dakle, bacih, josh jucher navecher, jednu kanticu u kojoj su bile breskve u soku iliti apricot can, bash mi je dosho neki gusht... zapravo za ananasom, ali kako u konzmu (u importanneu) nije bilo ananas konzervica sa incorporated otvarachem onda sam se odluchila za breskve. jer doma nemamo otvaracha, a ono s nozem nikad nisam nauchila. uglavnom, bila mi je to fina vechera (priznajem, pojela sam i kokice i sendvich s piletinom:), sve sam ih smazala... onda 1 zabaf letak, kao od baroknog ovog festivala koji je bio, a kojeg sam pokupila neznamgdje... ful su mi bili dobri plakati za taj festival, mislim ideja, malo je arhaichna (hm) izvedba bila, i oni ljudichi shta su shetali po gradu obucheni u te kostime su mi bili simpatichni... al nije mi neka akcija klasnichna glazba, shtajaznam, zapravo bi mi bash bilo zanimljivo chuti te neke fanfare (vidjela sam da je bio neki " bend " takav na programu) iz proshlosti, al ovako za bash to stalno slushat... ne. omot od bobi flipsa, omot od prije spomenutog sendvicha 2 salvete koje idu uz njega, omot od kokica i vrechica u koje je bio zamotan 4 puta po 2 tic taca a koje smo dobili u kinu frend ja (avanture male chihiro gledasmo; mononoke mi je bila neusporedivo bolja; s jedne strane nisam skuzila tu japansku simboliku/a mozda se i nema shta skuzit/a s druge su mi neke stvari bile pre zapadnjacke/one male zivotinjice, kao da su iz disneya izshle /) i koje smo pustili u kinu... 4 omota od muchmallowa, crvenka, SCIG:) OBOZAVAM te kolachiche, ono, mogla bi se utopit u njima, i iako ovi crvenkini nisu najbolje kvalitete meni su bili dobri za jutrashnji doruchak (hej, barem sam doruchkovala:) da, bash je nekako nebeski onaj gornji sloj, kao oblachich...

danas nastupilo uzurbano chishchenje stana u zgu u kojem sam provela sve skupa 10 ak sati, a u zagrebu samom 16. iz frizidera izbacheno: 1 pashteta, 1 mala marmeladica, 1 jogurt tekuchi, 1 sok od ribizla na pola popijeni, 1 boca vina bijelog (vino istresheno u odvod, a druga boca pushtena u fridgeu, da se gazde otruju, jus kiddin:). to me sve bilo strah pustit da mi se tamo neki gremlini ne razviju. a pustila sam mlijeko (neotvoreno), kanticu marelica, neki sok prastari (koji smo kao besplatno dobile kad smo prvi put naruchivale pizzu iz neke piyyerije, a tako odvratni neki no name i gazirani). stotinu papiricha i isto toliko pogreshno ispisanih uplatnica za upis na fax:) birokracija mi nikad nije ishla. prljave spuzvice i prazna boca od nekog tamo sredstva za chishchenje koje sam jucher navecher upotrijebila za ribanje kupaone i spavache sobe (dijela stana koji mi je cimka pustila za chishchenje), i to nakon shto sam 3 sata provela u autu na relaciji pu-zg, a krenuli smo oko 19, shto znachi da sam oko ponochi svirala susjedima sa usisavachem:) jer, dda, prvo sam vecherala - bachene 2 alu folijice u koje mi je mama zamotala pis kruha i pohanaca (neki to zovu samo pohana piletina:) par koje sam onda ja prozdrijela pred TVom (a kasnije uhvatila i tko se boji wirginije woolf i tako mi je jeben film) isto dnevno bacim par koshtica od razno raznog vocha koje uhvatim tu u kuhinji a o kojem u zgu samo sanjam - shljive, lubenica, breskva...

