Stoko moja voljena Pa sve su to drugovi iz CK KPJ DODUMAVALI od 1960 naovamo Rukom probrani RUKOVODIOCI Vladari YU za nashe krajeve su se desetljechima sastajali na VELESAJMU U PAVILJONU 8 I svi oni su cijelo to vrijeme znali SVEUKUPNE POSLJEDICE Svog VELEIZDAJNICHKOG RADA Ali njima je najvazhnije bilo da utrpaju svoje gubice u kopanju a tko je iza njih to im ni danas nije vazhno

postoji najmanje jedna istorijska epoha gdje su se izrazi dusha i duh izrichito razlichito koristili. koristili su se naravno i kao dijametralno suprotni izrazi - - > vidi naslov jednog svojevremeno jako utjecajnog djela ludwig klagesa: ' geist als widersacher der seele ' [ ' duh kao neprijatelj dushi ' ]. ovo nasto pandora aludira je od kartezija vazilo kao duh, nesto kao transcendentalno jastvo koje je numero uno. medjutim, taj subjekt nemoze bez svog brata blizanca objekta i zato duh znachi rascjep - koji je suprotnost dushi. dusha je jedinstvo subjekta i predmeta, ono kad se rastoche granice, zato je dusha cesto emocionaliziran pojam. jedan stari nostalgichni klavir moze za nekoga ' imati dushu ', i to za onoga ko je taj predmet ' o-dushevio ', napunio ga je svojom ' dushom ', svojim (o) sjecajnim stuff-om. dusha opcenito ima tendencu da ekspandira, razmazuje se po okolini kao ulje. sve sto dirnemo uzima nesto od nashe rezonance.

ono prvo je valjda nashe sunce. druga dva sijaju neshto slabije, s tim da je trece sunce i neshto manje. sva tri su nisko na horizontu, drugo i trece negde prema jugoistoku.

Moje je jedno uvo uvik ugodjeno na nashe ricsi, pa mi ovo prirucsi nieshto para ushi.

2 kore od banane, " kantica " od chokoladnog puddinga iz menze i kutija od slanih shtapicha bacih, a ono shto su kore i kutije sadrzavale bila je moja cijelokupna danashnja prehrana. dobro da mi doma ne znaju za blog... al, stvarno, zadnja 3 dana UOPCHE nisam gladna. ono, nit se ne sjetim jesti, tj. nemam niti potebu. ono, sad mi je palo na pamet da sam danas stvarno jela samo ta sranja, al, evo, 8 navecher, i nisam gladna. jel ima neki doktor tamo u ovom web space-u? ono, stvarno me to brine. ali, opet se natjeram i nashopam se jednim toplim obrokom dnevno... sad cu si nabacit pashtu s tunom neku, jucher - pilechi file u pingvinu... bljaaaa... 3 trule breskve koje sam zaboravila u bespuchima nashe dvokvadratne kuhinje: (ono, kupim to voche i onda ga pustim u vrechici i zaboravim i 2 dana poslije breskve se pretvore u malo dlakavo chudovishte. al najgroznije shto sam ikad vidjela od tih _uplijeshnjenih_ je bila jedna malancana na jednom daaavnom kampiranju. izgledala je k ' o gremlin really, ono, kad smo nabasali na nju u mraku, u malom shatoru kao u nekom horroru smo se osjechali:) signaturice iz NSBa koje sam morala ponijeti doma jer su bile inkriminirajuchi dokazi. ja nisam chlan NSBa nego mi je frendica posudila iskaznicu shto je multipliciralo moje strahove od knjizica tj. ljudi koji rade u njima. ono, ja stvarno ne kuzim taj sistem. ipak USPJELA SAM POSUDITI KNJIGU:) uglavnom, morala sam prvo ispunit ono ime, prezime, adresa, telefon, potpis... i uvijek zaboravim da ja vishe nisam ja nego moja frendica, tako da sam PRVI put napisala odmah krivo svoje ime, drugi put sam bila pazljivija pa sam fulala tek kod potpisa. a telefon sam po skrivechki prepisivala iz mobitela jerbo ga ne znam napamet (nije mi toliko dobra frendicaa:). ne znam dal su se pravili da nish ne kuze ili ipak nisu toliko strogi kao shto ih glas bije (dal se to tako kaze?) kutija od fax helizima koja je prazna stajala nam kod mashine pa jedno par tjedana i evo, danas ju bacih. da vam pravo kazem, i ne bi ju bila bacila vjerojatno da nema ovog bloga, al ovako, poshto nemam shta pisat onda trazim po kuchi takve stvari koje su davno trebale zavrshit u smechu. i onda je i cimerica sretna i stan izgleda vechi:) uglavnom, ta mashina nam ne radi. tj. radi al samo bijelo pere, ostalo bash i ne. a NE ZNAMO U CEMU JE PROBLEM. opet jedan apel u web space - jel ima koji chiko shta popravlja mashine out there? u proshlom stanu su nam isto 2 puta popravljali mashinu, a trechi put nam je bilo bad pitat gazde, al, kao, mislili smo - mashina je kriva. al ovo je too much, di god dodjemo mashina rikne.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa o, i da, zlobnicima - vesh sad perem kod brata: P bdw. ego (aka kostur aka pola blog.hra) pink za par dana vas informiram o mojem tochnom studentskom statusu. za sad sam samo na drugoj godini ekonomije s danim uvjetom za trechu (a moram se pohvalit:) al ovih dana se nadam postat dupli student. so, stay tuned:)

