aha, da. nebitno mi je kak ćete me nazvati zato jer nakon x vremena pišem post i plačem. anyway, naravno da ću i u ovom postu imati zrnca mudrosti koje ću vam prosipati. čini se da je ovo jedino mjesto gdje ih mogu prosipati, sve manje me ljudi sluša. ili čuje. ili oboje. da, zrnca mudrosti. nešto kao, ne zna čovjek što ima dok to ne izgubi? ili, sve se događa s razlogom, samo ga mi nismo svjesni u trenutku kad se to sve događa? yeah. right. jeste se kad osjećali kao da se cijeli svijet urotio protiv vas? jeste? eh, pa onda znate kako se ja osjećam. to su takvi dani. kronološki, kad vam kolege kojima ste godinama pomagali, u trenutku kad vama treba pomoć kažu da ste na crnoj listi, i da niste poželjni u njihovoj redakciji. trenuci kad se zapitate što se zabogamiloga radili u zadnjih 10 godina, i za koji ste se kurac trudili biti neovisni od politike i kapitala, vjerni etičkom kodeksu i slično. trenuci kad se, teškom mukom, odlučite vratiti struci, i onda ni tu nema sreće. jedini koji vas zovu na razgovor su ljudi koji svoj posao rade u piramidalnom sustavu i to tek nakon tri mjeseca edukacije. a vi imate tri kredita, i zasad vam je jedini spasitelj u životu hrvatski zavod za zapošljavanje. kad se pokušate utješiti da, ako već ne ide na tom polju, onda barem mora ići na onom drugom, privatnom, shvatite da ni tamo baš ne cvjetaju ruže. da onaj koji bi vam trebao biti potpora uopće ne shvaća da vam potpora treba, da onaj koji bi trebao biti utjeha, ne tješi, iako znate da je sposoban tješiti, vidjeli ste to u jednom mailu koji nije bio upućen vama. i morate biti jaki, i jaki ste, trudite se, trudite se tješiti mamu koja glumi da je sve ok iako je tata na plućnom odjelu bolnice s još nepoznatom dijagnozom, i šaljete zamolbe za posao, zovete kolege, naplaćujete usluge, ali usluge kao da nikad nisu postojale, i ne gubite nadu, ne gubite vjeru i ne popuštate tim zločestim napadajima malodušnosti, sve u nadi da će netko shvatiti koliko ste izgubljeni, da će netko pružiti ruku koja vas sprečava od daljnjeg padanja. a ruke ne samo da nema, ruka je na tastaturi i govori da će gricnut taj jezik i predlaže ovo... ono... kaj ja znam.... viđanje. o da, ta ruka nije ruka pomoći, ni ruka utjehe, ta je ruka ruka izdaje. sasvim je nebitno što s druge strane nema odgovora, što taj jezik ne želi biti ugrižen, niti će do viđanja doći, nebitna je mogućnost da je to zajebancija, jer s jedne strane zaista i jest, kontekst je sasvim jasan, kontekst upire prst, kontekst potvrđuje osjećaj koji je u vama već danima, tjednima, mjesecima, još od onogo maila... osjećaj je tu, onaj glas u glavi, nijedan od onih već imenovanih osoba koje imate u glavi i s kojima razgovarate svaki dan, jedan sasvim drugi glas, sasvim ozbiljan, the glas. i ne, ne trebam vaše utjehe, ne trebam vaše bit će bolje, niti da prespavam, da je jutro pametnije od večeri, da će bit dobro, da je ovo sve tek privremeno, da će bit bolje kad nađem posao, da će se sve posložit. ne trebam ni vaša ni moja zrnca mudrosti. trebam nekog tko će mi reći što će se dogoditi. hoću li imati i biti ono što želim? ili ono što se bojim da ću imati i biti? da, sve će se posložiti? ali kako? to me zanima. kako će se sve posložit? tko ima odgovor na to pitanje? tko zna što sad, u ovom trenutku trebam napraviti da sve bude dobro? u svakom životu, jednom dođe trenutak odluke. ne neke konretne, dođe trenutak kad trebate odlučiti kuda. jedan od onih iz kategorije the trenutaka, jedan od onih naizgled malih, koji odlučuju o vašem daljnjem životu. stojite na raskrižju, na jednoj od onih plus cesta iz američkih filmova, nigdje ničeg ni nikog, vi ste na raskrižju, pravilnom 90 stupnjeva raskrižju, i morate odlučiti. krenuti pješke ili čekati da naiđe prijevoz, iako nadaleko i naširoko, ravnica je, ne vidite nikog. takav je trenutak meni došao prošle srijede, oko pola 2 popodne, dok sam izlazila iz bolnice, nakon još jedne terapije za koju ne znam zašto služi jer me ruka i dalje boli, taj trenutak koji je izazvao moj kolega s ponudom koju nitko normalan ne bi odbio. normalni ljudi to ne bi odbili, ali zaljubljeni svakako da. trenutak u kojem odlučujete idete li naprijed, tom ravnom cestom dalje, ili ostajete na raskrižju čekati prijevoz, trenutak koji sve mijenja. nisam dugo ostala u tom trenutku. sjedila sam na tom virtualnom raskrižju, gledala naprijed, vidjela kako bi bilo, i željela krenuti. i onda se zapitate, pod koju cijenu. i shvatite da tu cijenu ne želite platiti. ne sad. ne još. tad još ne znate da izdaja čega iza ugla, da će se nešto što je cijelo vrijeme tu, kristalizirati na sasvim blesav način, prelomiti na sasvim glupi način. ne znate, ali osjećate. cijelo vrijeme osjećate. jer, neki su sposobni osjećati. neki su sposobni postupiti po osjećajima. neki su sposobni imati snove, želje i nade, i čvrsto vjerovati. neki su sposobni zaboraviti razum i sve dati osjećaju. neki su sposobni riskirati, pa makar ostali slomljena srca, skloni odricanju u nadi da će se to odricanje isplatiti, nagraditi, neki su skloni dati sve za ljubav. o da, neki su skloni jednostavno osjećati. nisam krenula pješice. ostala sam čekati na raskrižju. još čekam. sve više uvjerena da sam trebala krenuti, da trebam krenuti. vjerujte mi. gotovo uvijek je puno teže ostati čekati na raskrižju nego početi hodati u pravcu nepoznatog. o da. puno je teže ostati čekati. osobito kad čekati sami. samo vi, i taj glupi osjećaj. i zato, još jedino imam reći ovo. tim redom.

