Vjerovala je Bogu, duša joj je bila probodena mačem (Lk 2,35), no nije oklijevala sudjelovati u muci svoga Sina, obnavljajući na Kalvariji uz podnožje Križa svoj da izrečen u navještenju.

Za dogmu o Marijinu uznesenju to znači sljedeće: kao što je Marijino biološko majčinstvo darovana posljedica njezina potpunog predanja vjere pri anđelovu navještenju, tako je Marijino uznesenje na nebo darovana posljedica - vrhunac, dovršetak - njezina vjerničkog života nakon navještenja, sve do patničkoga predanja u proživljavanju Kristove patnje i smrti: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca« (Lk 2, 35).

Iako Luka ne spominje anđela poimence kao u navještenju Ivanova i Isusova rođenja (Lk 1, 19. 26), neki komentatori misle da se i ovdje radi o anđelu Gabrielu, jer sve što je njemu svojstveno, ovdje se ostvaruje: on je glasnik posljednjeg doba (Dn 8, 17 sl.), ukazuje se miljenicima Božjim (Dn 9, 23. 10, 11. 19) i donosi im radosnu poruku (Lk 1, 19. 28).

Valja istaknuti da su Židovi i kršćani u to vrijeme Bibliju poznavali ponajprije iz usmenog navještenja i premda ju danas posjedujemo u pisanome obliku, ipak je ponajviše poznajemo zahvaljujući usmenom navještenju s liturgijskih slavlja.

A snagom istog Duha Svetoga Marija je po Kristu postala i naša Majka, odnosno Majka cijele Crkve: vjernika i pastira.« Od časa pristanka što ga je dala vjerom pri Navještenju i koji je nepokolebljivo održala pod križem, Marija svoje materinstvo otad proširuje na svu braću i sestre njezina Sina, Isus, jedini posrednik, put je naše molitve; Marija, njegova i naša Majka, potpuno mu je otvorena: ona (Hodoghitria), ona mu je, prema tradicionalnoj ikonografiji na Istoku i na Zapadu.« (KKC., 2674).

Dok Papa čitatelja uvodi u evanđeosko štivo o Marijinu navještenju, o Isusovom rođenju i pohodu mudraca koji promatraju Djetešce i njegovu majku, dolazi se do sadašnjosti: razmatranje tih stranica dovodi do današnjice.

U Navještenju je Zaručnica-Djevica; u Kani Majka, Kći sionska; podno križa plodna majka, Kći sionska, nebeski Jeruzalem koji rađa djecu uskrsnuća.

Potaknut današnjim evanđeljem fra Jakov je govorio o anđelovu navještenju u Nazaretu i Djevici Mariji - Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.

Crkva je posvećena Marijinom Navještenju, a samostan svetoj Margariti djevici i mučenici, kao uspomena na samostan i crkvu u starome Pagu.

Gledajte sad, kako je, unatoc tom navještenju, covjecanstvo skrenulo s njegova puta i ogradilo se od njegove slave.

Vatikanskog Sabora koji nam govore ovako: »Djevica Marija koja je po anđelovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Riječ i svijetu donijela Život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja.

Vatikanski Sabor poučio: »Marijino materinstvo u poretku milosti traje neprestano od pristanka, koje je pri navještenju odavna dala a pod križem nepokolebljivo održala do vjekovječnog stanja svih izabranih.« (LG 62)

U prijašnjim religijama odredbe kao što su sveti rat, uništavanje knjiga, zabrana druzenja s drugim ljudima ili citanja izvjesnih knjiga bile su na snazi u skladu s potrebama vremena; meðutim, u ovoj mocnoj Objavi, u ovom znacajnom Navještenju mnogostruke milosti i darovi Bozji obasuli su sve ljude, i s obzorja Volje Vjecnoga Gospoda Njegov nepogrješivi ukaz propisao je ono što Smo gore iznijeli.

O, kako silno zelim razglasiti svakom mjestu na površini zemlje, i donijeti u svaki njezin grad blagovijest ove Objave - Objave kojoj je privuceno srce Sinaja, i u ime koje Goruci Grm izvikuje: " Bogu, Gospodu nad Gospodarima pripadaju kraljevstva na nebu i zemlji. " Uistinu, ovo je Dan u kojem se i kopno i more raduju ovom navještenju, Dan za koji su spremljene one stvari koje je Bog, dobrotom kakvu ne moze pojmiti smrtni um ni srce, namijenio za objavu.

Ovo mišljenje je ostvareno 1769. ili 1780. godine.1783. izgrađena je u središtu Gospića crkva posvećena Navještenju Marijinom i sv. Josipu.

Evanđeoski dijalog u kojemu se događa izvještaj o navještenju jest šutnja.

Liturgijski (teološki) kontekst u kojemu čitamo izvještaj o Navještenju usmjeruje naš kut gledanja, tj. način pristupanja tome događaju.

Prije utjelovljenja Sina Božjega i prije poslanja Duha Svetoga, njezina molitva na jedinstven način surađuje u dobrohotnom naumu Očevu, pri navještenju Kristova začeća, te o Pedesetnici kod postanka Crkve, Tijela Kristova.

Bog se opet služi Marijom, baš kao u Navještenju, da nam dadne odgovor svih odgovora. Što god vam rekne učinite (Iv 2,5).

Te večeri okupljeni članovi meditirali su nad evanđeoskim tekstom o navještenju Isusova rođenja Blaženoj Djevici Mariji.

Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po Anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista Sina tvoga, po muci njegovoj i križu na slavu uskrsnuća privedeni budemo.

Priloge u Navještenju imaju izvješća o radu svih laičkih udruga Gospića kao i radovi vjeroučenika svih gospićkih škola.

Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekim ženama, " svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri navještenju osjenio ".

Potaknuo nas je na razmišljanje kako smo upravo mi svojim hodočašćem pohitili u gorje svojoj braći i sestrama cijeloga svijeta kako bismo ih ohrabrili za nasljedovanje Krista i življenje autentičnog kršćanstva u okrilju Crkve baš poput Blažene Djevice Marije koja je, po navještenju, pohitila u gorje rodici Elizabeti ne bi li joj pomogla.

U svom navještenju presveta Djevica Marija uči: 1. djevice visoko cijeniti blago svoga djevičanstva, 2. sve nas čisto se i ponizno pripraviti za primanje Isusa Krista u svetoj pričesti i spremno se pokoravati volji Božjoj.

Liturgijska čitanja približavaju nam događaje koji su prethodili Isusovu rođenju, točnije, govori se o navještenju Josipu, koje je upotpunjeno Izaijinim proroštvom.

Tako, npr., Terezija dobiva intuiciju otajstva Djevice u Navještenju (Misli o ljubavi Božjoj 5,2; 6,7).

ON 1 »Tri božanske osobe...« u skladu s razmatranjem o Navještenju-Utjelovljenu.

1. Prije deset godina, 16. listopada 2002. blaženi Ivan Pavao II. objavio je apostolsko pismo kojim je proglasio godinu krunice (2002. - 2003.), te predložio neka se, uz već postojećih pet radosnih, žalosnih i slavnih otajstva, uvede i pet otajstava svjetla koja govore o krštenju na Jordanu, o svadbi u Kani Galilejskoj, o navještenju Božjeg kraljevstva, o preobraženju, te o Euharistiji.

Što nas uči presveta Djevica u svom navještenju?