Tko je izabrao ovo lice za mene? ova ushljiva pasja crkotina. i ona me to isto pita - to sam gepio iz sobe one nashe skiljavice - reche buck mulligan. - tetka vazda uzima ruzne sluzavke zbog malachija. ne uvedi ga u napast. a zove se ursula. ponovo se nasmeja i mahnu ogledalom ispred stephenovih ispitujucih ochiju. - bijes kanibalov, koji ne vide lica svog u ogledalu. - reche. - da Wilde josh zivi, pa da te vidi. stephen ustuknu, pokaza na ogledalo te ce gorko: - to je simbol irske umjetnosti. naprslo ogledalo sluzavke...... opet je udarac odbijen. boji se kirushkog noza moje umjetnosti kao ja njegovog. hladno chelichno pero...... o boze, kinche, kad bismo nas dvojica mogli raditi zajedno, sigurno bi nam uspjelo uchiniti neshto za ovaj otok.

ukoliko ne moze da ispuni nashe uslove, kazem, bend nece nastupiti. nekoliko sati kasnije organizator me zove i potvrdjuje da je sve sredjeno. vrhunski tim za obezbedjivanje ce me dochekati, otpratiti do hotela, odatle do mesta odrzavanja koncerta, a onda nazad do aerodroma i bezbedno do aviona.

A kad se spominje mogucha katastropa, ja se odman sitin jedne nashe i Ikarusa.

brunu (ili bruni, kako vi zagreptjani zlocesto deklinirate) of tigrova mast/peach pit fame je bio rodjendan pa smo se dovezli kombijem posred ledine ispod mochvare i usred nishtavila slozili nekakav stejdz. okupilo se i neshto momaka i djevojaka i oko sedam je vec pichio DD, ako se to moze nazvat pichenjem zbog gluhog telefona na ' stejdzu ' i nashe sveopce pothladjenosti i razgibanosti prstiju prosjecnog lesha. naime, bilo je prokleto jebeno hladno. svirasmo obrade (malo wire, malo mission of burma, malo disciplina, malo pink floyd) i bili gotovi za 20 minuta valjda. tigrovi su se odlichno snashli u sibirskim uvjetima poshto su pichili ko ludi vec tradicionalno goli do pasa i nabili nam svima komplekse. josh je tu bilo i 545 postava sevena i veseli dzem seshn. al hladnocha grizzzzla, brale ee. par ljudi se ubilo alkoholom ukljucujuci i nasheg dragog zeca koji je malo intezivnije zarakijao. drsh se zechno. oko 11 se vec zavrsijo mini vudstok. ja zadovoljan a i moji drugovi. trebali bi ljudi ranije izlazit opcenito. al iduce hipi feshte nema do proljeca. valjda neko ima fotki pa nek se javi.:) ocekujem pogin nadrealisticni post.: D usvakomslucaju, u utorak svi ukset.

