birtaške spike su ono što čini sukus žalosne većine prostora kojeg zovemo komentarima na portalima; očito se većina nas još uvijek teško nosi s time da su naši djedovi jedva ili nikako bili pismeni a mi sada možemo napisati nešto što će za par minuta pročitati tisuće, ma kako to strašno, neistinito i uvredljivo bilo možda će rijetki upirati na preventivnu svrhu kažnjavanja (jer evo upravo sada se netom valjaju članci o buljuku golobradih Boysa koji su na kraju štorije osuđeni na po par godina zatvora za čudna li čuda ubacivanje baklji i bacanje kamenja na bus), jer takvo birtašenje po netu i nije drugo do li nasilje koje počinje supijanim opanjkavanjem a samo zbog virtualnosti ne završava šakom među oči; bilo je i u nas čak nekoliko blogera osuđenih po privatnim tužbama radi tuđih komentara, ali nitko se još nije upitao ovako jasno i glasno: što je s jezikom? hja, ništa on je instrument kao i svaki drugi, pa u dobra svirača bruji i trubi milo i smisleno, a u jalova i mržnjom tjerana svata stvara buku, suze i prazninu zapamtit ću ovaj citat s kraja o govoru mrtvih i postojanju istine; kako lijepo i jednostavno, a što se tiče štrajka, svakako je praznina školskih zgrada toga dana bila rječitija od svih bujica izrečenih riječi svaka struka ima svoju šutljivu i nevidljivu većinu koja radi, trpi, muči se i stenje pod teretom svakodnevnice, ali se na žalost znade pretežno za onu jadnu i čujnu manjinu koja radi probleme i po kojoj se sude svi; slažem se sa abakusovim komentarom, posebno krajem koji povlači i pitanje zašto i kako se neosporno nevinima dešava zlo u svijetu i na kraju, nekako će čini mi se nezapaženo proći ova intencija ministra da nam djecu svede na puku statistiku i uništi im djetinjstvo u ime komfora, jer će od desete-jedanaeste godine hektično naricati nad svakom puknutom pilicom na tehničkome ili klizavom parketu na tjelesnom ne tako davno mesijanski nositelji projekata o zemlji znanja i obveznom srednjem školovanju nisu ostavili recepte kako bi se to bar djelimice uspješno provelo, pa sada svode ljude na dvije decimale kao logoraše; kud to sve zapravo ide?