Rev. 1027/95 od 26. XI. 1998. g.) kaže: " Odlučujući o dijelu odštetnog zahtjeva kojim se traži naknada štete zbog umanjenja vrijednosti tužiteljičina osobnog vozila, sudovi su samo na osnovi činjenica da je u vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo bilo staro pet godina s prijeđenih 54.000 km, prihvativši mišljenje vještaka da kod vozila te starosti i rabljenosti ne dolazi do umanjenja tržišne vrijednosti, isti zahtjev ocijenili neosnovanim.

Nasuprot tome, revizijskim navodima nije se dovela u sumnju odluka suda glede dosuđene visine naknade s naslova pretrpljenog straha, jer je ova odmjerena u visini od 30.000,00 kn primjerena intenzitetu i trajanju straha, te i samim okolnostima nastanka štetnog događaja.

Slijedom navedenog, iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila vlasnik predmetne rampe niti da bi po kojoj drugoj osnovi odgovarala za bicikle ostavljene na istoj rampi. "

U predmetnom slučaju stanje ceste nije uzrok nastanka štetnog događaja, već nepravilno upravljanje tužitelja osobnim automobilom, koji se kretao prevelikom brzinom s obzirom na stanje ceste, koje je tužitelju bilo poznato.

troškovi za ekspresne pošiljke, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom i praznikom, troškove zračnog prijevoza i putne troškove za usluge tehničara i inženjera unutar zemlje do kojih je došlo zbog nastanka štetnog događaja,

" Naime, odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, prvostupanjski sud polazi od nespornog mehanizma i mjesta nastanka štetnog događaja u kojemu je oštećeno osobno vozilo tužitelja marke BMW __ D dana 28. listopada 2009. godine na dvorištu u K. br. __ na način da je otac tužitelja S.

Nakon nastanka štetnog događaja preuzimamo brigu rješavanja štete uključujući postavljanje odštetnog zahtjeva i praćenje do realizacije odštete.

Uvjet koji prethodi osigurateljevoj obvezi naknade štete za sve navedene rizike je da se Osiguranik pridržava svih pozitivnih Zakonskih propisa u RH važećih u trenutku nastanka štetnog događaja te da u provedbi posla rabi određeni sustav tehničke i mehaničke zaštite.

U odnosu na prigovor tuženika, kojeg on ističe u tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima, a ponavlja ga i sada u reviziji, da je tužitelj imao samo šest razreda osnovne škole i da od 01. travnja 1990. ne bi više mogao raditi na radnom mjestu vatrogasca za koje je propisana srednja stručna sprema, te da stoga nema osnove da mu se utvrđuje razlika između plaće za to radno mjesto za koje nije kvalificiran i mirovine, prvostupanjski sud je zaključio da se izračun rente mora temeljiti na činjenicama koje su postojale u trenutku nastanka štetnog događaja i da okolnost da tužitelj nije položio potrebne ispite koje je prema rješenju o zasnivanju radnog odnosa bio dužan položiti u određenom roku, no u tome je bio spriječen štetnim događajem, ne može ići na njegovu štetu, a u obrazloženju drugostupanjske presude se samo navodi da se ne može uzeti dokazanim da tužitelj ne bi ispunio navedeni uvjet za zadržavanje na radnom mjestu vatrogasca.

Riječ je o zahtjevu za naknadu buduće štete koja se ne dosuđuje samo prema okolnostima koje su postojale u vrijeme nastanka štetnog događaja, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već su od značaja i okolnosti za koje je po redovitom tijeku stvari izvjesno da će nastati u budućnosti.

To u konkretnom slučaju znači da za ocjenu pitanja visine zarade koju bi tužitelj ostvarivao da nije stradao, od odlučnog je značaja bilo raspraviti i utvrditi da li je po redovitom tijeku stvari bilo očekivati da bi u razdoblju od 05. travnja 1988. pa do 01. travnja 1990. ispunio uvjet propisane stručne spreme za zadržavanje na radnom mjestu vatrogasca koji je bio dužan ispuniti do navedenog dana prema rješenja Općinskog centra za zaštitu od požara V. od 05. travnja 1988. U odnosu na tu odlučnu činjenicu tuženik je isticao, a i sada ističe okolnost da od 05. travnja 1988., kada je doneseno spomenuto rješenje Općinskog centra za zaštitu od požara, pa do nastanka štetnog događaja 02. svibnja 1989. tužitelj nije pohađao nikakvu školu radi stjecanja propisane kvalifikacije za radno mjesto vatrogasca uz tvrdnju da tužitelj sa navršenih šest razreda osnovne škole u godini dana ne bi mogao steći srednju stručnu spremu.

" Tužitelju je priznato pravo na rentu s obzirom na činjenice da je do nastanka štetnog događaja tužitelj bio po zanimanju ribar i da je zbog posljedica štetnog događaja otišao u invalidsku mirovinu, te da zbog toga trpi štetu u visini razlike između zarade koju bi ostvarivao kao ribar obrtnik i invalidske mirovine koju prima.