vashe su metalne?: misli: Nashe su ljepse, ali se mogu razbiti:)

dopustite da primjetim, da je " srednji put " puno puno tezhi, od nekog " lijevog " ili desnog, ili krajnjeg. to je ideal. to je nesto sto svako od nas trazhi. i nije toliko srednji zato jer je u sredini lijevog ili desnog, nego zato sto nas vodi prema nashem sredistu. sto je lijevo a sto desno je relativno. nashe srediste nije i daje nam jasne znakove da li smo stvarno na srednjem putu ili nismo. to je onaj put koji nam daje vishe energije, koji nas oslobadja, i cini sretnijima. koji daje nashem centru da se izrazi to je put integracija, podsvjesnih Sjena, Anima, i Carobnjaka. to je put kreacije. zivota

A u vistima nashe bazilike duha (HR 1. program):

E da, pitala me je i za blog u jednom trenutku; " a shta je sa tvojim bolg.. glob? kako ono beshe? " " namestish usta kao da hocesh da kazesh bog i kazesh - blog " normalno, rekao sam joj da je blog ok, josh funkcionishe i da cu ovo sa zadovoljstvom da blogujem (hmm.. sinoc je izgledalo zanimljivije, valjda zbog nashe priche i pripitosti)

bok, nesto poput toga, no ne spremaju se samo negativna sjecanja u nashoj podsvijesti, ili onome sto si ti nazvala " reaktivni um ", tamo se spremaju svi moguci utisci i dozivljeno. jedan veliki bazen u kojem plutaju ili plivaju rone ili preplavljuju valovi nastali kroz nashe iskustvo. svaka percepcija prouzrocuje " energetski val " u nashem umu, i trag ostaje. (" i snaga otice.. ":) mi se velike vecine toga svjesno ne sjecamo, no nedvojbeno je da je to sve negdje snimljeno, u podsvijesti, ili nekom dijelu podsvijesti.

da, u tome je glavna poteskoca, energija traume mozhe biti toliko velika da osoba to svjesno ne moze podnijeti-prevelike konflikt. i ne mora se raditi uopce o nekoj " traumi " u smislu velikog shocka, kojeg smo nekad svjesno dozivjeli, nego o _normalnim dozivljajima_ koji su u toku razvoja nashe licnosti postali potisnuti jer nisu u skladu sa smjerom razvoja licnosti, ili smjer razvoja licnosti nije dostatan da apsorbira i normalno = (bez produciranja neuroza, straha, iskrivljavanja i potiskivanja) obradi dozhivljeno.

Balkanske zemljice su prirodno turistichki obdarene morem, planinama, kulturno-istorijskim nasledjem za kojim debele shvabe lude (uostalom kao i mi za lepotama Perua i Chilea i ostatcima kulture starih Inka i Mastila) Nije valjda da niste obishli nashe spomenike u chast tamo nekoga koga (smo svi i zaboravili?) su streljali prljavi, pokvareni Nemci (shvabe odushevljeno klimaju glavom.. yaa, yaa.. bite.. something) u nedostatku spomenika, mora i drugih razloga da im oderemo kozu s ledja uvalicemo im kamenje.. toga bar ima.. (da - shta me gledate - kamenje). da, da.. odem ja tako na Kninsku tvrdjavu.. na kojoj nikad nisam bio (a mogao sam - seljak)..

Ne znam, dosada je nashe podritlo dopiralo najdalje do Kandahara na rici Helmand (tamo su najgori mudzsahedini shto ih je Alah dao).

Kao da chitam National Geographic ali za nashe uvjete.

Ako su i odnili tamo " hendek ", imamo nepremostive tezskoche: 1) vrlo udaljeno znacsenje - nije to ni sinegdoha ni metafora 2) ako nash jezik od sridnjeg vika ne voli " h ", ne znacsi da je i indonezijski takav, pa je potrazsio bash nashe " p " 3) ako je indonez. " pendek " doista od " hendek " (tur. hendek ar. handäq perz. hende (kende)) odnosno od blizseg perz. h/kende, pitanje je zashto bi h/k > p i ima li u indon. josh takvih primira.

