Nadalje su prikazani i ovi sadržaji: od antifašističke NOB do surovog totalitarizma; sukob sa Staljinom i Rezolucijom Informbiroa; istražni zatvori i pretežno administrativne kazne do 2 godine koje su se mogle u nedogled produžavati, kao i sudske višegodišnje kazne (obično za vojne osobe) do 10 pa i 15 godina sve za većinom verbalne delikte i nedužne ljude; zbivanja na Golom otoku od po zlu nezaboravnog iskrcavanja s broda PUNAT I glasovitih dočeka s prolazom kroz stroj samih kažnjenika do posebnih metoda mučenja na Radilištu 101 Petrova rupa i u groznim samicama.

Ne možete se baviti ni lovom ni ribolovom, jer biste pobili nedužne ljude puškom i dinamitom.

Granata koja je eksplodirala u turskom pograničnom mjestu Akcakaleu i usmrtila nedužne ljude nije ništa drugo nego Asadov pokušaj da izazove jednog jakog susjeda i u regiji za sobom ostavi spaljenu zemlju, kad on više ne bude predsjednik ", dodaje Güngör.

Kakav to soj ljudi onda stoluje u Haagu kad nedužne ljude tako lakonski kažnjava ni za što? pa zar se ne računa i trauma od psihičke boli koju su prisiljeni podnositi nedužni ljudi kad im sadistički suci izreknu ničim zasluženu kaznu zatvora?

Ne djeluje baš uravnoteženo kad, s jedne strane ministar Vlade daje izjavu da je na licu mjesta trebalo strijeljati bandite koji su ubijali nedužne ljude, a s druge strane, u stvarnosti, Vlada plaća obranu čovjeku koji je desetljećima simbol upravo takvih bandita.

Dajte toliko prostora u novinama i slike huligana koji pale, tuku nedužne ljude okolo i koji bi krivično trebali odgovarati, a ove sirote pustite na miru (iako su me po ženskoj liniji ras e zbog totalnog omalovažavanja sebe i svog dostojanstva)

I, na žalost, takvih huligana ima svuda, a jedino što ih eventualno može spriječiti da divljaju i mlate nedužne ljude jest efikasnije pravosuđe i rigoroznije kazne.

Naime, u intervjuu povodom proslave Dana domovinske zahvalnosti ministar obrane doslovno je rekao: " Mislim da smo naprosto na licu mjesta trebali strijeljati neke bandite koji su ubijali nedužne ljude, pljačkali po selima i kompromitirali ovu besprijekornu vojnu akciju ".

U Zagrebu je već krenula drama kao sinteza svega od 1941. g., i zato je pogrešno baviti se Bandić SDP, Čačić Vesna Pusić HNS, HDZ Marina MD... sve je to jad i bijeda naspram teme, Holjevac koji se je morao preobraziti od boljševika koji je ubijao potpuno nedužne ljude je za sve to i akademsku elitu nakon 71. neki nedostižni SF, liberal, demokrat, humanit, vizionar, igrač.

Naime, Austrijanci su se strašno ponašali u Bosni: pljačkali su trgovine, a neke nedužne ljude ubijali, primjerice, ubili su supruga moje tetke koji je imao veliki dućan s engleskim štofovima.

Tko je, zapravo, Dinko Dika Slezak izvan stranica crne kronike i što eventualno mogu biti povodi za napade na njegovu imovinu, ali i na nedužne ljude, što, na sreću dosad nije bio čest slučaj, pojasnit ćemo u ekskluzivnoj priči do koje je iz dobro obaviještenih i pouzdanih izvora došao jedino naš list.

Kad bi se mene pitalo, uveo bih jednaku ODGOVORNOST i za novinare i za čitatelje koji neistinama i izmišljotinama ozloglašuju nedužne ljude.

I upravo zato što novinari (i večernjakovci, nažalost) nedužne ljude proglašavaju kriminalcima bez da im je išta dokazano, dovelo je do ovih promjena u zakonodavstvu.

Pomahnitao zbog ljubavi, Orlando potpuno gubi razum, čini čudesa ali i ubija nedužne ljude koje bi morao braniti.

SToper najčasnija? najljepša? hahahaha.... a je i bezubi likovi koji su je nosili, vrli branitelji koji su ratovali po vojnim stanovima, maltretirajući nedužne ljude. ma baš... ajde... pali motore

Oš neš, al popunjenost mora biti 90 % pa makar i nedužne ljude u kaveze stavljali...

Vi imate debelo iskustvo u pucanju na nedužne ljude....

Ubijati nedužne ljude, civile, bez suđenja i prava na obranu, iz bilo kojeg razloga, pa i tog da su se nalazili skupa s onima, koji bi na suđenjima pali (da je suđenja bilo), jednako je fašizmu.

A NAKON PRESUDE ex-UK ministar vanjskih poslova Denis MacShane i avio je Jutarnjem listu: Gotovina je heroj jednako kao i Nijemci koji su masakrirali nedužne ljude u Lidicama ili Rusi koji su ubili poljske časnike u Katinu.

Iako su mnoge zemlje na problem terorizma gledale iz svog vlastitog kuta (Izrael, Rusija, Španjolska), neosporno je da se više nitko u svijetu neće moći skrivati iza terorizma, bez obzira na političke ciljeve, nitko nema pravo ubijati civile i nedužne ljude.

Istaknula je kako nema dvojbe da odgovarati trebaju oni koju su ubijali nedužne ljude, no svatko onaj tko brani svoje, a ne napada druge treba biti slobodan.

Ali, ako netko nije po podrijetlu Hrvat, ili se narodnosno ne osjeća Hrvatom (nego kao on tobože građaninom), to ne znači da takav u pravilu nema zašto biti čovjek i braniti nedužne ljude i narode od ikojega oblika genocida ili drugih oblika stradavanja.

5) Da li Iran ubija nedužne ljude?

Breivik je ubijao nedužne ljude, odjeven u lažnu policijsku uniformu, a kao motiv naveo je da Laburistička stranka promovira multikulturalizam i uništava norveški identitet.

U svojem ratu jednih protiv drugih ne libe se ni kopati po privatnim životima, podmetati svinjarije i miješati nedužne ljude u svoje prljave igre.

Svi krvnici koji su prije pedeset godina ubijali nedužne ljude danas u narodu uživaju status narodnih heroja i karijatida organizacije Pancasila koja broji preko tri milijuna mladih poklonika ustaljene doktrine koja opravdava mučenja i ubojstva.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Najstrašniji dan u svojoj povijesti se dasio u drugom svjetskom ratu kada su četnici napali i masakrirali nedužne ljude u selu.

Pod krinkom velikog hrvatstva ubijali su nedužne ljude.

A kad bi se ponetko javno pobunio protiv fizičkih i psihičkih tortura nad narodom, Udba je onda takve rado hapsila i lišavala života nedužne ljude.