David se okrenuo i nasmješio. 4 tinejđerke su pale u nesvjest od sreće.

a sad malo o prejebavanju. inače to radim. kad barim sav sam rječit. trebice se hihoću. one malo pametnije se bore, prave se pametne i vješte - i na kraju bivaju poražene, ofkors. a s ovom malom čak sam jednom ispao papak. jebeno nisam znao kaj da velim. nisam majkemi. i nisam reko ništa, samo sam se nasmješio. ko pičkica.. ko drito: D valjda sam već tad znao da neće ništa biti. a onda sam skužio da ni ne moram nešto reći. da sad i ovdje nema potrebe za prejebavanjem. super sam se osjećo. iako ostaje ona poražavajuća činjenica da ovu malu nisam bario zato što nije glupa. kaj onda to znači da ja barim samo glupe jer mi je tak dosadno s njima da ne znam kaj bi pa bi se onda sexo s njima jer nemrem ić s njima na pivu? a ova mala pije ko luda: D pije i stoji na nogama pije i smije se.

Neki lik mu je dobacivao Ćiro pederu, Ćiro se nasmješio ali ovaj nije prestajao, zatim je lagano Ćiro došao do ograde i rekao mu: Peder, sine pa kako možeš reći da sam peder, pa ja sam te napravio, vidi kako si lijep na mene.

Zna se da je 1995. Njemačka tražila od komunističkog diktatora da im izruči svog šefa tajnih službi, druga perkovića, Franja se na to nije ni osvrnio, nego se podrugljivo nasmješio.

Vrijeme je da se javim i svojoj supruzi da uopće nisam siguran kad ću stići kući... otvaram pretinac torbe sa mobitelom... u kojem NEMA MOBITELA... ne, to nije istina, pa da, ostavio sam ga u firmi... a zašto me tajnica nije nazvala na mobitel da sam ga zaboravio u firmi:) čut će me sutra... ma red je da joj se nekako javim, ipak je prošlo puno vremena, sigurno će brinuti... opet mi nema druge... " oprostite, ne biste vjerovali "... tek treća-sreća... onaj prvi mi se nasmješio kao da mu hoću pojesti mobitel, drugi se pravio gluhonijem, a treći je bio iznimno ljubazan... veliko mu hvala ako kojim slučajem čita čušpajz... sve u svemu, nisam baš neki profi prosjak...

Jedni su mu govorili« dobar i lud su braća », ali on bi se samo nasmješio i nastavio činiti dobro.

početak je kraja godine i posao se lijepi za mene kao asevi za prste kartaškog prevaranta. jasno mi je da nisam plaćen da bih dolazio na radno mjesto nego da radim, ali desetak sati na dan... halo, gospodo, za 3 puta 8 radnici su se izborili još početkom prošlog stoljeća no, što je tu je. unazad mjesec dana novi su projekti Firme u kojoj radim uhvatili pristojan ritam od dva u tjednu. postaje mi sve teže paralelno razmišljati o televizijskoj reklami za film, odjeći za hostese i pokroviteljstvom nad Udrugom za zaštitu žaba krastača u seoskim kanalima. neki dan sam, potpuno iscrpljen, stigao pred zgradu Mog Svjetla U Tmini. nebesko je sito propuštalo jednoličnu, monotonu, hladnu kišu. stajao sam pred zgradom i kroz armirano betonski zid obložen žutom fasadnom ciglom, kao Supermen x-pogledom, promatrao prazan topli krevet njene sobe. poljubac na ulazu, bacanje u vertikalu i... nije ni završila s pitanjem " što si radio danas? " a ja sam već zaplovio starim drvenim jedrenjakom u Zemlju Snova. u dalekoj zemlji Hama zli je čarobnjak Eras (nalikovao je mom Šefu kao da su blizanci) upravo vršio teror nad Pokornima. vilenjaci s planine Gor kovali su oružije za konačnu bitku, a Vile su od morske pjene tkale odore za vojnike Slobode. u maglovito jutro zatrubiše trublja, zaržu konji, zakloparaju bojna kola i zaori se urlik Pokornih pračen zveketom vilinskih sablji. bojni pokliči i hropci umirućih i iznakažena tjelesa na crvenoj prosjeci. i zvuk poznate pjesme u daljini... iz sna me probudila himna koja je označavala kraj televizijskog programa. lagano sam joj glavu s ramena spustio na jastuk i poljubio ju za laku noć. probudila se. - ideš? - idem, lutko. - ti kao da si došao u hotel. dođeš, legneš, odspavaš jednu rundu i odeš. -: (- znaš, sutra ću se napadno našminkati i izazovno obući, ko hotelska droca. možda bude nešta na brzinu... znam. ovdje sam trebao izgovoriti onu poznatu rečenicu iz plačipičkastih filmova: " nadoknadit ću ti to, ljubavi... " ali nisam. znam da ona zna da ja plaćam svoje dugove. sječanj je ionako, u mom kalendaru poslovnih obaveza, mrtav mjesec i već smišljam kako pretvoriti jedan produženi vikend u Oazu Mira. i čemu onda, jednom rečenicom, koja više nalikuje na predizbornu retoriku nego iskreno kajanje Pobožnog pred licem Jahve, kvariti iznenađenje koje slijedi. i zato. samo sam se nasmješio na odlasku kako bih pokazao da sam ovaj dijalog shvatio kao šalu.

