Sveta Stolica je za apostolskog upravitelja u Rijeci i Pazinu postavila Jamnika, za jugoslavenski dio Tršćanske biskupije Nežića, a za Porečku biskupiju Toroša.

U tom prijedlogu isticana je i varijanta koja je predviđala da Istarsko društvo nastavi i dalje samostalno raditi s tim da postane aktivnije i zaista nezavisno od utjecaja mons. Milanovića i biskupa Nežića.

Nakon što je smijenjen, Milanović se u razgovoru s Dušanom Jardasom i Dušanom Dekanićem u Pazinu 4. svibnja 1968. požalio na biskupa Nežića, da ga je smijenio s dužnosti rektora sjemeništa i ponudio mu mjesto ravnatelja gimnazije.

On se zalagao da Nežića zamjeni Pavlišić, što su podržavali i ostali svećenici.

Milanović je bio toliko ogorčen, da je najveći dio razgovora posvetio kritiziranju biskupa Nežića.

Milanović je ustrajao u kritikama biskupa Nežića i tijekom razgovora sa predsjednikom Komisije za vjerska pitanja SRH Zlatkom Fridom 15. srpnja 1969. u Pazinu.

Nedugo nakon tog razgovora Frid je dobio od Komisije za vjerska pitanja SO Pazin izvješće, u kojem se tvrdi da je baš Milanović bio inicijator potpisivanja navedenog pisma 50 - tak istarskih svećenika protiv biskupa Nežića, te je obilazio svećenike tražeći njihov potpis.

Citirajući biskupa Nežića rekao je: " Ja u ime savjesti ne mogu prepustiti ova područja Topolovca, Gradine i Pregare Sloveniji jer bi to značilo gubitak za hrvatski narod ".

U utrci u kojoj je nastupilo osam vozača Kodrić je stigao do uvjerljive pobjede ispred Viktora Bolšeca na drugom te Valtera Nežića na trećem mjestu.

No na kraju je za Nežića sve dobro ispalo.

U godišnjem izvješću Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske iz veljače 1962. u svezi s Društvom navodi se da su u Istri svih 78 svećenika članovi ĆMD, koje je preko Milanovića pod potpunim utjecajem biskupa Nežića.

S obzirom na tu odluku, Milanović je pismom od 17. listopada 1950. zatražio od biskupa Nežića da dozvoli da se Istarskom ĆMD priključe svećenici Dubrovačke biskupije, jer za to imaju odobrenje svoga biskupa.

Rečeno je da bi navodno Milanović za to dobio dozvolu od biskupa Nežića, koji je imao informacije, da Sveta Stolica želi srediti odnose s Jugoslavijom.

Na cilju utrke Bolšecova prednost u odnosu na drugoplasiranog Valtera Nežića iznosila je velikih 3,5 sekundi, dok je daljnjih 3 sekunde za Nežićem zakasnio trećeplasirani Alen Perušić.

Ime Buzeta zaslugom nemalog broja zanesenjaka i ljubitelja brzina koji su ili u Klubu ili i izvan njega doprinosili da sredina koja je iznjedrila niz sportskih automobilističkih imena poput Poropata, Nežića, Šverka, Baumana, Bošnjakovića, Vivode i u konačnici Bašića, ostane trajno upisana u povijesti automobilizma.

U grupi N najbrži je bio Saša Bitterman, ispred Ivana Černehe i Valtera Nežića.

U tom izvješću je istaknuto da je dolaskom biskupa Nežića, Milanović primio visoka odličja Katoličke crkve i postao rektor pazinske vjerske škole, te je nakon toga Milanović prestao kontaktirati sa državnim vlastima, odrekao se novčane pomoći koju je dobivao od Komisije za vjerska pitanja i priklonio se potpuno biskupu Nežiću.

Milanović je na to kazao da se u pitanju talijanskih biskupa radilo o obrani nacionalnih interesa a da se u pitanju ĆMD-a radi o vjerskoj stvari, braneći Nežića da mora postupati u skladu sa odlukom Biskupske konferencije.

Ističe se da je Milanović potpuno pod utjecajem biskupa Nežića, pa samim time i cijelo udruženje, zbog čega su iz vodstva izbačeni stariji pozitivniji svećenici, a na njihova mjesta imenovani mlađi i ekstremniji.

U osvrtu na odnos između biskupa Nežića i mons. Milanovića preč. mr. sc. Ilija Jakovljević, kancelar i ekonom Porečke i Pulske biskupije, izložio je bit dinamike te dugogodišnje suradnje napose u svjetlu hijerarhijsko institucionalnih obilježja i impozicija, ali jednako pažljivo iščitavši iz zapisa i djelovanja duhovnu, kršćansku narav tog odnosa.

U vinogradu Zvjezdana Nežića u Selcima, uz državnu cestu Lupoglav - Buzet, kraj samih obiteljskih kuća, prije nekoliko dana pogostila se - medvjeđa obitelj.

Porečka generalka u vrh je vinula i Marina Nežića (Buzet autosport) koji je treći sa samo dva boda manje od Kopajtića, a koji uz to još nema pobjede ove godine u kronometru Lige.

Iako je utrku započeo s drugog mjesta Viktor Bolšec u cilj je ušao kao prvoplasirani ispred Marina Čolaka i Valtera Nežića.

U klasi N5 pobjedu je odnio Saša Bitterman ispred Valtera Nežića i Dušana Graheka.

I treća vožnja bila je i treća sreća za Nežića.

Nije samo sreća pomilovala Nežića već i izvrsna vožnja i najbolje vrijeme dana 1:28,612 minuta dovela ga do pobjede na trećem ovogodišnjem ogledu kronometrista.

U toj odlučujućoj trećoj vožnji bolji od njega bio je i Dejan Kopajtić (AK Rijeka), kojemu kronometar baš nije sjeo kao slalom prethodnog dana, ali ipak dostatno za treću poziciju i pobjedničko postolje hrvatskog prvenstva i Lige Zapad pored Nežića i Sikirice.

Za Dina Svećnjaka, Aldina Lubenovića, Domagoja Perčinlića, Lovru Grgorinića, Patrika Repinca, Samuela Moscardu, Josipa Hmuru (najboljeg strijelca sa 9 postignutih golova), Benjamina Kocijančića, Nozi Kristaja, Mihaela Rovisa, Denija Radolu, Maura Nežića, Matea Di Giusta i Iriana Beviakvu, bilo je ovo prekrasno iskustvo te odlična uvertira pred predstojeći 18 - ti međunarodni turnir kojega će na svom Tivoliju krajem lipnja organizirati klub iz pulskog predgrađa i na taj način zaključiti uspješnu sezonu koja je za njima. (SPORT ISTRA/ZP)

Stupio sam u kontakt s uglednim pravnikom iz Poreča Jordanom Matkovićem, pravnim stručnjakom (na volonterskoj osnovi) pokojnog biskupa Nežića, umirovljenog biskupa Bogetića i sadašnjeg biskupa porečko i pulskog, mons Ivana Milovana.

Na sutrašnjoj utrci Honda Valvoline Yokohama kupa nastupit će sedam vozača, a prema rezultatima današnjih kvalifikacija s prve pozicije startat će Ivan Kodrić, koji je u oba treninga upisao najbrži krug ispred Valtera Nežića na drugom te Viktora Bolšeca na trećem mjestu.