2 kore od banane, " kantica " od chokoladnog puddinga iz menze i kutija od slanih shtapicha bacih, a ono shto su kore i kutije sadrzavale bila je moja cijelokupna danashnja prehrana. dobro da mi doma ne znaju za blog... al, stvarno, zadnja 3 dana UOPCHE nisam gladna. ono, nit se ne sjetim jesti, tj. nemam niti potebu. ono, sad mi je palo na pamet da sam danas stvarno jela samo ta sranja, al, evo, 8 navecher, i nisam gladna. jel ima neki doktor tamo u ovom web space-u? ono, stvarno me to brine. ali, opet se natjeram i nashopam se jednim toplim obrokom dnevno... sad cu si nabacit pashtu s tunom neku, jucher - pilechi file u pingvinu... bljaaaa... 3 trule breskve koje sam zaboravila u bespuchima nashe dvokvadratne kuhinje: (ono, kupim to voche i onda ga pustim u vrechici i zaboravim i 2 dana poslije breskve se pretvore u malo dlakavo chudovishte. al najgroznije shto sam ikad vidjela od tih _uplijeshnjenih_ je bila jedna malancana na jednom daaavnom kampiranju. izgledala je k ' o gremlin really, ono, kad smo nabasali na nju u mraku, u malom shatoru kao u nekom horroru smo se osjechali:) signaturice iz NSBa koje sam morala ponijeti doma jer su bile inkriminirajuchi dokazi. ja nisam chlan NSBa nego mi je frendica posudila iskaznicu shto je multipliciralo moje strahove od knjizica tj. ljudi koji rade u njima. ono, ja stvarno ne kuzim taj sistem. ipak USPJELA SAM POSUDITI KNJIGU:) uglavnom, morala sam prvo ispunit ono ime, prezime, adresa, telefon, potpis... i uvijek zaboravim da ja vishe nisam ja nego moja frendica, tako da sam PRVI put napisala odmah krivo svoje ime, drugi put sam bila pazljivija pa sam fulala tek kod potpisa. a telefon sam po skrivechki prepisivala iz mobitela jerbo ga ne znam napamet (nije mi toliko dobra frendicaa:). ne znam dal su se pravili da nish ne kuze ili ipak nisu toliko strogi kao shto ih glas bije (dal se to tako kaze?) kutija od fax helizima koja je prazna stajala nam kod mashine pa jedno par tjedana i evo, danas ju bacih. da vam pravo kazem, i ne bi ju bila bacila vjerojatno da nema ovog bloga, al ovako, poshto nemam shta pisat onda trazim po kuchi takve stvari koje su davno trebale zavrshit u smechu. i onda je i cimerica sretna i stan izgleda vechi:) uglavnom, ta mashina nam ne radi. tj. radi al samo bijelo pere, ostalo bash i ne. a NE ZNAMO U CEMU JE PROBLEM. opet jedan apel u web space - jel ima koji chiko shta popravlja mashine out there? u proshlom stanu su nam isto 2 puta popravljali mashinu, a trechi put nam je bilo bad pitat gazde, al, kao, mislili smo - mashina je kriva. al ovo je too much, di god dodjemo mashina rikne.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa o, i da, zlobnicima - vesh sad perem kod brata: P bdw. ego (aka kostur aka pola blog.hra) pink za par dana vas informiram o mojem tochnom studentskom statusu. za sad sam samo na drugoj godini ekonomije s danim uvjetom za trechu (a moram se pohvalit:) al ovih dana se nadam postat dupli student. so, stay tuned:)

Danas je vech bolje, jucher navecher sam zaspala u devet?

