Bilo mi je zanimljivo promatrati je kako radi pa naručih još jedan.

Želite li Vi još nešto? upitah. Ne hvala. Pozvah rukom konobara i naručih kavu i ' Jägermeister ' s limunom i ledom. Oprostite, nastavih čekajući da konobar donese naručeno. Imate li Vi možda svoj blog na blog.hr pod istim imenom?

Ja sam studirao alkoholizam moje druge kulminacije i kad sam u tome vidio individualizam, zadovoljno pozvah pečenu svinjetinu i naručih po litre vina.

Vidjeh, da nisam baš ništa riješio, pa počeh u jelovniku pokazivati damama i sam naručih iz jelovnika.

U Melin sam došao prije svojih prijatelja, te odoh do šanka i naručih pivu.

Nakon dugog razmišljanja odlučio se za nekakav čokoladni kolač, ja naručih carigradski kolač, kad nam je teta donijela kolače na stol, buregdžija je raširenih očiju gledao u moj kolač.

Nemamo šećera. (Smijeh) Dobro, budući da nisam mogla dobiti čaj kakav želim, naručih kavu.

U planinarskoj kući naručih grah koji smazah u 5 minuta.

Naručih sendvič i popih čašu piva uz njega.

Sjedoh za drugi stol, naručih kavu i mineralnu.

Imam još vremena, pa kako je prvi kapučino bio OK (iako sam ga čekao sve dok ostali nisu bili posluženi) naručih još jedan.

Sjedoh usred stajaćice, razvalih novine i naručih udarnu kombinaciju... specially made for days like these.... pp.. iliti pelin pivo... Iako ne pamtim kada sam pila ovo, ali kad si u Rimu... ma štogod, pusti Rim...

pa naručih kartu, i ak je se dočepam idem...

Naručih rižu s povrćem i piletinom.

Naručih Tomicu, sjedoh u nisku fotelju.

Možda sam je u trenutku neopreznosti previdio, pobojao sam se, pa mu dakako zahvalih na informaciji i gotovo iz istih stopa odmaglih na Marulićev trg, u ono prekrasno secesionističko zdanje, i naručih ponovno »Hrvatsku reviju« 1941, 1942, a za svaki slučaj još i 1943. Znao sam, da pjesmu i ako je nađem ne mogu uvrstiti u knjigu, ali sam već zamislio prvu rečenicu svojih uredničkih napomena.

Naručih cigane da naiđu sa čergom i pokupe ono smeća šta sam nanio tijekom godina i mogu u miru uživati u čistom, bijelom, neokaljanom lebensraumu.I boli me kurac što nisam koherentan.

Moj šezdesetogodišnji cimer iz grupe, arhitekt iz san Diega baš i nije plodno tlo za nešto takvo, a i otišao je do centra Siam Raepa bariti vršnjakinju iz Australije, pa naručih za bijednih šest dolara kmersku masažu u sobu.

Naručih mu ga samim kimanjem glave, poput novohrvatskog stoika, a moj Mladen, navlažena grla raspjeva se gotovo u vezanom stihu:

Sjedoh za susjedni stol i naručih kavu.

I naručih dasku za trpezarijsi sto, yeah

Bogme, i ja naručih drugu pizzu

Isprobah, naručih, odlična stvar u svim segmentima za oblikovanje cijelog tijela.

Naručih nam po piće, njoj rakijicu, a sebi rakiju, tek da razbijemo monotoniju i krenemo u gledanje, jedno u drugo, drito u poglede.

Zasjedosmo mi, naručismo... ja naručih sebi ombolić punjen s pršutom i sirom (preporučam za one koji nisu familijarni s leksikom - ombolo, ili po fjumanski ombulo je u stvari svinjska pisanica, olitiga kare bez kostiju, Op.

Naručih kavu u obližnjem kafiću gdje je vladao kakav takav mir.

Dakle, dovučemo se mi do Chilla i zavalimo u velike jastuke i zdušno naručih čašu crnog vina da se malo oraspoložim Cima ne mrda dalje od Pago Jagode (svaka čast al ništ alkoholno ne pije ma bila i ja takva jakooo dugo al mi se crno vinčeko ipak svidjelo, no u razumnim količinama) i cillanje je počeloo ma čista uživancija kočnice sam malo popustila i počela uživati u atmosferi ništa mi nije trebalo više oko pol noći (valjda) se i Boban ukazao jer je ostatak muškog društva napustio koji je valjda imao namjeru nešto okrenuti te večeri (bili se našli s nekim komadima, al im se nisu nekaj svidjele), al ubrzo je već poznati Herr Biser zval da di je Boban i na kraju se naljutil na njega jer je mislio da je zbrisal u Kaiko (jedan od najposjećenijih klubova) s nekim komadima (nema pojma da je Boban bil z nama u Chillu i da nismo nikam zapalili iako smo imali namjeru) prav mu i bilo kaj je htel uporno nekaj okrenut to večer a kad mu je Cima javila da bi svratile do njih na Prater sam se izmotal da decki idu van i da nikako se nemre naći s nama ma šalim se (no kak se veli u svakoj šali ima pol istine) i tako mi troje chillamo laganooo ko da smo ono na moru, ljeti na plaži auuu e da stvar bude bolja meni se počne voditelj smjene konobar nabacivat i to ono bez pardona i otvoreno mislim nije tip loš, al mi nije bio dan za to i još je oko 2 ujutro kad su već lagano zatvarali i samo nas troje i njih troje (on, konobar Rus-Danijel i šankerica) je bilo unutra počeo tako malo već napadno nabacivat a frajer je bil pod gasom i to hard ne pušta i ne prihvaća moja stalna NE a ja se već cijelu večer čudim svojem već polu tečnom njemačkom i kak sve razmem nije me uspjel izbacit iz takta nikak pa je na kraju žical broj moba, kojeg mu nisam mogla dati s isprikom da ga ne znam napamet (što je najgore fakat nemam pojma svoj austrijski broj napamet ma ne idu mi brojke nikako) a on onako u šali Ok, ovo ti je zadnja šansa i naškraba svoje ime i broj na komad papira i svečano mi pruži uz pitanje Nazvat ćeš, zar ne?

Konačno, rekoh, skinuh jaknu i naručih litru, pa još jednu pa još i tako to krene.

Kad je bal, neka je sa muzikom, i naručih kolač...

Bacivši ruksak negdje marginalno, pozdravio sam se sa domarima koji su me se čak sjetili. Ti si onaj koji je bježao iz Sarajeva...?, upitao je domar Franc... naručih ono po što sam i došao - borovac, rakiju od bora.