U konkretnom slučaju, obzirom na datum nastanka štetnog događaja: 05. ožujka 1998. godine, na ovaj spor se primjenjuju odredbe Zakona o obligacijskim razmjeri (" Uradni list SFRJ ", broj: 29/78, 39/85, 27/89 i 57/89 dalje: ZOR), a ne odredbe Obligacijskog zakonika (" Uredni list RS ", broj: 83/01) kako to pogrešno drže nižestupanjski sudovi, pošto je isti stupio na snagu 01. siječnja 2002. godine, dakle nakon nastanka štetnog događaja.

U postupku je utvrđeno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj obavljao za 2. tuženika E. C. d. o. o. posao kontrole iskrcaja robe s M/B Weni, koji se nalazio u obalnom prostoru 1. tuženika, da se nakon silaska s broda na kojem je vršio inspekciju tužitelj kretao unutar opasne zone rada obalne dizalice s još trojicom vozača kamiona, da se tim prostorom iza njega kretao elektroviličar nosivosti 2,5 tona koji je noseći paletu ispred sebe pokušao proći kraj tužitelja na udaljenosti od 20 cm, a da pritom tužitelj nije bio upozoren na prisutnost viličara zvučnim signalom, te da je viličar udario tužitelja u trenutku kada je on nakon upozorenja jednog od prisutnih vozača kamiona naglo koraknuo unazad.

Prema pravilima o vremenskom važenju zakona, za ocjenu spornog pravnog pitanja mjerodavne su odredbe Zakona o osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.

ZID ZO kojim je, odredbom čl. 33. st. 1., izmijenjena odredba čl. 86. st. 1. ZO iz 1994. tako što je naknadu štetu nanesenu uporabom neosiguranog vozila u obvezi naknaditi Hrvatski ured za osiguranje, stupio je na snagu 27. veljače 1997., dakle, poslije nastanka štetnog događaja.

Drugi paradoks u ovom slučaju je taj što se ovih dana navršilo punih 20 godina od nastanka štetnog slučaja i pokretanja spora, pa bi se moglo očekivati da će ipak Vrhovni sud RH donijeti konačnu presudu te suditi ažurno i pravilno ocijeniti aktivnu legitimaciju tužitelja.

Pojmovi korišteni u ovome Zakonu imaju sljedeće značenje: 1) Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju poslove obavlja osoba na radu ili druga osoba, a poslodavac je i samozaposlena osoba kada obavlja radove na radilištu odnosno poslove s velikim rizicima. 2) Osoba na radu je radnik (fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja poslove za poslodavca), ustupljeni radnik prema općem propisu o radu, naučnik, učenik odnosno student na praksi, osoba na stručnom osposobljavanju za rad, osoba koja rad obavlja za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere, volonter te učenik, student odnosno druga osoba koja rad obavlja povremeno. 3) Druga osoba je osoba koja se po bilo kojem osnovu rada nalazi na mjestu rada (kao npr. poslovni suradnik i slično). 4) Zaštita na radu je sustav pravila, mjera, postupaka i aktivnosti, čijom se organiziranom primjenom ostvaruje i unaprjeđuje sigurnost i zaštita zdravlja na radu, u cilju sprječavanja rizika na radu, ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u svezi s radom, materijalnih šteta i poboljšanja uvjeta rada. 5) Preventiva su planirane odnosno poduzete mjere u svim radnim procesima kod poslodavca s ciljem sprječavanja ili smanjenja rizika na radu. 6) Rizik je umnožak vjerojatnosti nastanka štetnog ili opasnog događaja i štetnosti toga događaja (posljedice). 7) Sredstva rada su: - građevine namijenjene za rad s pripadajućim instalacijama, uređajima i opremom - površine na kojima se i s kojih se obavlja rad i po kojima se kreću osobe na radu i druge osobe izvan građevina, - prometna sredstva i - radna oprema. 8) Mjesto rada je svako mjesto gdje osobe na radu i druge osobe obavljaju poslove za poslodavca kao i svaki prostor odnosno prostorija koju koristi poslodavac za obavljanje poslova odnosno do kojih osobe na radu i druge osobe imaju pristup tijekom rada. 9) Radni okoliš su fizikalni, kemijski i biološki čimbenici na mjestu rada. 10) Stručnjak zaštite na radu je osoba koju je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu i koja ispunjava propisane uvjete za obavljanje tih poslova. 11) Povjerenik za zaštitu na radu je osoba izabrana ili imenovana u skladu s ovim Zakonom i zastupa interese osoba na radu na području zaštite na radu. 12) Ovlašteni radnik je radnik kojemu je neovisno o drugim ugovorenim poslovima, poslodavac ugovorom o radu odnosno drugim pisanim aktom potpisanim od strane poslodavca i radnika kojemu se ovlaštenje daje, dao ovlaštenja za provedbu zaštite na radu. 13) Poslovi s velikim rizicima su poslovi za čije su ugovaranje i obavljanje ovim Zakonom propisani posebni uvjeti. 14) Posebno osjetljive skupine osoba na radu su maloljetnici, trudnice, osobe koje su nedavno rodile ili doje te osobe kod kojih postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredni rizik od nastanka invalidnosti sukladno posebnom propisu. 15) Radilište je privremeno ili pokretno mjesto rada kao što je gradilište, šumarsko radilište, gradnja broda, kao i privremeni radovi na održavanju, rušenju i popravcima, poljoprivredni radovi i radovi na istraživanju i iskorištavanju mineralnih sirovina. 16) Opasne kemikalije su tvari i smjese sukladno posebnom propisu. 17) Biološki agensi su mikroorganizmi, uključujući i genetski modificirane, stanične kulture i čovječji endoparaziti, koji su u mogućnosti uzrokovati bilo kakvu zarazu, alergiju ili trovanje. 18) Eksplozivna atmosfera je smjesa zraka sa zapaljivim plinom, parom, maglicom i prašinom pri atmosferskim uvjetima, u kojoj se nakon početnog paljenja, proces gorenja prenosi na cijelu smjesu.