/ laufer/uh, evo napokon nadjoh chasak za moj blog. ne znam ni sama dal da ga potpuno zaboravim i zapostavim pa kad vremena budu bolja nastavim il da ga ovako svako tolko kad u petak navecher ostanem doma i imam vremena napiskaram, za svoju dushu... dosta sad o tim sranjima... dakle, shto sam bacila zadnjih par dana a da je bilo dovoljno zanimljivo da unidje na ove stranice? jednu teglicu od meda. inache taj med nisam nikad jela, mislim, ne jedem ga ni sad, nego mi samo za chaj sluzi, al nekad ga ni u chaj nisam stavljala nego samo shecher, al onda kad sam ga otkrila WOW. tako, sad ga krcam i bash mi bude fin. al onako sam, il na kruhu no way. a i ovako ga ful brzo potroshim, ovisi kolko mi se da radit chaj, a sad sam trenutno u nekoj manijakalnoj fazi pa ga stalno radim. taj chaj je neki domachi, to mi mama nabavi u puli, al must admitt, ne primjetim ja neku razliku od onih tvornichkih. jedino shta mi je bed jer sam alergichar i kao mogla bi imat reakciju na neke cvjetne tj. livadne medove. al takav sluchaj do sad nije primjechen. a ta alergija pricha za sebe. osim kihanja i svrbeza nepca i ochiju koje sam nauchila i mogu suzbit tabletama i kojima znamu uzrok, svako tolko dobijem uzasan osip po nogama, od koljena na dolje, al ne mogu primjetit neki pattern po kojem bi se to pojavljivalo, ono, samo me uhvati. grozno. izgledam ko njemac koji se preprzio na suncu. i onda nestane... a boh. bacila sam npr. i rachun, markicu i sve shto ide s tim od mojih novih rukavica. dopizdilo mi je, trazim rukavice vech tjednima (dobro, ajde, ne doslovno), nechu kao kozne, nechu neke skupe jer kontam da cu ih ionako izgubit, i onda sam danas u plejlajf u nashla neke za 50 kn i ok su, one sa 1 prstom, onako djechje, probam, ok su i kupim. vuna/pamuk. jedino je bed shta sam onda skuzila da su mi malo velike, tj. labave su, ne prijanjaju onako kako bi trebale... al, stavit cu lastik pa ce bit ok. i, da, neki dan me uhvatila manija i pobacala sam sve biljeznice iz statistike, moje i od ljudi koji su mi bili posudili. mislim, ionako, koji ce mi to q? ispit sam proshla, a da me to sad zanima i ne bash, a ionako postoje knjige uvijek. al uvijek mi to oprashtanje od tih shkolskih biljeznica teshko pada. zato uvijek iskoristim te napade pa sve pobacam. i bacila sam jednu spuzvicu kojom sam si ochistila patike od blata u koje sam zapala na putu na ozric tentaclese u mochavaru. kao, idemo mi bajsom, i frend ljevo, ja desno, ja u blato, on ne. tako sam zagazila da mi je kotach ono do pola bio prljav, a patike do vrha, s tim da mi je blato ushlo i unutra i zaprljalo charape. pa me onda cimerica nagovorila da ochistim te patike, poshto je nepristojno okolo ichi s prljavim patikama, pa sam ih malo s vodom isprala. poslije sam skuzila da ih nisam skroz dobro ochistila, al sad vishe nemam spuzvicu da to napravim, pa chekam da ih kisha ispere. so long

ovaj blog zapravo i nije moj blog. to je blog mojeg kosha za smeche, ali poshto on ne zna pisati, zamolio me da ga ja pishem za njega. jako je htio otvoriti blog tako da sam mu odluchila pomochi ali samo pod uvjetom da i ja tu i tamo ubacim koji svoji komentar. tako mi on sad diktira a ja zapisujem, a ono shto on ne zna jest da ja pishem u prvom licu, ali ne iz njegove, nego iz svoje perspektive, tako da to opet ispada moj blog. izgubili ste se? nevermind. poshto je sve shto se dogadja u zivotu mojeg (a vjerujem i vashih kosheva) to da netko baci neshto u njih, blog ce se uglavnom sastojati od opisivanja dnevnih otpadaka, daily garbagea... inache, ja sam oduvijek vjerovala da smeche neke osobe puno govori o njoj, tako da usput mozda neshto saznate i o meni, daktilografkinji. danas je josh rano, 2 pm, a budna sam tek 4 sata, i iako kosh radi 0 - 24, nisam ga josh previshe nahranila. tu je samo jedna zadnja rola wc papira, tj. onaj karton koji ostane kad potroshish sav papir. bio je to neki uzasni breska flavoured papir od kojeg nam je cijeli stan smrdio. zapravo, kad malo bolje razmislim, mozda je i dobro doshao da neutralizira smrad iz frizidera (mislim da su uzrochnik jagode, ali ne usudim se previshe kopati). bilo kako bilo, ovaj je put na meni red za wc papir, tako da sam ja kupila neki obichni, bijeli, mekani i bez mirisa. da, i josh jedan omot od napolitanki je unutra. one narandzaste koje na kiosku u kvartu dodju 5 kn, a u duchanu vjerovatno jeftinije. ali duchan u jedanaest navecher ne radi. ni nedjeljom, je li. damn one su mi inache bile jucherashnja vechera, zajedn sa juicy fruits sokom kojeg sam josh jucher, nakon shto sam ga spljoshtila bacila... i to je to... pretty lousy zapravo, ali takav je dan i guess... ah, da, za kraj, poshto je kosh vrlo ekoloshki osvijeshten inzistira da na kraju svakog bloga navedem po jedan fact vezan uz odlaganje otpada, smeche opchenito, shtednju energije, ochuvanje okolisha, ekologiju i to, pa da se i vi malo osvjestite... pa evo ga (ne zamjerite shto je na engleskom, ali globalizacija je gadna stvar):

