Prva reakcija bile su glasine kako je riječ o nečijoj osveti za jučerašnji incident u Krnjaku, gdje su pripadnici Torcide skinuli s općinske zgrade zastva srpske nacionalne manjine.

Jeste li kada ljetovali u nečijoj kamp-kućici na moru?

Dakle, o tome se može pisati i objavljivati i u Rijeci, a kamo li da se se ne može što na Portalu NL napisati štogod o nečijoj guzi...

Ovih dana kada su uhvatili Luku Bebića, šefa sabora RH, da zapošljava ljude mimo natječaja ⠀ on ovako odgovara i brani se: " Kao da je Medak jedini koji se zapošljava po nečijoj preporuci.

Kustura nije željela komentirati zbog čega je ovaj predmet toliko stajao u nečijoj ladici.

Zablista u nekoj priči, u nečijoj suzi, osmjehu ili vihoru vjetra.

Čak šta više da nam tako sude u MAXtv Prvoj ligi popljuvali bi naše suce s optužbom da sude za nekoga ili po nečijoj naredbi.

Ministar Dražen Bošnjaković kaže kako uopće nije smatrao važnim što je došlo nekoliko desetaka optužnica za građane Rh, pa čak ni činjenica da je u jendoj od njih navedeno i ime potpredsjednika Sabora RH Vladimira Šeksa koji je u onih 24 dana koliko su se navodno kiselile optužnice u nečijoj ladici mogao poželjeti na službeni put npr. samo do susjedne BiH... i što bi se dogodilo da su ga u tom (a vrlo vjerojatno i bi) slučaju zaustavili...... i u lsičinama transferirali u neki kazamat....

Što više znamo o pojedincu, skupini, kulturi, nečijoj vjeri, manja je mogućnost stvoriti stereotipe ' oni su takvi ', te ih se bojimo i mrzimo.

Znaš Porto, problem je jedino ako ga Sančez uhvati nespremnog u nečijoj kući.

Ko smo mi da odlučujemo o nečijoj sudbini, o sudbini deteta nerođenog, BLAGO MAJCI KOJA SE STAVI U TU ULOGU

U saborskim kuloarima uvijek se dozna pravo stanje stvari, na primjer, što političari doista misle o nečijoj inicijativi, a aktualna je ova protiv ratnog profiterstva SDP-ova pravnog stratega Ive Josipovića?

To se ne odnosi samo na novinare u vašoj kući nego općenito na sve novine u Hrvatskoj koje s jednakim žarom bez imalo skrupula objavljuju detalje ove nesreće, piše čitatelj o praćenju pomorske nesreće koju je izazvao Tomislav Horvatinčić i nastavlja: Kako se osjeća obitelj pokojnika kad u novinama čitaju degutantne naslove o tome kako su propeleri broda izmasakrirali njihova tijela, kako je nečijoj majci odrubljena glava, a ocu odsječene noge?

Skrećući pozornost na program bespilotnih letjelica koje ubijaju i američke građane, Paul je protestirao zbog ovlaštenja koja su dana predsjedniku SAD-a, između ostalog i onog da samostalno donosi odluke o nečijoj krivnji i krivce kažnjava smrću.

Obzirom da Gradsko vijeće Grada Paga nije ovlašteno zauzimati stavove o nečijoj krivnji ili nevinosti, rasprava je zaključena bez donošenja odluke ili zaključka.

Imam osjećaj da to mi u rečenici puno radimo na našoj vezi znači da on pleše oko tebe dok ti uzgajaš paranoju da bi se opet moglo dogoditi to što se dogodilo ovo je inače zanimljiva formulacija koju ljudi često koriste kada se Dogodi Nešto Što Se Ne Smije Imenovati, što je u redu ako se radi o nečijoj smrti ili saobraćajki, pa čak i prevari, ali ženo draga Ono Što Se Dogodilo Jest - Ništa.

I šta bi ti npr. da se ubiješ radeći u nečijoj kampanji, pa ti taj za koga si radio, ponudi bolji posao, ti bi odbio, jer je tamo neki Perković.

A to je sve normalno vođe sindikata ionako na kraju završe u HDZ u nečijoj guzici

Svatko ima pravo da se bori za vlastiti probitak, ali zaista bi trebali iskusiti rad kod privatnika gdje se radi od jutra do sutra, plačeno je po nečijoj dobroj volji, a šihterice se krivotvore na zakonski broj sati.