S obzirom na to da vi istu uslugu naplaćujete krajnjim potrošačima, moramo prekinuti dosadašnju dostavu oglasa, stoji u priopćenju HZZ-a Split.

8. Naplaćujete nam ulaz na Kamenjak, a ništa nam za to ne nudite?

Kao korisnik možete prenijeti oko 20,000 pjesama besplatno na Google Play, a ako ih naplaćujete onda moraju biti određene cijene: 1,29 dolara, 0,99 dolara ili 0,69 dolara.

Ali, pustimo sad to, problem kod tebe je što nikako ne shvaćaš kako tebi i takvima Hrvatska nikad nije dala pravo da u njeno ime naplaćujete svoje zasluge.

Smijete slušati glazbu na zvučnike ako je ne puštate javno ili ne naplaćujete slušanje drugima

VIDIŠ, SUPER ideja. već sam prije bi napisao, zašto vi koji žarko želite most ne osnujete Pelješki most doo i sagradite most te naplaćujete cestarinu. a i država bi vam mogla dati recimo 1 % od onih 5 % poreza, ipak ste pokrenuli tržište i sad se okreće novac.

Delić direktora Inkasatora Vlatka Ivku pita: Da li ste svjesni da manipulativnim troškovima kršite zakon o zaštiti potrošača - temeljem kojih zakona ih naplaćujete?

Sve svoje krive postupke naplaćujete od građana

Naplaćujete mi uslugu koju ne želim više koristiti.

Pitanje: Koliko i kako naplaćujete svoje usluge?

Bez obzira imate li bazen s najmom ležaljki i drugih rekvizita, sportske centre s pripadajućim uslugama ili objekte na kojima naplaćujete ulaznice, koristeći Laser MOBILE rješenja ćete neovisno o lokaciji moći naplaćivati proizvode i usluge te iznajmljivanje opreme sa izdavanjem fiskaliziranog računa na licu mjesta te automatskim prijenosom podataka iz mobilnog prodajnog mjesta u Laser ERP sustav i obratno.

U slučaju dogovora da li naplaćujete Vaš dolazak za dodatnu izmjeru zbog ugradnje dodatnih zidova?

Pa da mi češće paukom dižete auto iz moje Tršćanske ulice, gdje ga odaberete između 164 istovjetno parkirana auta (?) ili da mi svakodnevno naplaćujete kaznu što se u automobilu ne vežem pojasom, a to činite u prosjeku jednom mjesečno...

Mene Srbija nikd nije opterećivala, ne opterećuje me ni danas, ja je izvan konteksta niti ne spominjem, Srbija je jedino u glavama vas " domoljuba " iz redova " Josipovićevog ponosa " opet jedino valjda sampo kao opravdanje svega zla koje ste počinili i koj bezobrazno naplaćujete hrvatskom narodu.

Znate da smo vikendaši ljeti kad nam naplaćujete boravišnu taksu i znate da smo vikendaši kad naplaćujete porez na kuću za odmor.

Francuski sud je prošle godine osudio Microsoft na 3 milijuna franaka odštete zbog krađe koda u SoftImage 3 D. Vrli predvodnik BSA tako je postao kukavičjim jajetom, gujom u njedrima i najmržim protivnikom časnih zagovarača intelektualnih prava i slobode da za svoj kod naplaćujete koliko želite.