Navecher sam doshla doma s idejom otich opet u Pacha, ali su me polako pochele svrbit ochi oblika i velichine malih sarmica negdje oko jedanaest... Pa nish... bit che josh dana, ionako smo se uspjeli rasturit dan prije...

aha. danas bacheno: jedna koshtica od breskve. sochna ali ne i ukusna (breskva, ne koshtica). papir koji sam dobila na trgu, " recimo ne pederizaciji hrvatske ", i koji je 2 sekunde nakon toga shto sam ga dobila zavrshio u onim kanticama na trgu. koji ljudi... slazemo se da necu troshiti rijechi... jedna kutija i dvije vrechice u koji je ta kutija bila omotana, a u kutiji nekoliko krumpiricha przenih i pis lepinje. sve to u smechu, da. to, zajedno s par chevapa, mi je bila jucher vechera, oko 11. bad, to je ono kad me manija uhvati, da sam gladna, i samo na to mislim, i, jebiga, uvijek postoji neka pizzerija koja vozi i petkom navecher... papirich na kojem sam zabiljezila brojeve stranica koje moram kopirati, iz knjige 129,90 (malo mi je prenategnuto, ali ima dobrih spika glede konzumerizma, mislila sam da je lik puno vechi papak shupak, ali me ugodno iznenadio nekim stvarima... kulturan chovjek) i nepodnoshljiva lakocha postojanja (wow, wow, wow, zapravo, prva dva poglavlja su me oborila s nogu, a kasnije isto ima par neponovljivih pasusa; ali uvijek si nekako brijem da od tih " stvari " koje se u knjigama obradjuju zanimljive ce nam bit one koje i nas okupiraju, koje smo i mi prozivjeli, o kojima razmishljamo; one druge koje se josh nisu dotakle s mojim zivotom samo olako predjem i ne dirnu me, pa tako mislim da i za par godina, sa malo vishe zrelosti u glavi i kamenchicha u cipelama ce mi bit primamljivija, punija i da cu ju bolje dozivjeti). znam da je to illegal (kopiranje), ali nije za javnu upotrebu nego samo za moju dushu:) a ilegalno je i ono shto je nekad bilo umotano u rizlu chiji sam ostatak bacila pred neki dan (zajedno s filterom), i pred neki dan isto, pa to nisam izlistala. evo, sad priznajem:)

