Koliko se sjećam, Mlečani su to lijepo radili, ukradeš i odsjeku ti ruku, kad ponestane ruku, ode glava:) ovo je slično, samo što te, ako je komentar motokultivatora ok, odmah riješe. no, što će tu biti krađa? često su časopisi i sami dostupni on-line, kao i raznorazne knjige (tipa google books). ovo što je ilegalno i jeste na naki način krađa, ali onda bi, u krajnju ruku, trebalo blokirati stranice, a ne ljude. a to je nemoguće jer ih je toliko i internet je ogroman prostor. s druge strane, ako spi jednog čovika onda bi trebao i druge, a propusti bi tek trebali biti propusti, devijacije, a ne pravilo. ako kaznimo svakoga tko je nešto skinuo gdje će biti korisnici interneta u zatvoru, u kreditima, u novim kriminalnim radnjama ionako etiketirani, nerijetko i zaduženi, gdje će biti demokratska participacija i civilno društvo (koje nam je, ruku na srce, i ovako nedovoljno razvijeno) i gdje će biti promocije svim ovim vlasnicima intelektualnih prava? dakle, mislim da je problem kako ograničiti internet i kada definiramo protupravno, koliko je to u krajnju ruku korisno, (eto ja ne bi zna za subotnji koncert pipsa da nisam bio na internetu, kao ni za gomilu bendova i pisaca čije proizvode sada kupujem i slušam/čitam) i kome je korisno? čini mi se da je odgovore na neka pitanja lakše, a na neka teže naći. mislim da bi dosta intelektualnih vlasnika moglo opet više gubiti nego dobiti jer nije baš da nam novci padaju s neba, i to uopće u Europi, a ovo im je dobar način promocije i toga da koju kunu ostavimo i njima nakon besplatnog upoznavanja s njihovim radom. distribucija internetskih sadržaja, u vidu neovlaštene prodaje, svakako bi trebala biti kažnjiva, ali postoje i drugačiji načini otkrivanja toga. a ispadi naših političara još jednom pokazuju njihovu razinu imaginacije i obuhvatnosti, a najvjerojatnije i deficita autonomnog mišljenja.