Nećeš zažaliti - govorila je u zatvoru svome ocu.

" Ajde dođi malo sa mnom gore u moju sobu, nećeš zažaliti ", opet će ona i krene uz stepenice hodajući jako primamljivo.

Pogledaj svoje poruke, ne umišljaj da si nešto drugo no što jesi, glumica, a to ćeš i ostati.Jesi se napokon udala? Ti meni ne možeš ništa, ni popušit jer nemaš što.Ne znam samo što pokušavaš da pronađeš pravdu za sebe kad ja na svojoj strani imam vojsku blogera koji i nikada neće povjerovati u ono što govoriš.uostalom osjećaš se ugroženom jer sam te pitao jel ti uska pica, imaš li grudnjak na sebi, bil mi ga pocuclala, nagovarao te da picu gasiš prstićima itd. Nina to rade odrasli ljudi i tu nema ništa loše.Ona moja ponuda još uviijek vrijedi, jer kao što rekoh volim miris pičke na nosu.Glupost je ona priča sa policijom, briga njih jel neko na netu najarcan.Nego ti meni otvori svoja vrata raja i prevari malo muža sa mnom, nećeš zažaliti

O čemu je riječ? (Ja sebi inače, kad sam ozbiljan, govorim vi, jer, naprosto nije normalno da je jedan čovjek toliko pametan, i, jasno, načitan:))))) Reci, slušam.... (Maestro 09.04.2006. 00:35) PITANJE O svinjama: promaklo valjda nisam pazio. ovo gudževićevo imaš u trećem broju sarajevskih sveski, ako nabaviš (naravno, ako već nemaš), nećeš zažaliti. sinan nije jergović, nego nešto što bi ti moglo leći. bilo je ok, dont engri on mi, htio sam malo spikati. blogati. a ne lokati. pozdrav svim tvojim identitetima-nalijevo (prajs 09.04.2006. 00:35) O čemu je riječ?

" Primi strašnog arkadijskog vuka u svoje podvodno carstvo, dragi strikane, i nećeš zažaliti. " Budući da nije imao kud, Posejdon pristane i krvoločna zvijer pretvori se u prelijepu ribu, sivih i srebrnih krljušti, boje nalik na onu kakve je bilo krzno nekadašnjeg arkadijskog vuka.

Neki savjetuju - postavi se, neki kažu - vrati joj milo za drago... a neki, poput mene kažu - odseli se, plati si svoj mir i nećeš zažaliti ni za kunom.

M pali mašine. ona naime vozi, dok muškarčine džonjaju. idemo prema obrovcu. zapravo ne idemo, bauljamo. zovemo hak. ni oni baš nisu sigurni gdje je sve murja prepriječila ceste. za obrovac da? ili ne?, ni da ni ne,;), pičimo prema zadarskom zaleđu, of the road. kuće zdesna vraćaju me u daleku 95. sve porokano, netaknute ruševine, jedna na drugoj, jedna za drugom. (zanimljivo, kad pereš autoputem u nekoj si drugoj stvarnosti. misliš da ovakvo što više ne postoji. a postoji, itekako.) i tako petnaestak građevinskih sablasti u nizu. i onda iznebuha iz mračine zablista jedna sasvim nova kuća. usred svega toga ničega. i pretpostavljate, nema fasadu. klasika. fakat, kad hrvatska turistička obećana nedodžija misli urediti ovaj kraj? bilo bi vrijeme. u playeru je, pogađate, još uvijek beck. sumanuto mu se vrti album za albumom. okrećemo za benkovac. u benkovcu sam trebao daleke 1990. početi svoju novinarsku karijeru za tadašnju tiskovinu bajkovitog imena crna kronika. naime, poslalo mene i frenda da ispitamo ono, jel se neko sjeća, prvo (ili zadnje, kako vam drago) ubojstvo u tom kraju koje je zapravo direktno prethodilo/povodilo ratu na ovim prostorima. pogađate, nismo otišli nikud. inače, tada su s nama u vjesniku cink (centar za izobrazbu novinarskih kadrova) pohađale neke danas velke mange, pogotovo žute štampe.. karin, oh karin. zašto ljudi koji tamo idu na more skrivaju tu istinu od susjeda ko zmija noge? a y. mi veli da je to kraj s prekrasnom vegetacijom. sad se ta divota od vegetacije svija gotovo do tla nošena orkanskom burom. kombi svako malo zanosi ko u lunaparku. da imamo jedro mogli bi uštediti o-ho-ho benge. fora je, nije dosadno, u svakom slučaju. stižemo u obrovac s visoka. ovako osvijetljen noću izgleda nestvarno, svemirska postaja usred ničega. recimo, tu vozači nlo-a mogu prezalogajiti nakon intergalaktičke vožnjice, uzeti hamburger, gucnuti sok ili što već. mjesto uopće ne odaje dojam metafore za najveću pušionu milijardu milja naokrug. uf, di je gračac, to mitsko mjesto spasenja? putniče namjerniče, kad si u gabuli samo navigaj na gračac, nećeš zažaliti daleko je još purgerija, dajte vi nama da se dokopamo gračaca, pa smo na vranim konjima beck? daaa, soundtrack za život, nonstop samo i jedino on, beck hansen. penjemo se i spuštamo po gudurama.

Bilo kako bilo, oko 7 sati ture ti ne gine, a nećeš zažaliti niti koraka unatoc utrošenom naporu.To su brda koja se ne zaboravljaju.

Odgledaj sve epizode, vjerujem da nećeš zažaliti

Eto, sada sam izaberi, a ako se odlučiš, nećeš zažaliti.

Nećeš zažaliti, totalno je drugačije kada ih gledaš u kontinuitetu koji nije prilagođen cenzorskim škarama TVa