Ako je otok Rangitoto nastao prije 600 godina, ako je Tarawera eruptirala prije 120 godina, onda se valjda nista opasno nece dogoditi u nasem zivotu, odnosno u dva tjedna posjeta Novom Zelandu.

Kako moze jedna odrasla osoba totalno ignorirat neke stvari, koje su lako moguce u nasem zivotu???

Mozemo biti drugaciji, ono sto nam se nije svidjelo kod nasih mama mozda necemo upotrijebiti u nasem zivotu, ali mozda cemo napraviti nesto sasvim drugo sto se nasoj djeci nece svidjeti i oni ce to ako zele mijenjati u njihovim zivotima, ali nece mjenajti nas

.... danas je neki posebni dan u nasem zivotu stari, zeljela sam ti puno toga rec napisati u ovom postu, ali rijeci neidu, ma sjetila sam se cini mi se Oliverove pijesme... ide ovako nekako...

ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?

Da li nam je tempo zivota takav da nam je zdravlje zadnja stvar u nasem zivotu?

Moj finale izgleda ovako: U biti se slazemo a to je postenje sto je najvaznije u mojem/nasem zivotu.

Ponekad se cini da su okolnosti u nasem zivotu ogranicavajuce i da je nemoguce biti sretan.

Jer ako nam se ne svidjaju okolnosti u nasem zivotu sve sto trebamo napraviti je ustati i potraziti druge.

Kako da to promijenimo najbolje da uopce ne razmisljamo o nasem zivotu koji se usere zbog jedne misli ko o tome odlucuje kakva mi je sreca taj dan koliko puta cu se osmijehniti koliko puta cu pozeljeti ne umrijeti vec ostati u ovom dozivljaju zauvijek steta ali istina.. kako poludim kad mi se to dogodi jadno.

Dok sam slusao rijeci svecenika karmelicanina govorio sam " to je stvarno tako, istina je BOG nije ni na prvom ni na drugom nego ko zna na kojem mjestu u nasem zivotu ".

Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u nasem zivotu...

Neki ljudi u nasem zivotu zaista su dar Neba.

Strpljenje je rijec koja danas ne postoji u nasem zivotu

... da se ponovo zenimo sigurno bi uzeli drugog dj.a, mozda bi i izabrali neku drugu slasticarnu da nam napravi " that very special " tortu, ali vas dvoje bi definitivno opet pozvali da provedete najludi dan u nasem zivotu sa nama:) Hvala vam na nezaboravnom iskustvu iz kojeg imamo zaaakon dvd i preeezakon fotke

definitivno postoji sudbina jer je toliko varijabli u nasem zivotu da posebno u ljubavi bas tad sretnemo bas tu osobu i da se dogodi.mozes se truditi koliko hoces nece se dogodit.traziti.nista.odjednom dodje sama od sebe.sve je unaprijed predodredjeno, makar se cini da se dogadja po nasoj volji i postupcima.

Ja ipak znam da nije nesuvremeno u Te vjerovati, jer od Tebe smo i k Tebi idemo svake sekunde naseg zivota, jer samo Ti mozes dati smisao nasem zivotu.

Odrzimo takav ritam zivota bar mjesec-dva dana pa da vidimo oce li nasi prijatelji, roditelji, znanci ili mik sami vidjeti razliku u nasem zivotu.

.. evo ovako da se i ja konacno izjasnim u ime nas 4 jednom zauvijek... svi koji nas poznaju znaju da smo sasvim normalne cure ko i svi drugi i da nismo nikakve snobusice niti pripadnice zlatne mladezi.. ovo je trebalo bit neko novo iskustvo u nasem zivotu, usluga nekome a istovremeno i zajeb (jer smo se stvarno zabavile taj dan)

Ako zivimo u Grijehu i nismo se odavno ispovjedili (ali pravilno s kajanjem) ne moze nam do svijesti doci vaznost Boga i Isusa Krista u nasem zivotu.

ah cesto se sjetim, sve je pocelo naglo... prvi sastanak, prvi polubac, prvi dodir, more i jedna klupa... da napokon sam sretna, jer vec dugo nisam znala sta znaci voljeti, i sta znaci biti voljen.. i nisam se nadala da cu ponovo voljeti, biti voljena... dao si mi smisao zivota, nadam se da sam i ja tebi... ljube stalno si u moji mislima, snovima... ljubavi hvala ti na ovih predivnih 11 mjeseci i nadam se da ce jos puno puno biti predivnih trenutaka u nasem zivotu, i da cemo danas sutra u stare dane prepricavati sve te nase uspomene na istoj klupi uz isto more,,, da krivo je more sto sam te zavoljela, more hvala ti na predivnoj osobi koja je uz mene...

