Nakon razdoblja pripremnih istraživanja i brojnih konzultacija, konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su 2001. godine u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, gotovo stoljeće i pol nakon posljednje cjelovite obnove izvedene u Veneciji i pedesetak godina nakon objavljenih članaka Grge Gamulina i Rodolfa Pallucchinija u kojima se to Tizianovo djelo opisuje kao odviše zaboravljeno, nečitko i opterećeno preslicima iz 19. stoljeća.