No isto tako, poslušat ću rado i negativnu kritiku, iz dva razloga.

Samo je jedan on-line tzv. književni kritičar napisao negativnu kritiku, zapravo nepismen komentar o romanu, dok je bio niz drugačije intoniranih tekstova.

Ali ovako, moram napisati ponekad i negativnu kritiku.

Nitko ne plaća ni negativnu kritiku.

U slučaju da se kupac ne izjasni tijekom reklamacijskog roka, nećemo mu biti u mogućnosti izvršiti povrat (vi ćete to i dalje moći), ali će na stranicama Centra moći dati negativnu kritiku vašem proizvodu ili usluzi, što može utjecati na našu daljnju suradnju s vama.

I na početku kada sam dobila negativnu reakciju sam se kao što je normalno (bar mislim da je) u ljudskoj psihi, pokušala opravdati i pomalo se možda i uvrijedila jer sam dobila negativnu kritiku na nešto što nije trebalo biti bitno... bar u negativnom smislu...

Drago mi je što je Campo spomenuo političke karizmatike, jer mnogi Jobsovi sljedbenici NE MOGU DATI NEGATIVNU KRITIKU na bilo što što Apple napravi, kao što mnogi daju glasove na izborima na temelju te karizme pojedinca kojeg slijepo štuju umjesto političkog programa stranke (što bi bilo ispravnije).

Ivica Prtenja iz Profila istaknuo je da knjiga Tkanje života još nije dobila ni jednu negativnu kritiku te da je prodana u više od 60.000 primjeraka.

Iako, ponekad bi bilo poželjno čuti iskrenu i utemeljenu negativnu kritiku...

Kad mene ubace u to sranje, ako me ubace, ako ne još bolje, onda ćemo vidjeti čija majka crnu vunu prede (Leb 07.03.2006. 23:50) l. katoliče, je li činjenica da si valentov intervju otkrio tek sad iako on na knjigomatu stoji već godinu i 2 mjeseca? jeste. i čemu se onda pjeniš ako netko to spomene? mislim, jaka stvar, pa nitko nije svemoguć, zašto se ljutiš kad netko ukaže da ti je promakao intervju? zato što si tašt. no to nije grijeh. evo ja javno priznajem da sam tašt. no, mene ne smeta ako mi netko to spočitne... ali imam pravo ustvrditi da si i ti tašt. tašt si pa u komentarima voliš naglašavati kako si upravo TI napravio intervju sa Simićem, tašt si pa najavljuješ kako će Jergović u subotnjem Jutarnjem zatražiti da žiri ne uzima u obzir njegovu kritiku (ali ispadne smiješno kad to ne izađe u Jutarnjem kako si najavljivao nego u Globusu), tašt si pa se hvališ kako si jedini u Hrvatskoj objavio negativnu kritiku Houellebecqua, tašt si pa se pjeniš kad netko dokaže tvoju lošu informiranost, itd. i ja sam tašt, ali ja to ne namjeravam nijekati niti se toga sramim. štoviše, evo priznajem da sam u komentaru u kojem ukazujem na tvoje zakašnjelo otkriće valentovog intervjua s guštom iskoristio priliku da nahranim svoju taštinu podsječajući raju i na svoj intervju. ali bar sam iskren... no, tvoju taštinu najviše je zaboljeo epitet ' novinarčić ', je li tako? sorry, ali mislim da imam pravo na svoje subjektivno mišljenje da si ti još uvijek novinarčić. srećom, još si relativno mlad pa imaš vremena za 10 - 15 godina postati novinar, a do penzije možda i Novinar. (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:51) no, molim te, ne shvaćaj epiet ' novinarčića ' kao uvredu - pobogu, pa Novinara kod nas nema više od 7 - 8, a novinara jedva za 3 nogometne ekipe... (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:52) cadez, u medjuvremenu sam dobio nove informacije. dakle ono ime koje sam ti dojavio mailom mozes zaboraviti. vec sam objasnio zasto ne zelim o tome tko je pticar, vidi kraj gornjeg posta, ali da je podatak senzacionalan, jest. cudi me da jos nisi cuo, s obzirom da navodno vec pola zagreba bruji o tome, i ako se sve probije u javnost, a pretpostavljam da hoce, mogao bi se iz toga izroditi poprilican skandal. da ne ponavljam sve o tome sto pticar radi u civilnom zivotu, imas kod jesus quintane nesto moje na tu temu. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:52) a ti lebe, kad udjes u konkurenciju sljedece godine, bolje bi ti bilo da emigriras na trinidad i tobago, jer bit cemo brutalni kao nikad dosad i orgijati nad tvojim pricama bez prestanka. dakle povuci rukopis dok je jos vrijeme a u medjuvremenu keep mouth shut. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:52) slazem se, knjiski moljac nije tast. jer da jest ne bih mogao zivjeti od njegovih komentara. takodjer, zauzvrat, usao bih zahvaljujuci njemu na listu cool blogova. a ovako i dalje obitavam u svom krticnjaku i tek tu i tamo provirim van (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:52) Ovo s Ptičarem se pretvara u jebeni triler.