jednom mi je netko napisao da mi se ne dogodi da pochnem bacat stvari samo zato da bi imala o chemu pisati... ali, evo, kad sam doma me uvijek uhvati trash kriza, odnosno kao imam ful malo otpada, ali onda, bash da bi imala o chemu pisati, krenem u raskrchivanje svoj sobe, shto je zapravo ful pozitivno jer se rijeshim masu bespotrebnih stvari. zato mi je ovaj blog ful koristan, jer se natjeram ochistiti te godinama nagomilavane gluposti. (mogla bi nabacit i neki blog o faxu, pa da se natjeram da ga chesche posjechujem da bi imala o chemu pisat:) zadnji put je ormar bio na redu (tj. jedan njegov dio). jucher navecher me uhvatilo da idem kopat po ladicama. evo shto se svo do jucher nalazilo u top drawer od mog ' radnog ' (ne sjecham se kad je zadnji put sluzio toj svrsi) stola:/one dnevne novine iz motovuna, skoro svi ' brojevi ' zadnje 3 godine... zadrzala sam one pochetne, od prije prvog dana, na kojima je cjelopkupni porgram tako da se mogu sjetit koje sam filmove gledala, i koje sam bendove slushala... ostale sam hitila u smeche. a mozda ce jednog dana vrijediti, ali... mozda i ne:)/debeli ' bilten ' NYFA (new york film academy) koji mi shalju svake godine jer sam jednom fill-ala neki form na webu da mi poshalju. i s tim dobijem uvijek i neki cd za upoznavanje sa shkolom, kao da vidim kako se radi i te spike. i mejlove konstantno dobivam o ' open day ' u i upisnim rokovima i sl. yeah right da cu ich. ali lijepo od njih shta mi to shalju all the way u cro fuckin atiu/reklamne knjizice od nike-a i art-a. uvijek sam, u mladosti:), bila slaba na te spikice, i uvijek bi po svim duchanima i kafichima kupila te flajere, novine, razglednice i sl. bolesti. i sobe (i tu i u zgu) su mi pune toga jer ce mi kao, mozda, jednom zatrebati? onda se malo po malo toga rjeshavam. da mi lakshe padne:)/knjizica ' europska unija u 10 koraka '. mislim da sam to dobila na nekom seminaru na kojem sam bila josh u srednjoj, u labinu, kao ' shkola demokracije ' ili ' demokracija mladih ' ili tako neshto. sjecham se samo nekih dechki iz shvedske i vina i ribe na nekom brodu prema nekom otoku:) i, da, nikad ju nisam prochitala./i onda josh masu tih flajera nakupljenih tamo. neki datiraju chak iz ' 01. katkad zbilja plashim samu sebe. koshtica od breskve, puno, puno kora od smokava (GUSHT), kosti od neke white ribe (ko zna da li se one diskriminiraju na temelju boje koze?), jedna strgana rizla i filter. nije ekoloshka ali je zabrinjavajucha glede sudbine ljudske:

ovo ce biti jako zanimljiv blog. mozda ne vama za chitanje ali meni za pisanje da. javljam se, naime, s faxa. ekonomskog, ne akademije, tamo josh nemamo kompova. ali dosta s tim sranjima, ipak je blog trash.blog a ne zanimljivosti.blog. pa onda: (al ipak moram napomenuti da sam jucher navecher doshla u zg tako da je i u ovdashnjem stanu nastupilo lagano chishechenje, i kao rezultat toga:) neki ful stari rokovnik. dobro, ajde, nije iz 70 ih, al je iz 03 shto je dovoljno da ga se rijeshim. kao mislila sam si ga i zadrzat al onda skuzim da je to zapravo neki keep-tracking-of-costs rokovnik, koji ima ful ruzan unutrashnji dizajn i ruzne crte tako da mi stvarno ne treba, a i vech sam sharala po njemu. a treba mi neshto shta bi postalo sluzbena arhiva svih mojih ovaca (imam ih preko 70 i josh 40 ak asesoara na ovce) ukljuchujuchi njihov date i place of birth i ko mi ih je poklonio, i, ofkors, kako se koja zove jer i to pochinjem zaboravjat s tom kolichinom tih vunenih stvorenjca. taj pos ' o/napravit tu arhivu, sa fotkama i sve/odgadjam za svako slijedeche ljeto jer nikako ne uspijevam pronachi neku cool biljeznicu. e, pa ni ovaj rokovnik nije bio podoban. bacila sam i prospekt od putnichke agencije s kojom smo za ovu novu bili u budapestu a kojeg niti ne znam zashto sam chuvala. sad bi ja kao trebala nabaciti par rijechi o tih fenomenalnih 5 dana... ali, to be honest niti se ne sjecham vechine spika (osim npr. zgodnog austrijanca na meskalinu, koktela u gipsy baru, rusvaja koji smo napravili u tamo nekom kafichu). to me nervira, ta moja uzasna sposobnost memoriranja. npr. neki dan me frendica vani ulovi i pita " kako je bilo? " a ja njoj " di? " i onda se kao nakon par sekundi shutnje sjetim " u portugalu? " " aaa. super, super ". kako da se onda niti sjecham bilo chega shto sam vidjela ili radila u budimpeshti. al sad cu si napokon zdublat fotke pa cu imat kakav takav back up. bacila sam i knjigu iz engleskog za prve dvije godine ekonomije (kontam si da na akademiji valjda nechemo imat istu literaturu:) e sad zlobnici ce skochit " koji q, knjige se ne bacaju ".