/ franci blashkovich i gori ussi winnetou/o, da... malo sam bila out dva dana. prvi dan - feshta kod mene, drugi dan - feshta kod ade. danas, trechi dan - feshta u ksi... sutra odmor. to je bio party intro, chisto da vam bude jasna ova kolichina tj. svrha svog smecha koje cu sada navesti... a vjerojatno cu ga dobar dio i zaboraviti: plastichnih chasa (shto praznih, shto s chikovima, vinom ili kojimgod drugim alkoholom) 120 valjda... komad kaktusa koji je netko uspio prebaciti 10 ak metara bez da se nabode... boca od piva 10 ak ako se dobro sjecham, boca od vina se ne sjecham koliko kao ni kartona od sokova i kole itd. praznih onih stvari u kojima stoje rizle i rolice... onda slijedechi dan, kad je svih 70 ljudi koji su se u moju chast (not-my-birthday) opijali i prichali, o da, otishlo, je li, onda smo ja i cimerica, nakon pojedena 2 moussea (i bachene posudice od istih) ochistile svih 85 kvadrata minus dvije sobe koje nas josh chekaju... e onda smo bacile i sve te krpe, i vode... da li se to broji? pa, da, I guess... vode crne prljave zagadjene odvratne gadno gadno fuj. zachudo - NISMO bacili pashtu koju je netko kuhao oko 2 am, pashtu s tunjevinom jogurtom tabascom i chillijem... pojeli su, da. kao i pti ber sa zimskom. i tu stajem. neki pametiniji su naruchili chevape od kojih je jedna polovica ostala na stubishtu shto je izazvalo burnu reakcije bakice s gornjeg kata... tek ujutro ofkors - kaj taj drekec radi tu na shtengama? uslijedilo je zbunjeno objashnjavanje da moji prijatelji nisu zivotinje i da se zasigurno nitko od njih nije posrao po jebenim stepenicama, a da su zivotninje (zec zamorac i machka koje imam u ovom novom stanu) u egzilu zbogradi partija te da to govno stoga nije nashe. onda sam se sjetila da je to zapravo sigurno chevap, bila u pravu te ga se laganim potezom rijeshila... zachudo razbijena je tek jedna ali predivna shalica smedja s bubamarama iz kompleta i netko ju je bacio i bio pizda i ne rekao da ju je razbio i bacio. ako si ti taj netko - znaj da se jebeno jako ljutimo na tebe pizdo jedna i da chesh platit to bacheno je masu masu shugatutto iliti " ruchnika za kuhinju " shto je vjerujem hrvatski prijevod. to ono kad vam se neshto prolije pa s time obrishete a da nije krpa nego kao vechi toaletni papir pa ga odmah bacite u smeche... chikova puno u chashama shto sam vech spomenula, po podu i po pepeljarama... to je valjda to.

4. Shto se ticse pravopisa, doticsno slovopisa, kod mene je sve u redu; samo ja tako pishem, ne koristim nashe (koji su u biti poljsk i cseshki) znake (čšćžđ) s csvrkljama, nego samo latinska slova [ ako mozse kod " lj " i " nj ", zashto ne bi moglo i kod " č " (cs), " ć " (ch, tj - ovisno o izkonoslovlju), " đ " (dj), " š " (sh) i " ž " (zs) ]?

sedim ja tako sa Ducom pre neki dan na terasi, pijemo kaffu i prichamo.. onako, o svemu i nichemu. i dotaknemo se proshlosti. nashe proshlosti...