Ukoliko se mjerenjima i ispitivanjima te uvidom u elaborat o primjeni tehnologije rada na opasnom i ugroženom mjestu rada utvrdi da postoji rizik koji može dovesto do nastanka štetnog događaja neće se izdati Dozvola za rad.

Tako neki osiguratelji propuštanje prijave nastanka štetnog događaja u roku od tri dana vežu uz gubitak prava osiguranika na osigurninu iz ugovora o osiguranju.

Gž 917/98 od 6.5.1999.), u kojemu je osiguratelj odbio isplatiti osigurninu osiguraniku temeljem ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, zbog toga što osiguranik nije u roku od tri dana prijavio nastanak osiguranog slučaja, sud navodi da je " Tužiteljica (osiguranik) doista propustila učiniti određene radnje propisane citiranim člankom Općih uvjeta, no prema čl. 918. Zakona o obveznim odnosima, ništave su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik nakon nastupa osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obveza. " " Prema sudu, odredba uvjeta osiguranja koja predviđa gubitak prava iz ugovora zbog neprijavljivanja osiguratelju nastanka štetnog događaja, ništava je i nema utjecaja na pravo osiguranika na isplatu osigurane svote.

U Dopunskim uvjetima osiguranja većine osiguratelja navedeni su razredi opasnost i u kojima su svrstani sportovi već prema riziku nastanka štetnog događaja.

Prema Uredbi Rim II, oštećenik i štetnik u pravilu mogu za izvanugovorne obveze izabati mjerodavno pravo nakon nastanka štetnog događaja (čl. 14., st. 1., t. a).

Iznimno, pak, ako sve stranke obavljaju trgovačku djelatnost, one mogu za izvanugovorne obveze izabrati mjerodavno pravo i prije nastanka štetnog događaja (čl. 14., st. 1, t. b).

U slučaju da policija u državi nastanka štetnog događaja ne izađe na uviđaj, sudionici ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok ne popune Europsko izvješće o nezgodi.

Uz uredno popunjeni i vlastoručno potpisani obrazac prijave štete potrebno je priložiti cjelokupnu dokumentaciju nužnu za utvrđivanje uzroka nastanka štetnog događaja, te opsega i visine štete.

Vezano za st. 6 čl. 4 predlaže se: " Rizik je umnožak VELIČINE OPASNOSTI i VJEROVATNOSTI nastanka štetnog događaja Procjena rizika je postupak kojim se utvrđuje PREOSTALI rizik nakon primjene osnovnih i posebnih pravila ZNR Nigdje se ne spominje ali nemoguće je da se procjena rizika radi na objektima strojevima koji su u radu a nemaju odgovarajuću propisanu dokumentaciju o ispravnosti ili da radnici nemaju zdravstvene preglede, da nemaju osobna zašttna sredstva radi korištenja, ispite za rad na siguran način.

Risiko): 1. vjerojatnost pogreške i nastanka štetnog događanja za određenu aktivnost, projekt ili investiciju.

Završetkom liječenja (16. siječnja 2001.) definirano je zdravstveno stanje tužitelja, a nakon povrjeđivanja, čime je tužitelj, a kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi konačno saznao za nastalu štetu (vrstu i obim štete), od kada i počinje teći zastarni rok iz čl. 376. st. 1. ZOO-a (za tuženika kao štetnika tužitelj je znao od dana nastanka štetnog događaja).

U vezi s navedenim treba reći da na primjer postoji neposredni odnos privatnog nalaza i mišljenja s konkretnom parnicom onda kada je osiguratelj, od kojega se zahtijeva naknada štete, još prije prijetnje tužbom pribavio nalaz i mišljenje vještaka, jer je na temelju konkretnih činjeničnih podataka - na temelju opisa nastanka štetnog događaja i u vezi s tim priloženog privatnog nalaza i mišljenja vještaka - razumno posumnjao da je žrtva prijevare u osiguranju.