dakle, uzivam zivot, dva predivna tjedna u ovoj najzapadnijoj kontinentalnoj europskoj zemljici. vidjela/dozivjela svashta, upoznala mase i mase ljudi, plesala, pila, divila se, prichala, ludovala... hrvaCki sam skoro zaboravila, zato i pishem blog, jer se pricha neki mixture englesko-portugalsko-talijansko-shpanjolskog. ja i frend turchin patimo:) sad bi najradje namljena sve svoje dozivljaje i to bi trajalo i trajalo, ali ostajem dosljedna (evo, vishe ne znam jel se pishe sa i ili bez?) i navest cu samo smeche. a ima ga puno i od svega pomalo... pa chega se sjetim... u kampu sve kuhamo sami i zachudo ispada dobro. tako sam danas npr. bacila masu koze i kosti od bakalara (nacionalno jelo, jedu ga na 100 nachina), koru od krumpira, pisove pomidora i salate, par trulih pomidora (pochela im je rasti brada kako smo to pjesnichki opisali:). dnevno, navecher obichno ubijemo 1 do 2 boce porta pomochu raznih igrica (znate ono, ' ko pogrijeshi mora piti), pa kora i koshtica od lubenica (jedem masu puta vishe vocha nego doma), a bila je tu i jedna sangrija night (pogadjajte - koshtice od breskve, jabuke, lubenica i ostale frutte). omote od keksa, boce ulja, octa, shibice, tegle djema, vrechice chipsa, boce snappya (portugalska kola) i ne brojimo. baca se i puno papira uglavnom korishtenog za crtanje, ili pisanje stranih rijechi (ovaj pojam ovdje postaje vrlo relativan), rijechi pjesama ili za rjeshavanje mind igrica kojima se isto bavimo. hm, blog zvuchi glupo, rastrgan je i ne docharava pravu atmosferu... al nema veze, barem sam malo vjezbala hrvatski (aha:)

da, sad si neshto kontam i skuzim... pa nisam napisala glavnu stvar koja je zavrshila u smechu josh tamo negdje u subotu... guma od moje bicikle za neupuchene (sve) chitatelje - biciklu sam kupila niti pred tjedan dana, i naravno, zbushila gumu odmah. al, stvarno, kupljena je u petak, slijedechi chetvrtak je probushena. to je bilo kad je bio onaj ogromni sudar na drziceva/vukovarska koji je paralizirao pol grada, ja idem od doma do frendice i shibam i chujem neshto mi zapelo u kotachima, i zaustavim se, taman tamo kod te frke i kao izvadim ja tu granchicu, koja je ustvari bila trn koji je bio zabijen u moju gumu. jupi jej onda sam zavrshila gurajuchi bajk po vukovarskoj do glavnog di je spavao nekoliko dana na balkonu moje frendice dok ja i brat nismo doshli po njega, skinuli gumu i odnijeli ju na popravak. da, i zapravo nije guma zavrshila u smechu nego samo ona zrachnica unutra. al sad je opet kul pa se opet furam na bajku. al ima neshto samnom i novim stvarima. u zadnjih godinu dana razbila sam 4 para slushalica. tj. na jedne sam sjela, jedne sam potrgala jedne subote navecher u ilici (poslije istarskog i prije melina:) a druge dvije su se spontano pokvarile/rasturile. e, nisam ja kriva. e, i opet sam bacila jedan cd i njegov omot skupa s njim. ovog nisam razbila poshto sam to vech isprobala. ovaj cd jebio neki " hot mega mix no.19 " koji su mi starci dofurali sa sri lanke kad sam im rekla da mi dofuraju neku autohtonu mjuzu. al cd je shtekao jer je bio sprzen i nish se nije chulo, a ionako su na njemu bile neke glupe internacionalne uspjeshnice. al dofurali su i neki drugi cd koji je zbilja od nekog lokalnog lika koji je zvjezda i cool tamo. super mi je tako slushat neshto shta je popularno na drugom kraju svijeta. u portugalu sam si kupila neki njihov rap i super mi je to slushat, ono, iako nish ne razumijem al je drukchije i podsjecha me na tu zemljicu i the time I had there. i malo me podsjeti na to di sam i shta sam na ovome svijetu.

