To je bio uvod u prilog koji je tumačio presudu generalima ističući pritom teze tužilaštva koje je sud prihvatio zelenom bojom (ubojstva, okrutna postupanja, nehumana djela, progone i deportacije, pljačku, udruženi zločinački pothvat), a tezu obrane koju nije prihvatio crvenom bojom (organiziranje evakuacije).

Osim toga, ubojstva, nehumana djela i okrutno postupanje bili su također prirodna i predvidljiva posljedica provođenja udruženog zločinačkog pothvata o kojem se iznose navodi.

U ovom, kao i u nizu drugih slučajeva, Vijeće je ustanovilo da su pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije počinili okrutno postupanje i nehumana djela, što se tereti kao ratni zločini i zločini protiv čovječnosti.

Kaznena djela o kojima tužitelj iznosi navode uključuju deportaciju i prisilno premještanje, pljačkanje javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje, ubojstvo, nehumana djela i okrutno postupanje.

Udruge podsjećaju da je Ratko Mladić 1995. optužen pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju za kaznena djela genocida, zločine protiv čovječnosti, za druga nehumana djela te za kršenje zakona i običaja ratovanja počinjena na teritoriju BiH najkasnije od 12. svibnja 1992. pa do najmanje 22. prosinca 1996.

... kao kršenje ratnih zakona i običaja; 7. Deportaciju ljudi, kao zločin protiv čovječnosti; 8. Nehumana djela (prisilna premještanja), kao zločin protiv čovječnosti; 9 - 14. Protupravno teroriziranje civila,...

Vijeće je u svojim zaključcima istaknulo da Perišić nije kriv za zločin progona i istrebljenja u Srebrenici, ali da je u slučaju Srebrenice kriv za ubojstva, nehumana djela, ranjavanje, premještanje, progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi.

Optužen je za djela progona krajinskih Srba uključujući: deportaciju i prisilno premještanje, razaranje i paljenje srpskih kuća i poduzeća, pljačku javne i privatne srpske imovine, ubojstva i druga nehumana djela uključujući granatiranje civila i zlostavljanje; nezakonite napade na civile i civilne objekte; nametanje restriktivnih i diskriminatornih mjera uključujući nametanje diskriminatornih zakona, diskriminatornu eksproprijaciju imovine; nezakonita zatočenja, nestanke...

Također ga se tereti za pljačku javne i privatne imovine, razaranje imovine, prisilne deportacije i druga nehumana djela. Ta su djela činjena s namjerom da se obeshrabri ili spriječi one koji su već pobjegli iz područja, neposredno prije ili tijekom operacije Oluja ili predviđajući oružani sukob, od povratka njihovim domovima.

U ostalih šest točaka optužnice tereti ga se za ubojstva, deportacije i progone, te druga nehumana djela kao zločini protiv čovječnosti te za pljačku, nasumično razaranje gradova, sela i naselja kao kršenje ratnog prava i običaja.

Nitko dobronamjeran neće i ne može zanijekati, da su se tijekom akcije Oluja dogodila i neka nehumana djela, ali za te čine trebaju odgovarati oni koji su ih počinili, jer odgovornost je određena i ograničena, a nikako kolektiv-hrvatski narod, kako bi možda želio i zastupnik u Hrvatskom saboru, dr. Pupovac.

Osnove su optužbe protiv Miloševića: genocid i udruživanje radi provedbe genocida, zločini protiv čovječnosti u koje su ubrojeni protjerivanje, istrebljenje, ubijanje, zatvaranje, mučenje, deportacija te ostala nehumana djela.

Želimo podsjetiti da je Ratko Mladić, još 1995. godine, optužen pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (dalje: MKSJ) za kaznena djela genocida (genocid, supočiniteljstvo u genocidu - čl. 4. Statuta MKSJ), zločine protiv čovječnosti (progon, istrjebljenje, ubojstvo, deportacija, druga nehumana djela (prisilno premještanje) definirana čl. 5. Statuta MKSJ-a) te za kršenje zakona i običaja ratovanja (ubojstva, okrutno postupanje, napadi na civile, uzimanje talaca) počinjeni na teritoriju Bosne i Hercegovine najkasnije od 12. svibnja 1992. pa do najmanje 22. prosinca 1996. Optužnicom ga se tereti da je kao neposredni počinitelj sudjelovao u udruženom zločinačkom podhvatu u BiH s ciljem da se eliminiraju ili trajno uklone, silom ili drugim sredstvima bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugo nesrpsko stanovništvo s velikih djelova BiH i to skupa s generalima Miloradom Talićem, Stanislavom Galićem (Stanislkav Galić pravomoćno je 30. studenog 2006. osuđen pred MKSJ na doživotni zatvor za kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na Sarajevo), Dragomirom Krstićem (19. travnja 2004. godine pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora, između ostalog, i za pomaganje i podržavanje u genocidu), Momčilom Krajišnikom (pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora) i drugim članovima rukovodstva bosanskih Srba te Slobodanom Miloševićem i drugim vojnim i političkom ličnostima iz tadašnje SFRJ, odnosno Republike Srbije.

