Za razvijanje duhovnosti nije potrebno stavljati glavu/guzicu na nikakav panj (osim mozda u NR Kini), a socijolozi nam govore kako je altruizam samo nusproizvod nase zelje da pomognemo sami sebi.

kao clanica EU i dio civiliziranog svijeta, je u nasem interesu da barbarske drzave, kao sto je srbija, budu reintegrirane u porodicu europskih naroda i time opet postanu dio civiliziranog svijeta. mislim kome je u interesu da u sred europe postoje drzava koja je na razini jedne nigerije ili obale bijelokosti? nilkome tako da cemo mi hrvati skupa sa svim osatlim clanicam EU razmatrati pitanje srbije. na kraju krajeva nase tvrtke su veoma zainteresirane da srbija postane malo bogatija. vise love u srbiji, vece trziste za hrvatske tvrtke. tako da ce na kraju krajeva srbija morati slusati sta im EU (a time i HR) govori, i ispunjavati nase zelje, koje su na kraju krajeva dobre za sve; -)

Dvije sezone bili smo domacini u Crikvenici i na tome im se jos jednom najiskrenije zahvaljujemo, ali nase zelje su da na svom plivalistu pod vec postavljenim reflektorima uz digitalni semafor odigramo svoje domace utakmice, i tako sluzbeni Vaterpolo ponovno vratimo u Kostrenu.

Ne kazem da ce se pojaviti, nego cini mi se da je krajem prosle godine zavrsen prijevod i posljednjeg VI-og sveska, a dersovi su se snimali i zapisivali, a dosta bi nas volilo da se to stampa, sto zbog prevoda s persijskog, komentara, a i zbog tog ruhanijeta kazivanja kroz halku (slabo baratam sufijskom terminologijom, a valjda sam utrefio) Dakle to o stampanju su nase zelje, nas koji nismo pocasceni poput tebe da se sretnemo s takvim insanima i da prisustvujemo takvom druzenju.

ŠBBKBB u glavi eksperimentira s prevarom, i jos misli da je fina jerbo ne blati svog muza (vjerojatno nema nekih grubih povreda ' normi ' pa sve kaj moze reci je ' dobar je on, sve radi, ali... kao da tu - nesto fali;) i ne radi nista konkretno, pa po blogovima zeli ispipat da li bi bilo sasvim neljudski probat ' malo varat '. onaj koji eksperimentira s prevarom, bez obzira da li to radi uistinu ili u svojoj glavi, zapravo nema pojma o tom kaj zeli i time prvenstveno zamlacuje samog sebe, sve sto strada pritom je kolateralna zrtva. sto se tice te idile u ' slaganju ' s bivsim, mogla bi se radije pitati kako je doslo do toga da su se linijom manjeg otpora slomili zbog udaljenosti. savrsenstvo je uobrazilja, a ljudi nisu roboti koji ispunjavaju nase zelje. mislim da nema dobrog odnosa dok ne poznajemo sebe, druge, ne znamo sto zelimo i ne nazovemo stvari pravim imenom. i da... slazem se s rujanom, imas odnos s jednim covjekom, nis dobro, ama bas nikad, nije izaslo iz vrludanja. rijesi s njim ako ima nesto sto se treba rjesavat, ako ne zelis, rastavi se, pa o svome (emocionalnom) trosku mozes raditi kaj hoces...;)

No isto tako se bojim da ce dosta toga ostati nase zelje.

I sami ste rekli da ce projekt oko nase zelje za nekakvom kladionicom biti dosta tesko ostvariv, ali eto zaista mislim da bi bilo lijepo da se mozemo samim time zabaviti tu i provesti malo vise vremena, te da bi to privuklo i jos malo veci broj korisnika.. jer zna se da dosta onih koji prate nogomet vole otici zaigrati kladionicu i testirati svoje znanje.

Mozda je bas tako; sto vise ljudi zna nase zelje - prije dodju?

I nasa rijec nesto znaci, ako nista nase zelje i nasa nadanja, ali sta jes, jes, ova druga ekipa nosi tezinu rjeci.