ne, nisam bila na pixiesima. mogla sam ichi al nisam. e i nije mi zao... bila sam na adf-u tamo i to mi je bilo dosta:) - kvarat (prijevod: chetvrt:) kruha od pred neki dan kupljenog. a mrzim bacat hranu, ali kad... evo, na ovaj pis kruha sam stvarno zaboravila. kupila sam ga, kao sa nekom salamom (evo, sad se sjetih da i nju imam u frizideru, zaboravila sam, stvarno: (ok, nije se pokvarila) i zametnula u bespuchima nashe kuhinje i eto ga... sad sam ga mogla jedino upotrijebiti kao protulopovsku zashititu, ali kontam si da zivimo u safe kvart (prijevod: opet chetvrt:) pa sam ga jednostavno... bacila - ono u shta vam stave slike kad razvijete film papir na kojem sam zabiljezila koje da mi razviju. to se slikice jedne jolly vecheri pred koji tjedan - ja frendice boca u tramvaju, ja frendice kod nas doma blejimo u aparat 2, ja blejim u aparat, frendica nam zdere kekse, ja frendovi chashe u klubu, ja frendica na onim sjedalicama za napuhavanje u kino lika, dok je josh tsp trajao, i dok smo se tamo valjale nakon koktela i predstave (obrnuto zapravo)... e, to je bio naj dan kad je u gjuri bio wladimir i russian disko... prejako - granchica mimoze iz moga vrta. stajala mi je par mjeseci vech objeshena iznad radnog stola, i u pochetku (dok je josh mirisala i imala bojU) me i uveseljavala, ali sad se objesila i nema vishe ulogu " odobrovoljitelja " (oh, whatta word) u mojem zivotu. ipak sam par manjih granchica zadrzala jer su mi ful lijepe... inache mi cvijeche i nije neka akcija, ali dobro dodje za podizanje kredibiliteta kod mame kad joj kazem da to imam. znam raspoznat samo tratinchicu i tako neke elementarne vrste ali me to ne pali... a ta mimoza je kod mene doma doma tako ogromna (ponos moje obitelji zajedno sa svim onim ostalim biljkama) da nam je pokrila satelitsku i onda ju (na opchu zalost) moramo rezati periodically jerbo bi inache bili mi odsjecheni od ostatka svijeta.

Bila je to zadnja prosakinja koja je u nashe selo zalazila, bila je ili od Posushja ili od Imotskoga.

MAJSTOR Ramana ti samo hoce poruciti kako je " unistena " stanovita OPTIKA toga UMA, iliti dotadasnje " nashe " vidjenje svekolikog svijeta.

" Dok " kazem, " imamo problem. u stvari vishe od problema. ako im ne damo pet hiljada dolara, necemo otici odavde " " zajebi sve " slaze se Dok bez oklevanja. " dacemo im sve shto imamo " Pako, nash rachunovodja, pruza mi dve hiljade dolara, sve shto imamo u keshu, poshto smo namerno odluchili da ne prodajemo suvenire na koncertu. nudim ih nashem " prijatelju ", nadajuci se da je dovoljno. chini se da je u redu. krokodilski osmeh mu se vraca na lice, a ja konachno odahnem. deset minuta kasnije smo na sigurnom u svom avionu, ostavljamo beograd iza sebe. nikad nisam video da se toliko pica popije u prvih pola sata leta. nekoliko meseci kasnije u njujorku, gledamo vesti u hotelu, kad se, na nashe ogromno iznenadjenje, na ekranu pojavljuje nash nasmesheni prijatelj - iznudjivach. otkrivamo da je to Arkan, vodja ozloglashene srpske dobrovoljachke paravojne formacije zvane " Tigrovi ". za polovinu svojih sunarodnika on je nacionalni heroj, za ostale je ratni zlochinac, umeshan u masakre na boshnjacima i hrvatima, zbog kojih je optuzen u Hagu. shto god da je istina, vishestruko je povezan s mafijom i osudjivan za pljachke banaka u nemachkoj, belgiji i holandiji. a sad je mrtav, nepoznati napadachi izreshetali su ga kishom metaka u istom hotelu u kom sam za vecherom uzivao u njegovom drushtvu.

Najnizsoj u odnosu na nebo nashe plavo.

Moja pokcerka i ja smo dosle u jednu konfliktnu situaciju, davno davno, na pochetku nashe veze (njene i moje, kad smo pocheli svi zajedno zivjeti) gdje je ona rekla neshto slichno, na sto sam ja njoj vrlo iskreno odgovorila, da nemam nikakvu potrebu biti njezina mama, te da je ne znam sto cemo i kako cemo, ali ako cemo zivjeti zajedno morati cemo naci neko rijeshenje i odnos. sto i jesmo:)

evo nova godina stize i u nashe krajeve. dodushe kasni (1 sec), ali nema veze - navikli smo (kad je ovde neshto stiglo na vreme?)

Uostalom, Hrvati ni nece tamo gdje su drugi vecina, nego samo nashe..