nedjeljni ručak? imam tu pojavu, al nije tak ortodoksna kak je nekad bila. fala bogu. održala se juha (iako se ne bi svijet srušio ni da ona izostane ponekad) i nekakva papica kakvu ste svi opisali već. ako netko izostane s ručka, također se nitko ne uzbuđuje previše oko toga. jest će kad se vrati. prije je to bila blasfemija izostati. e, a zašto mrzim tu pojavu nedjeljnog ručka? zato što se uvijek netko poreže, naduren je, nešt izgori, osmudi se, netko šizi na nekog, u zadnji tren se shvati da nema vegete ili da je tata kupio krive kore za štrudlu... a imam i traume iz mlađih dana kad sam polupijan i mamuran od subotnjeg izlaska, primoravajući se na sve moguće i nemoguće načine žvakati sadržaj iz tanjura, slušao prodike o dugom spavanju, o lošim rezultatima u školi, o lumpovanjima. reći da nisam gladan je bilo ulje na vatru i to se nikad nije isplatilo priznati, već je trebalo stoički izdurat tih pol sata. najbolji dio nedjeljnog ručka je bio oko pol 3 kad sam već došao sebi i obavljao sam ponovljeni proces hranjenja na stoječki u kuhinji uz formulu na tv-u.