Neke nase zelje o kojima mastamo znaju nam se slikovito prikazivati u snu.

Ja san sve isprinta do ovog mog komentara, moj kum u Splitu je dobija " zadatak " da sazna ko su malenini roditelji, ja cu mu poslat ove nase zelje i poruke i on ce in to urucit.

U zazenu postoje cetiri nivoa praktikovanja: 1) Najpovrsniji je kada bivamo privuceni cistom radoznaloscu, ili na predlog nekog drugog na " sejsen " u neku grupu.Ipak to je ogroman korak u duhovnom smislu, jer je karmicki predodredjen da se odvija na taj nacin. 2) Sledeci nivo aspiracije zalazi dublje u nase zelje i upraznjava zazen radi fizickog, ili mentalnog zdravlja ponaosob, ili radi oba u isto vreme i tu se sav smisao zavrsava.Ova dva nivoa spadaju u bompu (obican) zen. 3) Na trecem nivou praktikovanja nilazimo na ljude cija paznja nije usmerena samo na fizicko-mentalni sklop, vec se aspiranti lagano usmeravjau Budinim putem, duboko razumevajuci budisticku kosmologiju.Oni razumeju da je ova pojavna egzistencija vecni krug umiranja i radjanja (samsara), cije se prestanak desava uvidjanjem nase budastvene prirode. 4) Cetvrti nivo obuhvata sve one koji su duboko uvereni da ce na taj nacin da spoznaju svoje istinsko sopstvo.Oni znaju da je to, iskustvo zivotna stvarnost, posto srecu ljude koji su to doziveli i na taj nacin su ubedjeni da i oni mogu to postici.

yup, i mi smo se mogli vec odavno ozeniti i napraviti kikaca obzirom na kvalitetu naseg odnosa prakticki od prvog dana, dozu sigurnosti u nas i nase zelje. no ne moze se zivit ' od ljubavi.. ja jos ni nemam posao za stalno (obzirom na struku, tko zna kada cu ga i imati, on ce tek sada potpisati ugovor na neodredjeno. prije te stabilnosti nama niti brak nije padao na um, a kamoli dijete. mi se definitivno ne bismo osjecali psihicki spremno niti dobro da smo dijete dobili dok nam te neke stvari nisu rijesene. a to nije puno, to su zaista osnovni uvijeti pa onda dolazimo i do psihicke spremnosti i zrelosti.. mislim, ruku na srce, svi mi s ulaskom u pubertet imamo fizicke predispozicije za potomstvo, no psihicka zrelost dolazi kasnije.. puuuno kasnije. ako je netko situiran ali izjavi da se ne osjeca spremnim za dijete, to svakako nije za zamjeriti, pace, to je za pohvalu, jer, zamisli, napravis dijete samo zato sto okolina smtra da " ti je vrijeme ", i onda to dijete boravi citave dane po vrticima, baka i dadilja servisima.. jer roditelji nisu bili psihicki spremni, jer nisu osvjestili koliko paznje i ljubavi to malo bice treba. i ne, to nije odricanje - to treba biti zelja zato i govorimo o psihickoj spremnosti

Iako smo planirali poceti sa sluzbenim radom u lipnju ove godine zbog opce gospodarske situacije u drzavi i nase zelje da pomognemo vrijednim majstorima koji su uglavnom poslovali ili posluju putem obrta, mi smo odlucili da taj proces zapocenemo u ovom mjesecu i na primjeru obrta Venel iz Vodica pokazemo kako izlaz iz problema uvijek postoji.

