Pišem ti.. ovde pošto nemogu nigdi drugdi.. ovde di znam da nebudeš nikad navratio.. svaki dan je prazan bez tebe, od kad si otišao, koda nedostaje dio mene.. praznina je jedino što me ispunjava.. vidim te, uz tebe sam gotovo svake noći. ponekad si tolko daleko da te nemogu ni dotaknut ma kolko se trudila.. a ponekad si tolko blizu da osjetim svaki tvoj dodir.. mogu ti reći sve, pričamo, zezamo se.. sve neriješene stvari, sve nerečene rijeći, sve smo rekli.. a onda se probudim i shvatim da zapravo ništ neznaš, da nismo ni izmjenili rijeć.. osjećam te.. svaki dan.. koda još mogu čut tvoj glas, vidjet tvoj savršen osmijeh koji bi mi popravio dan.. mogu osjetit tvoj dodir.. mogu te držat za ruku.. osjećam da si kraj mene.. makar si daleko, ja mogu osjetit da si kraj mene.. sjećanje ostalo.. sjećanje koje ubija svaki dan sve više.. vjerovala sam.. u tebe, nas.. počela vjerovat i u sebe.. svi snovi, sve rijeći, svaki tren koji smo proveli zajedno, sve se razbilo u tisuću komadića onda kad si bez rijeći otišao.. fališ mi, fali mi sve u vezi tebe. neznaš koliko boli svaki put kada me nešto posjeti na tebe, svaka pjesma, svaka rijeć, svaki pokret, svaka stvar.. svaki put kad netko spomene tvoje ime ja se sledim.. svaki put kad netko spomene tebe osjećam bol.. izgubljena sam bez tebe, osjećam se jadno bez tvog pogleda, bez tvojih rijeći, bez tvojih dodira, bez osjećaja da si uz mene.. htjela bi da se vratiš, da sve bude kao prije, da svaku rijeć koju si rekao, da ispuniš.. kolko got bi to htjela, ja svoje osjećaje nemogu i ne želim mjenjat. za mene si bio i ostao najposebnije stvorenje na svijetu. najposebnija osoba, i zauzeo si velik i poseban dio u mom životu, postao si dio mog života.. kad sam te prvi put ugledala, znala sam da budeš ti taj koji će doprijeti do mene.. pridobit moje povjerenje, pomoći mi da pobjedim svaki strah, da postanem ono što sam željela biti.. a od kad te nema, osjećam da se svaki trud, svaka promjena, svaki pokušaj da bude bolje, sve to što sam uspjela sagradit u ovih 10 mj, sve za što sam se žrtvovala, sve što sam napravila i dala.. za tebe, sebe i nas.. sve to.. koda se srušilo u par sekunda od kad si reko da odlaziš.. htio bi da te pustim, da idem dalje.. kažeš nešt nije u redu, nešt se sjebalo, jednostavno to nije to.. bez trunke truda, bez trunke razmišljanja, reko si to koda je nešto što se događa svaki dan.. koda je nešto što nije vrijedno ničega.. koda nisam vrijedna truda, tak si se i odnosio prema meni.. za svaki trenutak sreće ja sam se borila.. svaka lijepa rijeć, svaki lijep trenutak proveden s tobom, dao mi je dovoljno nade i snage da pretrpim ostale loše trenutke koje smo imali.. sama sam se trudila, sama sam održavala našu vezu, uz to sam morala i učit tolko toga.. mjenjat sebe, imat tolko razumijevanja.. i imala sam, možda i previše.. imam i ja svoje mane, ali sam sve napravila za tebe.. kažeš da sam predobra, takve valjda nisu za tebe? i ovi kilometri, previše njih.. koji nas razdvajaju.. nisu me razdvojili od tebe, živiš još tu u meni, i mojim mislima i snovima.. svaki dan završim s mislima o tebi.. svako jutro budim se s tobom u mislima.. i kolko got se osjećala ko najzadnje smeće nakon svega što sam vidla, čula, doživjela.. nakon svega.. preko čega sam sve prošla, što sam oprostila, za što sam se trudila? da bi kraj bio takav? ne, trudila sam se i borila za tvoje povjerenje i tvoje osjećaje. trudila sam se jer jedina osoba koja je postojala za mene, bio si ti. i nisi to prestao ni biti. bio i ostao nezamjenjiv.. kud da idem sad? vjerovala sam da si mi sudbina, vjerovala sam u nas.. vidjela nas u budućnosti.. neću zaboraviti, neću zaboraviti sve lijepe rijeći.. kuda su one nestale? kako si samo mogao preći preko njih? kako su ti mogle bit samo prazne rijeći koje si najlakše mogai izgovoriti? a ne ispuniti? znaš, ja ih još uvijek pamtim.. znaš..? ja još uvijek vjerujem.. i znaš? nije mi žao radi ničeg.. da mogu, opet bi sve dala za tebe.. pamtim te, uvijek si uz mene, i ja uz tebe. možda ove rijeći tebi neče ništa značit.. ja eto, neznam niti šta da napišem još, niti šta da mislim, nemam ni inspiracije baš.. osjećam se prazno i loše.. htjela bi da si tu.. da me možeš samo zagrliti.. bez rijeći, osjećala bi se bolje.. obranio bi me od loših misli i lošegg raspoloženja, onako kako samo ti znaš.. jer uz tebe, nije bilo mjesta lošoj volji.. istinu nisi cjenio, drugačija sam od ostalih, znam da to nećeš shvatiti.. bar ne sad.. možda jednom shvatiš.. bilo smo najljepši par, bio si mi sve.. da ne lažem samu sebe i nikog.. priznajem da si mi i sad sve.. tvoje zlo. 21:58, Komentiraj 0 Print 27.10.2010. Laži nekog drugog, laži laži SVE, al meni više nečeš DOSTA JE mali moj znaj, sa nama je kraj.. gudbaj, gudbaj, gudbaj..:).......