Njegove su fotografije poslužile za objašnjenje zbunjujuće raspodjele spiralnih maglica na nebeskoj sferi: nema ih u ravnini Galaktike, ne zbog podređenosti Galaktici, već zbog tajanstvene tvari ugalaktičkoj ravnini.

Dinamika planetnog sustava i uvod u nebesku mehaniku - Newtonov zakon i Keplerovi zakoni - Keplerova jednadžba i proračun položaja planeta na stazi - položaj na nebeskoj sferi - proračun staze iz podataka opažanja

Uz veliku poluos, numerički ekscentricitet i inklinaciju, postoji još nekoliko veličina kojima jednoznačno određujemo prostorni položaj planetne staze i koje služe kod proračuna položaja planeta na njihovoj stazi i na nebeskoj sferi, što je detaljnije obrađeno u B3. Te se veličine definiraju u odnosu na ravninu ekliptike i proljetnu točku i prikazane su na slici B1.2.3. Uzlazni čvor planetne staze je točka u kojoj staza planeta siječe ravninu ekliptike, a u kojoj planet u svom godišnjem gibanju prelazi s južne nebeske polutke (u odnosu na ekliptiku) na sjevernu.

Iz tih elemenata moguće je, opisanim postupkom, proračunati položaj na nebeskoj sferi.

Napomenimo da je ovdje detaljnije prikazana samo jedna od metoda proračunavanja položaja objekata na nebeskoj sferi iz zadanih elemenata staza i to posebno za slučaj kada je staza elipsa.

Antisolarna točka je točka na nebeskoj sferi točno nasuprot Suncu.

Točke na nebeskoj sferi u kojima ekliptika presijeca nebeski ekvator zovu se točke ravnodnevice.

Poznavajući heliocentričnu longitudu Zemlje i heliocentričnu longitudu nekog planeta, grafičkim putem lako se određuje geocentrična longituda planeta i time njegov približni položaj na nebeskoj sferi.

Iz takvog crteža lako se geometrijskim putem pronalaze geocentrične longitude planeta (čime je određen njihov približni položaj na nebeskoj sferi), a može se približno odrediti geocentrična udaljenost svakog od planeta.

Ovim jednostavnim postupkom moguće je približno proračunavati buduće položaje planeta na njihovim stazama i na nebeskoj sferi.

Moguć je i obrnuti postupak, kojim se iz poznatih položaja planeta na nebeskoj sferi nalazi njihov položaj u odnosu na Sunce.

Proljetna ravnodnevnica (ožujski, martovski, proljetni ekvinocij) (vezano uz Vučedolski Orion) označava točku na nebeskoj sferi gdje ekliptika presijeca nebeski ekvator. (Kako ekliptika presijeca nebeski ekvator u dvije točke, postoje dva ekvinocija, proljetni - 21. ožujka i jesenski - 23. rujna).

Koordinata koja se uz rekstacenziju koristi u ekvatorijalnom koordinatnom sustavu, a predstavlja projekciju Zemljinih paralela na nebesku sferu, tj. zamišljenih kružnice na nebeskoj sferi paralelenih s nebeskim ekvatorom.

Stoga, u svom vlastitom gibanju na nebeskoj sferi, Mjesec svakim danom kasnije prolazi meridijanom mjesta.

Potonji, ako ga se prikaže onakvim kakav uistinu jest, ne bi više mogao biti tako sistematično obuhvaćen naracijom o nebeskoj sferi individualnog poziva i morala.

Koriste se za proračunavanje koordinata astronomskih objekata na nebeskoj sferi kao i za predviđanja astronomskih pojava (rezultati takvih proračuna objavljuju se u astronomskim godišnjacima), a mogu poslužiti i za određivanja nekih fizikalnih osobitosti nebeskih tijela (npr. za određivanje masa).

Radi izbjegavanja zabune spomenimo da se termin konjunkcija upotrebljava i za prividni bliski susret dvaju objekata na nebeskoj sferi (npr. konjunkcija Mjeseca i Venere i sl.).

Plejade se najbolje vide u zimsko doba kada se nalaze blizu zenita (Zenit je točka na nebeskoj sferi točno iznad promatrača.).

širina, galaktička: kutna udaljenost objekta na nebeskoj sferi, mjerena sjeverno ili južno od galaktičkog ekvatora uzduž velike kružnice koja prolazi galaktičkim polovima i objektom.

Ove tri veličine obično se nazivaju koordinatama geocentričnog ekvatorskog sustava, za razliku od sfernog ekvatorskog sustava u kojemu je položaj objekta na nebeskoj sferi jednoznačno određen dvjema koordinatama (α i δ).

Uz poznavanje izraza za elemente Mjesečeve staze i relacija koje opisuju Sunčevo gibanje na nebeskoj sferi, predviđanje nastupanja pomrčina Sunca i Mjeseca ne predstavlja osobit problem.

Zakretanje ekliptike dovodi i do promjena položaja ekliptičkih polova na nebeskoj sferi i promjene vrijednosti priklona nebeskog ekvatora (e) prema ekliptici.

astrometrija: grana klasične astronomije koja se bavi matematičkim rješenjima određivanja prividnih položaja objekata na nebeskoj sferi i pojavama koje uvjetuju promjenu tih položaja (sferna a.) kao i metodama određivanja koordinata nebeskih tijela iz podataka opažanja (praktična a.) te metodama određivanja koordinata stajališta i smjera prema nekoj točki na Zemlji iz opažanja nebeskih tijela (geodetska a.).

zviježđe: skupina zvijezda koja je svojim izgledom povezana s nekim slikovnim ili mitološkim motivom što omogućuje njeno prepoznavanje na nebeskoj sferi.

1. astron. točka na prividnoj nebeskoj sferi okomito iznad glave motritelja, usp. nadir 2. pren. najviša točka [ biti u zenitu biti na vrhuncu slave, uspjeha itd. ]; vrhunac

ekliptički pol: točka na nebeskoj sferi.

Mliječna staza: naša galaktika; također i svijetli difuzni pojas koji se vidi na nebeskoj sferi gledano u smjeru galaktičke ravnine.

geometrijski položaj: geocentrični položaj objekta na nebeskoj sferi u odnosu na pravi ekvator i ekvinocij, ali bez pomaka uslijed planetske aberacije.

duljina, galaktička: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena uzduž galaktičkog ekvatora od točke koja je odabrana tako da se podudara sa smjerom galaktičkog središta pa do velike kružnice koja prolazi galaktičkim polovima i objektom.

Točka na nebeskoj sferi prema kojoj se kreću Sunce i Sunčev sustav, a leži otprilike na položaju rektascenzija 18 h, deklinacija 30 ".