Procitali smo tvoj odgovor vise puta, po tvom pisanju se moze zakljucit da si jako skromna osoba, vrlo svjesna situacije u kojoj se vecina obicnih i malih ljudi nalazi i nesebicno dajes svoj doprinos sa svojim strucnim znanjem i barem malo pokusas i utjesit ljude koji se poput nas nalaze na dnu dna, e da je takvih ljudi vise na ovom svijetu i u nasoj drzavi, situacija u kojoj smo svi dovedeni u drzavi je surova i okrutna, jedni strajkaju gladju da bi dobili ono sta im pripada, drugi se svaki dan bude sa nadom da im se nece dogodit ono sta se drugima dogadja a to je da ce posteno radit a da im neko nece oduzet osim place i ponos, mi smo obitelj sa dvoje male djece i vjerojatno znas i sama kakav je osjecaj kad te tvoje djete trazi da mu kupis pizu ili neku igracku a ti mu moras sa suzima u ocima objasnit (djetetu od 4 godine) da mu ne mozes kupit cevapcice od 15 kn jer u novcaniku imas samo 3 kune a tek ces mu to moci pruzit za pola mjeseca i to mozda, nemamo trenutno ni novac da platimo rezije od proslog mjeseca, zasto? Zato jer se jedan pohlepni covjek kod kojeg se moj muz zaposlio odlucio poigrati sa nasom sudbinom i zabit nam jos jedan hrdjavi caval u ljes, ja isto imam situaciju gdje sam bila jamac za kredit jednoj " kolegici " koja nije otplacivala taj kredit i sad joj ga mi otplacujemo, znamo da nikom nije lako i da bi se trebalo pokusat ostat normalan ali eto, u svakom slucaju si veliko svjetlo u nasem zivotu

previse volim decka da bi ga zbog nekakve takve gluposti isla osudjivat ili radit drame ili prijetit i davat ultimatume.. mi smo zajedno 3 i pol godine, on nije nekakv pacijent, posesivac da bi ga isla osudjivati ako se tako nesto ikad dogodi u nasem zivotu...

mama jeja ja po treci puta kazem da znam 100 % da nema nikoga treceg u nasem zivotu i zaista nemam namjeru niti te ubjedjivati niti objasnjavati samo sam zamolila da se to uzme kao okolnost koja je 100 % takva pri pokusavanju pomaganja u mom nastalom problemu.

Ako kao vecina ljudi, vjerujemo da se sve u nasem zivotu dobro ili lose, desava zbog srece ili sudbine, i da su za lose stvari krivi drugi ljudi.

Nije tako lako prihvatiti da je zaista tako kada osjecamo da drugi utjecu na nas, ali uistinu nije tako tesko shvatiti da je zaista sve sto se dogadja u nasem zivotu, samo nasa odluka.

(Ceznemo za nekime ne zato jer zelimo biti potpuni, vec zato jer zelimo nasem zivotu dati vise znacaja.

Ta osoba nemora nuzno biti svakodnevno u nasem zivotu.

Vis ti kako san ja navalila ka mutava al pliz, i meni i priji bi srce puklo od srice i ponosa (ko zna jel bi bilo lako zivit sa nama koliko bi se puvale da si spomenija nasu dicu al mislim da bi to bija garantirano jedan od velikih momenata u nasem zivotu koji bi pamtili)

Prosli smo kraj tog kipa najmanje dva puta na dan i znamo svaku sitnicu na njemu, cesto smo i sa drugima razgovarali o tom kipu i analizirali ga, bez da je taj kip u nasem zivotu predstavljao ikakvu ulogu.