Uvek zelimo da svaki svoj dan, sat, minut najbolje moguce iskoristimo u zivotu.Na pocetku su to nase zelje koje zelimo ostvariti ako je moguce, kasnije pokusavamo relizovati nase snove na ovaj, ili onaj nacin, a tek mozda u nekim zrelim godinama shvatimo da nam izmice iz ruku sve cega god se latimo uz osecaj nedostatka vremena, jer Boze moj, pa vec smo toliko i toliko godina, dok sve to u mladosti drugacije izgleda, ono kao ceo zivot je pred nama mozemo jos sebi dopustiti neki laganiji tempo.Medjutim to je samo nase poimanje vremena u zavisnosti od toga koliko smo uspeli osvestiti apsolut u sebi.A koliko nam je to uspelo mozemo da vidimo po tome kako se mi osecamo, da li smo u raskoraku sa vremenom u odnosu na to sto bi zeleli proziveti, ili smo zadovoljni trenutnim bez obzira na to sta nam se desava.Sve to mozemo jednostavno proveriti pomocu dva parametra, a to su prihvatanje i duboka predaja.Poistovetimo se sa tim osecajem, stanjem, duboke predaje, i prihvatanja naizmenicno u odnosu na to sto zelimo preispitati i odmah ce nam biti jasno, gde se trenutno nalazimo na svom " putu ", koliko se lazemo, ili slazemo.Koliko uspevamo duboko da se predamo tom necemu i to da bezrezervno prihvatimo toliko smo uspeli, cim postoji neki otpor u vezi necega trebamo na tome da se zadrzimo i razresimo to usmeravanjem paznje sve dok ne stignemo do uzroka tog otpora, teskobe u odnosu na to.Znaci, imamo ovaj trenutak, svesni smo ga, on je.... misao... osecaj... senzacija... meditacija... osvestimo... ako postoji neka hrapavost u vezi toga ulazeci u taj osecaj sve dublje pokusavamo pronaci samu sustinu problema, koji nam stvara anksioznost koju ako odmah ne resimo postaje zapis u telu u vidu zategnutosti, neki problem u vidu neceg hronicnog sto ne uspevamo resiti, nego gde god prepoznamo nesto slicno, mi zapinjuci nastavljamo dalje nesvesni sustine problema i zbog cega do toga dolazi da uvek zapinjemo na istom mestu, ili se manifestuje kao neka bolest kada vec uzme maha.Sigurno je sledeci pitanje kako postati bolji, kvalitetniji, kako uspeti kao jedinka, individua, koja ce se na svom vrhuncu samo rasplinuti? Svakako najpre moramo biti samokriticniji, dovoljno svesni i odlucni da pogledamo sebi u oci i da ne uproredjujuci se sa bilo kim u smislu toga da odustanemo cim uvidimo na tudjem primeru kako to sve bas i ne funkcionise i da cemo na taj nacin mnogo toga izgubiti, izgubimo volju za daljim napredovanjem.Svaki i minimalni pomak je dostojan nase paznje i hvale, i svaki taj pomicaj ce nam ukazati vec u nekoj sledecoj situaciji koliko smo spremniji nesto prihvatiti, ili se bezrezervno predati, ako ne bas bezrezervno, ali sa mnogo vise entuzijazma, vere u to, nego li pre.Zato i naglasavam da sve pocinje otprilike tamo, gde u stvari i zavrsava, a to je sa dubokom predajom i prihvatanjem onoga sto jeste kao takvo, bez vezivanja za to, jer vec sledeceg trenutka to je proslo vreme, a ako spoznamo ovaj trenutak koji jeste u pravom smislu te reci, sustinski, mi smo sada sama vecnost.

Kao sto smo naucili kontrolirati nase zelje za jelom i snom te ih ispunjavati na odgovarajuci nacin, pubertet je doba u kojem moramo nauciti kako upravljati s nasim seksualnim zeljama.

Kada naucimo zivjeti kontrolirajuci nase zelje i osjete mi odrastamo kao osoba i ucimo kako ih pogodno i adekvatno iskazivati prema svim ljudima rjesavajuci sve moguce vrste situacija.

Nase zelje, nase odluke, nasa djelovanja.

Treninzi i rad sa psima (zivotinjama) bi trebali biti puno vise od nase zelje da oni izvrsavaju nase naredbe/signale.

Mislim da te parametre postavljaju nase zelje....

To ce biti cijena nase zelje za boljim zivotom koji se nikada nece ostvariti ni na jedan drugi, vec na ovaj nacin

Vecinom smatramo da ce se nase zelje ostvarivati kroz nas.

