Kada jednom utones u nistavnost vise povratka nema. Koliko je tuge isteklo dok su suze same od sebe klizile niz obraze Koliko patnje srcem boluje dok smo vezani nitima samsare Koliko drhtaja prostruji telom dok ukoceni od straha posmatramo Lilu kako nam slika trenutke koji upravo jesmo, a nismo svesni njihove prolaznosti time i nistavnosti Koliko, koliko, koliko, toga. a dovoljan je samo bljesak svetlosti da spoznamo da mi nismo taj iluzorni proces koji se odvija pred nasim ocima. Iskra koja ce nam jednom za svagda objediniti ono sto je vani sa onim sto je iznutra, kada cemo znati Ja sam to niti sam taj sadrzajni momenat koji lagano klizi platnom koje se slika preda mnom, niti sam bilo sta, sto jeste tu, ovoga mikrona vremena i prostora, jednostavno je, sveprisutnost, koja svetloscu svojom zaslepljuje sve sto ostaje sa leve, i sa desne strane; ostavlja za sobom i ono sto je iznad i ono sta je ispod; zaboravlja ono sto je iza skriveno velom proslosti, ne vidi ispred posto buducnost nema informaciju o tome sta ce doneti ovaj trenutak koji jeste. jer, potpunost je nedeljiva, neizreciva, ziva, kao izvornost postojanosti na vrelu iskona, a opet nepostojana u svojoj sustini Zato otpusti duso moja, kako ono sto ti za srce prione zbog dragosti, tako i ono sto te strelom pogodi pravo u ono u sta verujes da jesi ne dopusti da te veze uza se, nego li pusti neka tece, jer sve ono sto je doslo, mora i da ode Sve sto nastane, mora i da nestane to je bit onoga sto svojom prolaznoscu mami da nas povede u zacarani krug iluzije postojanja Zato dragi moji pustimo sve sto je tu, da ode, jer kako kaze stara Asteska, da se podsetimo malo... Ti znas i Ja znam: Zemlja nije tvoja, ni moja, pozajmljena je svima nama da dodjemo, da se sretnemo i odemo bez povratka.. tako nekako tu bih zastala kako sam u prethodnoj pesmi napisala i jos dodala u vidu pisane proze kao sto i jesam, da je sloboda biti oslobodjen svih vezanosti, ili ti Nirvana je ne-prianjanje, svedocenje onoga sto upravo jeste... posmatranje prolazne koegzistencije osecanja, misli, senzacija, dogadjanja... tisina koja nam sapuce, nemo koje srcem cujemo... praznina, gde odzvanja jednost... Auuuuuuuuuuuuuuum...:)))))