U mojim mislima neprestano naviru sjećanja na ona davna vremena.

Nekako što sam stariji, sve više mi naviru sjećanja iz mladosti, na Zagreb kakav je nekad bio.

Naviru sjećanja: Sjedim na kamenoj klupi u Premanturi ispred Crkve Svetog Lovre izgrađene 1664. godine.

Misli lete kroz godinu koja je na izmaku, naviru sjećanja, neka lijepa, neka manja lijepa... ali sva su ta sjećanja naša.

Na spomen imena grada Vukovara u nama danas naviru sjećanja i bude najdublje emocije, posebice u naraštaju koji je proživio i koji se dobro sjeća vremena prije dvadesetak godina.

Nakon nekog vremena jednom i drugom se činilo da stalno naviru sjećanja o sretnim danima i neočekivanim događajima.

No, u vremenu kad u Hrvatskoj naviru sjećanja na tragično razdoblje studenoga 1991. (u nekoliko dana srpske snage okupirale su Saborsko, Slunj, Vukovar, Škabrnju i Nadin..., počinile zločine i razorile većinu okupiranih naselja) započela je žestoka operacija u hrvatskim medijima kako bi se nacija uvjerila da je demokratski izabrano vodstvo suvremene hrvatske države od samog početka 1990. bilo zločinačko, jer je, eto, bilo spremno žrtvovati čak i vlastite gradove, pa tako i Vukovar, zbog međunarodnoga priznanja i svoje vlasti.

Sad mi naviru sjećanja na teške, ali ponosne dane i ostat ćemo ponosni na naše junake

Ponovo famozni Brvnik, ponovo 31.12.1992, ponovo naviru sjećanja

Ma to su samo zbrda-zdola dojmovi, kako mi naviru sjećanja.

Kako naviru sjećanja, tako ga zahvaća prošlost u kojoj se skriva i rasplet njegove životne drame.

S jedne strane naviru sjećanja, uspomene.. na sve zajedničke trenutke.. a s druge slike njih dvoje..

Zahvalivši im na svemu dobrome što su činili za domovinu, rekao je da ne naviru sjećanja samo na uništavanja ljudi i imovine, nego i na velike pobjede koje su nam osigurale slobodu govora i kretanja. Čestitam blagdan sv. Mihovila, uzornog borca za Božje stvari.

U Pužarima, gdje je do tada živjela s bakom, nije kuhala, pa joj je to u novoj obitelji bilo prilično teško, naviru sjećanja.

Ponovo naviru sjećanja, ovaj put nekim čudnim redom, potaknuta glazbom što jedva čujno dopire iz radia..

Bio je to Ivan koji se čudio što se sa mnom događa, iskreno ni danas se tog detalja ne sjećam u potpunosti iako u pričama naviru sjećanja, ali sve nekako maglovito.

U razgovoru naviru sjećanja i naravno jedna od nezaobilaznih tema su i rat i godine koje se ne mogu zaboraviti.

Na stanoviti se način želi sačuvati njihovo životno iskustvo; i, koliko god da to zvučalo paradoksalno, ono kako su živjeli, što su ljubili, čega su se pribojavali, čemu su se nadali i što su mrzili mi otkrivamo upravo s grobova, pred kojim naviru sjećanja.

Eh, kad čitam ove nebuloze o stečaju, sjetim se didovih priča o golu Bože Brokete i tituli iz 1950. godine, pa se sjetim ćaćinih priča o velikim utakmicama na Starom placu, meni naviru sjećanja osvajanja kupa protiv Rijeke iz osamdesetih (tada sam bio osnovac, trećaš), pa se sjetim velikih Bakinih golova, Špace i prvog Hrvatskog prvenstva, Lige prvaka 1995. godine i činjenice da je nakon toga valjalo zaspat i probudit se za proslavu sto godina i za ovo danas što se događa.

Dok naviru sjećanja kao da nisu prošli dani i godine, kao da nije stoljeće novo

Naviru sjećanja, čudite se vremenu, događaju, skupini, pojedincu, drago vam je što ste bili dio toga vremena jer danas se tako ne živi, ne oblači, ne izgleda, ne ponaša, danas nema takve klape i događaja, onda je sve bilo drukčije.

Suze naviru jedna za drugom, a u glavi se redaju slike jedna za drugom, naviru sjećanja moje vlastite trudnoće i poroda, a u niti jednoj toj slici mog supruga nema.

Iz daleke prošlosti naviru sjećanja na moj prvi sladoled kojim me on počastio.

Razgovor je prijateljski i naviru sjećanja i misli, Velebitu Planinarskom društvu Sveučilišta (ili bolje rečeno udruzi hrvatskih sveučilištaraca) sada je 50 godina, u ljudskom življenju u našim krajevima mnogo više od polovice ljudskog trajanja.

- Tragedije se događaju u cijelom svijetu, ali ovoliko tragedija na ovako malo prostora, i sve jedna za drugom - užas - govori Antina supruga Dunja Glamuzina dok joj naviru sjećanja na sina i ostale susjede i rođake kojih više nema.

ane 04. Listopad 2007. 22:37:28 evo ja bila na koncertu... a šta da ja kažen... suze i radost... suze radi izgubljenih prijatelja ali i ponos šta ih znam... tomu. ivicu, antu, josu, i maloga marka... koji je to samo osjećaj kad im vidiš slike na ekranu... samo mi naviru sjećanja... kako smo se ka dica igrali i zafrkavali.... kako smo se samo ovo a i svako lito družili i veselili ne imajući ni na kraj pameti da su nam zadnji dani sa tim andjelima odbrojeni.... kako smo samo čekali da nam Frane ka iz topa izvali neku šalu.. a sad... i nezna šta se sve dešava.... prijatelju... ozdravi nam... iskreno... ne znamo šta bismo da i tebe izgubimo.....

Daleko negdje u svijetu, Naviru sjećanja meka.

Nadbiskup Puljić podsjetio je i na povijesni datum 19. obljetnice međunarodnog priznanja RH, rekavši da na taj spomen naviru sjećanja na naše teške dane stradanja, ali u duši odzvanjaju i divne scene naših molitvenih skupova i pjesama koje smo tih dana upućivali prema nebu, Europi i svijetu.

Poput Suza svetog Lovre, naviru sjećanja na ožujak 1990. godine kada je na Petoj skupštini tadašnjeg Sindikata radnika u proizvodnji i preradi metala Hrvatske izabran za predsjednika. [ 2 ] Na početku je vodio proces reučlanjivanja u sindikat u koji se od zaposlenih u metalu 189 000 u sindikat učlanilo 110 000 radnika.

- Zaista sam sretan, pun sam emocija, naviru sjećanja, rodna gruda je svetinja i nikada se ne zaboravlja, nikada se ne prestaje voljeti.