Zadnje, ne zaboravljajte na providnost Bozju - mi sami ne vidimo di nas nase zelje, ceznje, i odluke vode - no On to dobro zna

evo konacno se nase zelje uslisuju - padas na politickoj sceni. jedino mi je zao sto su te suspendirali zbog nekih lijevih, ambicioznih izjava, dok na zatucane izjave protiv nas i nase buduce djece nitko nije reagirao. cak ni kolega bajs, kojemu si valjda ti cuvala frizider, pa je siguran da je mala njegova... u zivotu se svako zlo placa. nadam se da je ovo samo pocetak tvog profesionalnog i osobnog jada... zelim ti jednako tezak put do bebice ko meni... (natalija 14.07.2009., 13:30:44)

" Boze molim te, uslisi molitve moje Drine, molim te... obecajem ti za uzvrat, bit cu bolji covjek, ucinit cu za tvoju ljubav i ono sto nerado cinim, 5 - 10 dana, mjesec... koliko trazis od mene... bit cu biti najstrpljivije stvorenje na ovom svijetu, sve cu grliti, sve cu voliti, volit cu najvise one koje mene ne vole, jer Boze ti si sama ljubav... ti zelis ljubav medu ljudima na ovom svijetu... Boze, posalji mi znak... sto zelis od mene, da moja molitva bude iskrenija, korisnija... Boze moj... volim puno moju Drinu... ona je divan, poseban covjek... Boze... puno mi znaci... tako i njene zelje... ako njoj to znaci... znaci i meni... Boze... pokazi mojoj Drini na mom primjeru kako ti ispunjavas zelje... pokazi, kako si ti moj, njen prijatelj... kako nas kroz nase zelje modeliras... iskusavas... koliko smo spremni slijediti tebe... koliko smo spremni dopustiti da nas vodis, da nas ucis... Boze, fascinira me kod tebe... kad su te razapeli, izmucili... ti si im oprostio... daleko sam ja od tebe... Boze moj... ja se iznerviram za sitnicu... planem... osudim... tko tebe moze dostici... covjek ne ali ti i ne trazis to... ti si me stvorio... pa znas koliko sam slaba, i koliko se god upinjala uvijek mi fali milosrda, uvijek mi fali prastanja... ali Boze, dao si veliko bogatstvo kad si mi dao da razlikujem dobro i lose... tako se uvijek mogu popravljati... izgradivati... Boze moj... znas mene... izgaram kad volim... nestajem... pretvaram se u zelju... Boze moj, kako sam sretna sta me poznajes, pa ti nemoram puno objasnjavati... samo tu stojim pred tobom... otvorila sam oci... sirom... iscekujem... zelim... znam... i vjerujem... tebi Boze moj... razveseli mi srce... znam da hoces... znam da si slab na moje zelje... snazno molim Boze... za prijatelja jos snaznije, iskrenije, cistije...

Ja sam 30.05. u Splitu, pa bi stvarno volija da se vidimo i da porazgovorimo koju.Put Splita je jucer krenija jedan mali paketic pun isprintanih stranica, na kojima su sve nase zelje, nadam se da sam posla na pravu adresu, a krajem petog ce jedan veeeeeeeeeeeeeeeeliki medic doc do nase Malene, zlata nesega, zvijezde nase, nase snage u ovim grubin i pokvarenim vrimenima.

Kad imas neku zelju u zivotu, sve cinis da ti se ispuni, no ponekad ne uspijevamo ostvariti nase zelje.

Zbog toga moje pitanje, dali smo za to da se odreknemo i ukinemo takve nase zelje, ciljeve i resenja, iz razloga jer je to jedini nacin da se oslobodimo zla, i dalje je aktuelno.

Nada je projekcija nase zelje na buducnost, sugestija sudbini kojim putem treba da krene

Eto, malo pricamo........ nije ni meni celo modro od lupanja glavom u zid.. znam i ja da je lakse okolo i da je hedonisticki ugodnije i lakse prilagodit nase zelje nasim mogucnostima, nego nase mogucnosti izdignit toliko visoko da mozemo dohvatiti naizgled nedohvatljivo