anđo, drago mi je da si ovo napisala, na sam dan Tošine smrti putovala sam istom cestom i plakala, potom stižem u Ljubljanu i vožnjom kroz centar doista dirljiv prizor, svijeće upaljene u tuzi za mladićem od 20 godina koji je ni kriv ni dužan ubijen na ulazu u diskoteku.. ponovo suze.. nisam mogla da se suzdržim. sjedila sam u baru i razmišljala upravo ovako " imamo samo jedan život " dokle ćemo ga tratiti, otišao je predivan čovjek, Toše Proeski, ali nismo ga cijenili dok smo ga imali, po novinama su razbucali njegovo ime i bio je nesretan zbog toga, otišao je mladić zbog nesretnog udarca na ulazu u diskoteku, ali tko nam garantuje da će nasilništvu stati u kraj, to je dokaz koliko smo nemarni prema sebi, svojoj djeci i prijateljima.. i neću dalje razvlačiti ali jedno je jasno, pokažimo ljubav onima koje volimo, nemojmo štedjeti na ljepim riječima, treba iskoristiti svaki trenutak u životi, možda već sutra bude kasno za to.. (Policajka 22.10.2007., 13:22:23)