D. se nasmješio kad me vidio.

Neki mladi gospodin, očito tu negdje moje godište, lijepo mi se nasmješio i rekao: NAZDRAVLJE.

Nekoliko trenutaka ostao je ostao je ukoćen, pa se nasmješio i bez pozdrava otišao.

Ako si me se nasmješio kad sam vidjela tvoj radostan pogled, što češ mi učiniti sa mrkim?

Ne izvodim voleje cjelo vrijeme na treningu nasmješio se Podolski. Samo pokušavam zabijati golove, mislim da imam dobru lijevu nogu i pokušavam s njom trenirati kad god mogu.

Izvješavalo se detaljno, papa je ustao, papa je sjeo, papa je digao ruku, papa se nasmješio, papa se više ne smiješi. i tako dva dana.

Vic je izgleda bio smješan jer se njih šest grohotom nasmijalo, jedan se lagano nasmješio (on je oduvjek bio takav), dok je jedan prijatelj ostao« mrtav - hladan ».

Ja sam se također nasmješio, onako, dozirano, lukavo, kao osoba koja zna kako se pričaju vicevi, i koliko treba da se nasmije kako bi druge potaklo na smijeh.

" Prišla sam mu i on se nasmješio, a kroz moje nosnice je kao utvara ušao miris njegova tijela i prošrio se glavom.

Gospon taksist lagano se nasmješio I kratko procijedio: Mišo, legenda Riječ po riječ, rečenica po rečenica, ispalo je da je moj beogradski taksist pobjegao iz Župe dubrovačke, tamo početkom devedesetih.

kad se rodio, bila sam uz njega 24 sata na dan. čuvala sam ga danonoćno. bila s njim u praznoj mračnoj sobi po 3 sata dok bi spavao. sjećam se samo kako bi na trenutak otvorio oči, pogledao me, nasmješio se i ponovno zaspao. uvijek se igrao s mojim rukama. uvijek se igrao s mojim noktima.

Tip me nije ništa niti pitao, samo se ekonomski nasmješio, uzeo moje torbe i stavio ih na svoja japanska kolica.

Baš bih ti volio zabit kitu u šupak. " rekao sam i nasmješio se svojim ' jebač ' smiješkom.

U jednom pismu prijatelju Brodu Kafka priča što mu se dogodilo: " Kad sam jednog drugog dana nakon kratkoga popodnevnoga sna otvorio oči... čuo sam svoju majku kako prirodnim glasom pita sa balkona: " Što radite? " Neka je žena odgovorila iz vrta: " Pijem kavu u vrtu. " Tada sam se začudio sigurnosti kojom ljudi umiju podnositi život. " Kafka se nije smijao, nije se niti nasmješio, Kafka se nikada nije smijao on se samo čudio, on je sve svoje osjećaje oblačio u misli vrijedne čuđenja.

Nasmješio se zadovoljno prema klijentu. Što želite dragi gospodine? Ja ja sam iz HT-a, došao sam vam priključiti telefon

Lagano se nasmješio i poljubio joj čelo.

Iznenada se nasmješio, njegove oči zasjaše i on je progovorio: " Sada sam razumio "

Polako sam se okrenuo, osjetio sam nevjerovatno olakšanje, samo sam se nasmješio Coletu i onesvijestio se

Tužno se nasmješio i nastavio s poslom.

Malo sam se nasmješio, jer dok je bila u kadi to uopće nisam primjetio.

Ujutro sam se po običaju probudio, oči protrljao i nasmiješio se i još se jednom nasmješio i osmijeh me skroz do podneva poput sjene pratio.

Tog 4. veljače 1990. Toma nam se svima posljednji put nasmješio iza onog svog u bradu zaraslog lica i tiho otišao u svoj raj. (« I neću, neću vam bogovi moliti milost, milost užitka vašeg raja.

Zaustavio sam vodiča i ukazao mu na kvar, al on se samo nasmješio i rekao da je to ništa te da se samo nastavim spuštati.