Ipak zbog jedne loše limenke nisam htio napisati ni jednu negativnu kritiku o ovom pivu, razlog je poznavanje tog piva.

- Naša evidencija ne bilježi niti jednu negativnu kritiku.

Kritičarka ' The Sunday Timesa ', Camilla Long, dobila je nagradu za najbolju negativnu kritiku godine.

Jagna Pogačnik, čest oslonac FAK-radionice, napisala je izrazito negativnu kritiku Valentovih Fatalnih žena..., reklo bi se s većim žarom nego kad je pisala o Ambri.

Ista ta Pogačnikova sto posto će napisati negativnu kritiku o svakom Araličinu romanu, ili romanu pisca desne orijentacije.

Nakon sto je Nenad Polimac objavio negativnu kritiku Zafranoviceva filma " Okupacija u 25 slika " hitno je poslan u vojsku, gdje je u dalekoj Makedoniji odgulio 18 mjeseci.

Nažalost vidim da se likovna kritika kod nas uglavnom svela na novinsku kritiku koja je uglavnom afirmativna i služi za informiranje publike; iz nepoznatih razloga služi samo kao opisivač umjetnika i njihovih djela izbjegavajući negativnu kritiku.

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.

No Donaldu Churchillu ni petsto dolara nije pomoglo da ublaži sasvim negativnu kritiku o njegovom dramskom tekstu koju je Alvin Klein objavio u New York Timesu 1993. godine.

Moram priznati da me je ipak začudilo da je negativnu kritiku objavila novinarka koja mi je na tom istom filmu i čestitala.

Kako će onda kritičar pisati negativnu kritiku?

Ne okrivljujte drugu osobu, čak joj ne upućujte ni negativnu kritiku.

Nadam se da ćete za nekoliko dana vidjeti i tortu koju planiram raditi za kućnu proslavu.: sretan: Pitu je vrlo jednostavno napraviti, a nisam još naišla ni na jednu negativnu kritiku.

Odazvavši se pozivu urednika uglednog časopisa Quarterly Review, Wilberforce je napisao negativnu kritiku Podrijetla vrsta.

Citira i negativnu kritiku svoje knjige u »New York Times Book Reviewu« 1985. godine (»Kad g.

Prema Pavičićevu svjedočanstvu, početak kraja zahuktao se nakon što je VUS objavio negativnu kritiku Igora Mandića posvećenu pjesmi " Što bi morao komunizam " Gorana Babića, koju je taj hrvatski pjesnik namijenio Josipu Brozu Titu.

Fitzgeraldov prijatelj Robert Clark napisao je negativnu kritiku njegovog prvog romana S ove strane raja, nazvavši roman ' uvredom za vrijedne članove društva ' (koji čitaju fine knjige Shakespearea, Whitmana, Shelleyja i ostalih kanonskih veličina).

Znam kritičara koji nije napisao ni jednu negativnu kritiku.

Halle Berry nosila je Versace, također svjetlucavu kreaciju, kao i Nicole Kidman koja je zbog haljine L ' Wren Scott dobila i pokoju negativnu kritiku.

Zadnjih mjeseci sve sami hvalospjevi, nikako naletiti na neku negativnu kritiku.