Jer neshvatljivo je kako u nečijoj glavi, dakle pretežito očevoj i tek ponekoj majčinoj, ne plaćati, pomagati majci u odgoju svog djeteta?

moj susjed piše kolumnu za tjedni prilog u dnevnim novinama koje čitam. čitam ih zato jer ih moj otac kupi. tko zna kakva bih osoba ja bila da mi otac čita hrvatsko slovo ili kulu stražaru. godinama prije susjed se vraćao kući. nosio je bocu crnog vina i kolače iz slastičarnice. spotaknuo se o stepenicu i pao. boca se razbila i porezao se. mi smo iz stana čuli te zvukove jer je pao na prijelazu od drugog prema trećem katu. mi živimo na trećem katu. moj je otac priskočio u pomoć. meni su rekli da odem do petog kata i pozvonim na vrata njegove žene i javim joj da očisti krv i vino sa stepenica dok oni idu u bolnicu. dok sam se penjala stubama zamišljala sam kako nosim tragičnu vijest o nečijoj smrti. njegova žena me gledala pogledom kojeg se ne sjećam. njegova djeca su me gledala istim takvim malim pogledom. njegova žena ima mili glas. naslijedila ga je od majke svoje. nisam je već dugo vidjela. tko zna gdje je. sjedila sam u njihovoj dnevnoj sobi. linoleum u njihovoj kuhinji je bio ljepljiv od meda i mravi su sebi napravili stazicu. spavaća soba je bila ormar pun knjiga. u tom ormaru, mračnom, stajao je pisaći stroj. na njemu moj susjed tipka članke koje ja čitam u novinama.

Općina Bibinje veliku pažnju i brigu posvećuje upravo bolesnim i nemoćnim ljudima, a posebice onima koji su stalno ovisni o nečijoj pomoći.

Doista izgleda shizofreno da o nečijoj opskurnosti priča Ivo Banac, koji je povezan predavanjima sa Sveučilištem Yale u kojemu je sjedište (dakako u hramu bez prozora) tajnoga društva " Skull Bones " (" Lubanje i kosti ").

Danas vjerojatno slavlje ne bi bilo zasjenjeno sudskim razmiricama nekadašnjih suboraca, pričama o tajnim računima i " zaslužnim " generalima koji su se bogatili na nečijoj krvi i zbog kojih sutra možda slavimo dvanaesti umjesto trinaestog, četrnaestog ili petnaestog Dana pobjede. "

Osim toga, kako su rekli Nikica Gilić i Damir Radić, često se o erotskom i pornografskom može govoriti i izvan pojmova nekih određenih kinematografija budući da su redatelji često snimali filmove za privatnu upotrebu, ili po nečijoj narudžbi, no do takvih je filmova danas teško ili gotovo nemoguće doći.

Trebaju li vjernici izgubiti i onu posljednju nadu u vremenima suvremenog kaosa i je li ona ukinuta racionalno ili prema nečijoj želji?

vako, mislim da treba odvojiti neke stvari: njegova interpretacija nekih izjava sugovornika je vrlo problematična, a problematičan je i izbor citata iz stenograma. o tome je već dosta napisano i to je jasno... međutim, ima i ona druga (ili već treća stvar) a to su vrlo jasne i decidirane izjave koju su zasigurno i potakle zovku na ovakav " problemski " pristup. ako zapovjdnik obrane grada (borković) u prilogu doslovno kaže da mu je trebalo par stotina odmornih vojnika i da bi dobio rat (), i ako glavni zapovjednik vojske (tus) u istom prilogu kaže da se moglo probiti obruč i ući s pomoći u grad, onda to nije pitanje nečije kuhinje, predizbornih nadmudrivanja niti želja šprajca, zovka i tko zna koga to su ozbiljne primjedbe, najodgovornijih zapovjednika, izrečene puno godina kasnije, hladne glave i zato ih treba pozorno razmotriti. ne mislim da pri tome treba ići apriori s tezom o nečijoj krivnji, u ovom slučaju tuđmanovoj. mogao je on misliti najbolje i željeti najbolje, ali nekad neka odluka ne ispadne onako kako je autor zamislio. zato pustimo svakome i pravo na pogrešku. konkretno: je li doista tuđmanova kriva prosudba (vjera u međunarodne institucije) odgovorna za propast proboja u listopadu 1991. godine? ili je li doista grad moglo spasiti par stotina svježih boraca (toliko se u hrvatskoj moglo naći) i konačno na temelju kojih je informacija dedaković stalno i uporno ponavljao da netko krade oružje za vukovar, ali i upozorava na dezertiranja.... konačno je li istina da je dedaković zbog lumpovanja zakasnio na akciju proboja (kao što piše u službenom izvješću)?

Evidnetno je da je članak napisan nestručno, amaterski i uvredljivo za cijelu baletnu profesiju, očito po nečijoj preporuci i sugestiji.

Ovdje je stvar u tome da je umijeće pronaći radost u vrlinama, poukama i prilikama a ne stvarima - u nečijoj velikodušnosti, činjenici da nam je netko uopće nešto dao ili poklonio, u tome da smo dobili nešto što će u nekoj mjeri poboljšati kvalitetu našeg života, kao i u tome da nije stvar u predmetu već u gesti, ako se radi o poklonu.

Služeći se gotovo montažnom tehnikom poznatom iz Döblinovog romana Alexanderplatz, zatim grafičkim postupcima poput suženog teksta i kurziva kad se radi o nečijoj osobnoj priči, autorica opisuje atmosferu grada određenu mentalitetom njegovih stanovnika, bijeg odnosno pokušaj bijega od istog i osjećaj nepripadanja.