danas ne bijah doma, tj. sada vech jucher, a onda niti prekjucher... tako da sam svo smeche bacila u neke druge kosheve a ne u ovaj svoj... tako da se niti ne sjecham shta sam bacala, valjda jedan karton u koji je bio omotan pis pizze (mjeshane iliti capricose; inache znam talijanski ali se sad ne mogu sjetit koje slovo dodje duplo) koji mi je bio vechera (dok se nije smochio:) josh jucher navecher... a i danas sam vecherala pizzu, fuck, that ' s not heatly: (ali jucher sam i jednu torticu pojela chashu milka (iliti " moloko " a, danas gledah " clockwork orange " pa sam josh pod dojmom... hebeno, hebeno:) e, ali ova danashnja pizza je bila home-made, ali ne u mojem homeu... ali je svejedno bila fina. tako da je bilo puno smecha tamo, npr. kantica od gljiva (koju sam ja otvarala pola sata dok je frend izvaljao tijesto), tetrapak od shalshe, boca bacardi breezera (od pineapplea, koji nije isho na pizzu, no worry), folija u koju je bilo omotano tijesto, ona vrechica od " mocarele " (znate onaj cheese) i da li se broji sve ono shto sam u menzi na tacni ostavila? onda sam i proteklih dana dosta propustila toga... ma, nevermind. idem spavat, malo sam hi.

Subota navecher, a ja nejdem van.

Iako je navecher volio na bochicu popit mixanu juhicu s povrcem... i dan danas navecher voli juhu u shalici:)

Voce navecher ne bi preporuchila, radije povrce ili josh bolje mjeshanu sezonsku salatu... veeeliku punu zdjelu - pun zheludac i zdrav za organizam

Svirali mi neku pratnju i navecher se ja dogovorio sa tkanicom da im idem na zamjenu.

Darko je otishao u Zagreb jucher navecher, a sad se vjerovatno vratio, ali vidjeti chemo se tek sutra.

Dan sam zamijenila za noch navecher idem na cugu, malo se zluftat, onda dodem doma oko ponoch/1/2 i onda chitam, uchim, rjeshavam pitanja za maturu

Navecher bio sa K. K. i sa burazom od bivshe ishli kao malo pit, na kraju se i nismo devastirali, al smo se zato ispričali ko ljudi.

E sada ovako, mislim prvih tjedan dana provesti s njim 24/7, a kasnije ga izvoditi u jutro, za ruchak (koliko uspijem, nadam se svaki dan:)) i navecher malo duze, te preko vikenda neogranicheno

Vidim to skoro svaki vikend kod mojih susjeda oni idu u vikendicu, sin i kci ostanu kuci i naprave tulum... do nedjelje navecher sve srede i ochiste, otrijezne se;) i svi zadovoljni

To me podsjetilo na moj razgovor s Juniorom, nekidan... vikend, neki film navecher... pishe ne preporucha se mladjima od 18. Kazhem ja valjda zbog scena nasilja

Neki dan sam pojela neshto tshko, masnije i navecher me uhvatila neopisiva bol, ko one zuchne kolike, ali u podruchju zeludca.

Navecher, otvorim ja ormar da pripremim crninu [ zbog zheje ] za sutra, kad iz ormara... neki chudan i: mad: dobro poznat miris.

Vratila sam se u nedjelju navecher, sva onako sa skijama i kapom i pred kucom srela susjedu, divnu i razumnu staru gospodju

Mogli bi se naci navecher u Palachu.

Jednom dnevno drzhati oblog na grudima cca pola sata, a ujutro i navecher ispljuskati grudi tom vodom. (copyright magic

A kad nemamo slobodno (kad ja ili tatek radimo) onda nam je dan prenatrpan, preguzvast.... vozi ovamo, vozi tamo, stigni na vrijeme, pokupi Zuflju, masu puta prespavamo kad baka, jer se vrachamo kasno navecher i drugachije nemremo

I uglavnom to tamanim kasno navecher