volim ovo vrijeme kad napetost oko slavlja i sveopćeg opijanja i prežderavanja prođe, neznam kako vi ali ja osjetim veliko olakšanje na nekoj intuitivnoj razini kad sva ta opća pomama isforsiranog slavljenja nečeg što više nema veze ni s religijom ni s opuštanjem ni s ičim što bi trebalo iskoristiti kao period u godini koji bi trebao biti vrijeme za opuštanje i druženje s dragim ljudima i s obitelji s kojom u tijeku godine nema baš puno vremena za intezivnije druženje.... sva ta halabuka i napetost u zraku mi zbilja ide na živce... uvijek se sjetim starog rimskog KRUHA I IGARA " ljude je zbilja lako zaokupirati glupostima i nametnuti im hedonizam kao bijeg od stvarnosti... kao da će sami čin prelaska na 01.01. sljedeće godine dovesti do nečeg bolje, pod tim bolje uglavnom se uvijek misli na još veću dozu HEDONIZMA na svim poljima... kao da život sam po sebi nije dovoljan nego ga treba trošiti na gomilanje novca i niskih strasti... kao da život sam po sebi nema tijek kojim treba upravljati... graditi... halucinogena ideja da će sve samo po sebi biti složeno upravo u zadovoljenju tog nesraznijernog i neljudskog hedonističkog načina života..... vrijeme kao takvo odnosno mjerenje vremena ne bi trebalo biti čimbenik koji određuje čovjekovo ponašanje, za mene je ono samo okvir koji nam omogućava da se bolje organiziramo i da život ima nekakav smjer i strukturu, onaj dio koji vrijeme nemože kontrolirati je onaj unutrašnji, prirodni tijek koji ima svoj vlastiti put, smjer, i nadasve razvoj... datumi ne mogu utjecati ili barem ne bi trebali utjecati na trenutna raspoloženja i navike.... zaboravlja se da je čovjek duhovno biće koje mora proći određene faze razvoja i koji bi trebao kroz život na zemlji evoluirati, nadići taj materijalni i hedonistički način života... ali ipak još uvijek ostaje zarobljen u materiji i zaboravlja svoju duhovnu stranu koja ga čini neodjeljivim dijelom prirode i tog sveopćeg i nedokučivog organizma SVEMIRA....