Poruke su jednostavne, tako da ih svatko može razumjeti, i u potpunosti odgovaraju istini Evanđelja i naučavanju Crkve.

Sve susrete povezuje jedna logička nit: prvo pitanje odnosi se na Isusovo boravište, gdje ga i kako susresti da bi se s njime razgovaralo (1), zatim slijede pitanja o njegovom naučavanju (2 - 3) i o njegovom djelovanju (4 - 5 - 6), da bi se došlo do bitnih pitanja o njegovom identitetu (7 - 8 - 9), koji upravo Emaus na odlučujući način otkriva.

Već je prva od njegovih 95 teza bila udarac postojećem vjerskom naučavanju.

U institucijama i ponekom naučavanju ove se Crkve razlikuju.

Gdje su djela toga obećanja u njihovom životu i naučavanju?

Svetopisamski temelj za život u spolnoj uzdržljivosti možemo naći u Isusovom primjeru i njegovim riječima (Mt 19,10 - 20; Lk 20,34 - 36), te u naučavanju sv. Pavla (1 Kor 7,32 - 34).

Tako Crkva " u svojem naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest i što vjeruje " (isto).

Zašto sveci? (DEFINICIJA: Prema naučavanju rim.kat.crkve, sveci su oni koji su sada s kristom na nebu, a kojima crkva iskazuje priznanje zbog njihove izuzetne svetosti i kreposti.Iz Tridentinskog vjerovanja proizlazi da svece treba prizivati za razgovor kod boga, a njihove relikvije i svetačke slike treba štovati).. a čemu to kad biblija kaže ovako. Ë Stoga se molite ovako: Oče naš koji jesi... Ë dakle molitva treba bit upučena ocu a ne nekim svecima.

Među njima je na poseban način izabrao grupu od dvanaest učenika koje je nazvao apostolima. 52. Tko je bio Isus, što je činio i govorio o tome nas osobito izvještavaju četiri Evanđelja: Evanđelje po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. 53. U svom naučavanju Isus nastupa kao Učitelj kojega je Bog poslao.

Ona je osnovno dobro: svaka osoba mora imati mogućnost da slobodno ostvaruje pravo da, kao pojedinac ili zajednica, ispovijeda i očituje vlastitu religiju ili vlastitu vjeru, bilo javno bilo privatno, u naučavanju, u praksama, u tiskovinama, u bogoslužju i obdržavanju obreda.

Ono, pak, što su apostoli predali, obuhvaća sve što pridonosi svetome življenju Božjega naroda i rastu vjere: i tako Crkva u svojem naučavanju, životu i bogoštovlju, postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest i što vjeruje.

No problem je u tome što se on ne odražava u crkvenom naučavanju budući da se u tom području Katolička crkva drži svojih autoriteta kao što su sv. Toma i Augustin, koji su se također držali svojih autoriteta poput Aristotela, a koji u vrijeme svog djelovanja nisu mogli imati znanja o biološkim temeljima.

Ovaj izbor je neshvatljiv: on nije poliglot, nema Kurijalno iskustvo, ne zrači svojom svetošću, labav je u naučavanju i liturgiji, nije se borio protiv pobačaja i samo vrlo slabo protiv istospolnog braka (odobren praktički bez protivljenja episkopata), nema manire poštovanja Pontifikalnog Prijestolja.

U crkvenom moralnom naučavanju preljub spada u grijeh protiv dostojanstva ženidbe.

Dakle, prema naučavanju Katoličke Crkve, ni jedna životinja ni na koji način nije mogla biti Adamov roditelj.

Ne možemo reći da je do mnogih pomutnji u naučavanju i životu naše Crkve došlo zbog Koncila (kako su to htjeli dokazati kruti konzervativci poput biskupa Lefebrvea u Francuskoj), ali je držim posve opravdano tvrditi DA JE DO OVE SEKULARIZACIJE (SEKULARIZMA) I LIBERALIZACIJE među katolicima DOŠLO (i) ZBOG KRIVO SHVAĆENE I KRIVO PROVEDENE KONCILSKE REFORME.

Sadašnji Papa često ističe to načelo u svom naučavanju, pokazujući kako se ono usklađuje s poštivanjem privatnog vlasništva, s međusobnim pomaganjem i solidarnošću te povlaštenom ljubavi prema siromasima.

Razlog tome leži u njihovom sveobuhvatnom naučavanju o svim poznatim aspektima ljudskoga društva u cjelini.

Drugo, Anglikanska crkva je podređena parlamentu, zatim ona je nacionalna, kaotična u doktrinama i naučavanju, nema postojećih redova, odbacuje mise i obavezu ispovijedi.Nema potrebe nastaviti nabrajati razlike.

Što bolje može, mora se otvoriti prema općem dobru, onako kako je izraženo u moralnom, prirodnom i objavljenom, zakonu te dosljedno u zakonu Crkve i u naučavanju o moralnim pitanjima s ovlaštenjem Učiteljstva.

Blebeću kako je taj novi prijedlog zakona po pritisku Kaptola, a popeli su se valjda na drugo brdo, na Grič, jer o crkvenom naučavanju o tom pitanju pojma nemaju

Rani Crkveni Oci su naravno bili jednoglasni u naučavanju realnosti smrtnog grijeha.

Kao što vidimo, po naučavanju Crkve, postoji stanje vječne odvojenosti od Boga, a to stanje izaziva gorljivost u vatri vječnosti.

Posvuda je odjekivalo zahvaljivanje i glas pohvale; i tako su mnogi, odbacivši svjetovne brige, u životu i naučavanju blaženoga oca Franje spoznali sami sebe i poželjeli ljubiti i častiti Stvoritelja.

Time ne mislimo reći da franjevački bogoslovi nisu većinom slijedili sv. Bonaventuru ili bl. Ivana Duns Skota, nego tvrdimo da Red sam nije svojim učiteljima zapovjedio neka prisižu na riječi kojeg posebnog učitelja, nego im je ostavio slobodu u naučavanju.

Matej i Ivan bili su Kristovi apostoli koji su ga slijedili tijekom njegovog trogodišnjeg javnog djelovanja i osobno svjedočili njegovom naučavanju i njegovim djelima.

Vjerojatno je, jer je to jedan od najvažnijih događaja u Isusovom javnom djelovanju i naučavanju, te je kao takav opširno opisan u Evanđelju po Mateju.

Razjašnjenja koja su donijela novija povijesna istraživanja dopuštaju nam da tvrdimo kako taj bolni nesporazum pripada prošlosti. [ 15 ] Papa između ostalog upozorava teologe na njihovu dužnost da se redovito informiraju o znanstvenim postignućima kao bi u danom slučaju ispitali treba li ih uzeti u obzir u njihovu razmišljanju ili treba možda provesti reviziju u njihovu naučavanju. Ako je današnja kultura obilježena tenedencijom prema scijentizmu, kulturalni je obzir Galileijeva vremena bio jedinstven i prožet posebnom filozofskom formacijom.

Anglikanska tradicija reformacije specifična je forma reformacije čiji su korijeni više politički negoli vjernički, koja po svom naučavanju pripada reformaciji, a po hijerarhiji i organizaciji stoji između katolicizma i protestantizma.

Dok se materijalno znanje odnosi na predmete unutar ovoga svemira, vedsko znanje pripada naučavanju o predmatima iznad ovog pojavnog svijeta.