Činilo se da je snimanje kratkih filmova nužno zlo na putu do igranog filma, no Krelja i Tadić će u narednom desetljeću snimiti nekoliko impresivnih dokumentarnih filmova antologijske vrijednosti u bilanci hrvatskoga filma, pa im je stoga možda sudbina išla na ruku kad im u prvom pokušaju nije pružila šansu da se iskažu ondje gdje bi se možda teže potvrdili... još uvijek ima filmskih entuzijasta koji i u nepoticajnim uvjetima hoće i umiju stvoriti dokumentarne zapise kamerom što znače doprinos filmskoj kulturi i našem poznavanju sebe samih... valja istaći iznimne vrijednosti koje je ostvario rasni dokumentarist Zoran Tadić, kad se s kamerom odmaknuo od asfalta u filmovima kao što su Zadnja pošta Donji Dolac (1971), već gotovo klasične Druge (1972), Pletenice (1974) ili Dernek (1975).