Također ga se tereti za genocid, kažnjavanja, nehumana djela i ostale zločine kada su snage pod komandom ubile nesrbe tijekom i nakon napada na gradove širom BiH, zatim da je zarobio tisuće nesrba i prebacivao ih u logore gdje su njegovi vojnici po njegovoj zapovjedi ubijali, mučili i seksualno zlostavljali zatvorenike.

Optuženima se stavlja na teret da su u osam općina i nizu zatočeničkih centara tijekom dvije i pol godine vojnih djelovanja počinili niz kaznenih djela koja se navode u 26 točaka optužnice, među kojima su progon, ubojstvo, silovanje, deportacija, prisilno premještanje, zatvaranje i nehumana djela kao zločini protiv čovječnosti, a tereti ih se i za povredu Ženevske konvencije.

Žalbeno vijeće haaškog suda 2001. osudilo je Šantića, bivšeg zapovjednika u vojnoj policiji HVO-a, na 18 godina zatvora za progon, ubojstva i druga nehumana djela zbog sudjelovanja u pokolju više od stotinu muslimanskih civila u travnju 1993. u Ahmićima.

Optužnica je teretila Perišića i da je podržavao ubojstva, nehumana djela i istrebljenja koje su pripadnici VRS počinili u Srebrenici.

Kriv je i što u svojstvu nadređenog nije kaznio počinitelje kaznenih djela vezane za raketiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. Kriv je za ubojstva i kršenje pravila ratovanja, za nehumana djela, za ranjavanje i ubijanje civila u Zagrebu.

U vezi predstojeće presude MKSJ u predmetu Gotovina, Čermak, Markač podsjećamo da se optužnicom IT 06/90 okrivljenicima kao sudionicima zločinačkog pothvata, po garantnoj zapovjednoj odgovornosti (propuštanje nadređenog), stavljaju na teret progoni, deportacije i prisilna premještanja, pljačkanje javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje, nehumana djela i okrutno postupanje, te ne reagiranja na zločine počinjene na nižim razinama: što uključuje ubijanje civila u općinama Knin (sela Kovačić, Đurići, Žagrović, Grubori), Orlić (sela Orlić, Šarena Jezera/Vrbnik, Uzdolje), Kistanje (selo Kakanj), Ervenik (selo Oton) i Donji Lapac (selo Oraovac).

Šešelj je pred Haškim sudom optužen za progone na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi, deportaciju, nehumana djela, ubistvo, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela, uništavanje i pljačkanje javne i privatne imovine u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini.

U 2002. godini optužnice su objedinjene i Mladića i Karadžića teretilo se za genocid, sudjelovanje u genocidu, progone, istrebljenje i ubojstva, deportaciju i nehumana djela, protupravno teroriziranje civila i druge napade na civile, okrutno postupanje i uzimanje talaca tijekom rata u BiH.

U uvodu odluke Vijeće podsjeća da su i Čermak i Markač optuženi za progon, deportaciju, nasilne deložacije i druga nehumana djela koja se u članku 5 Statuta ICTY-ja opisuju kao zločini protiv čovječnosti, kao i za ubojstva, pljačku i razaranje gradova i sela.

Haško tužiteljstvo tereti ga u 11 točaka optužnice da je po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti kriv za genocid u Srebrenici, u kojem je ubijeno osam tisuća Bošnjaka, za opsadu Sarajeva s 12 tisuća žrtava, za istrebljenje, ubojstva i progon, deportaciju, nehumana djela, protupravno teroriziranje civila i uzimanje talaca tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

Čermak i Markač u izmijenjenoj se optužnici od 14. prosinca 2005. u devet točaka po osobnoj i zapovjednoj odgovornosti terete za progon, ubojstva, deportacije, nehumana djela, razaranje i pljačku kao zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja počinjena protiv krajinskih Srba tijekom i nakon operacije Oluja 1995. Gotovina se za ista kršenja međunarodnog humanitarnog prava na istom području i u istom razdoblju tereti u sedam točaka izmijenjene optužnice od 24. veljače 2004. Sva trojica terete se da su navedena djela počinili u okviru " udruženog zločinačkog pothvata ".

Približno 1.000 stranica bavi se činjenicama o zločinima, od čega oko 500 obrađuje ubojstva, uništavanje i pljačku imovine, nehumana djela i okrutna postupanja u ukupno 14 općina, a nekih 300 stranica posvećeno je granatiranju Knina, Benkovca, Gračaca, Obrovca, Donjeg Lapca i Strmice, te deportacijama i prisilnom premještanju stanovništva.

The Independet 9. prosinca 2005., ničim utemeljeno, piše doslovno: »Gotovina je naložio svojim postrojbama da poduzmu nehumana djela (sic).

" Nije kriv ", odgovarali su odvjetnici, u ime svojih branjenika, na dopunjene točke optužnice koje ih terete za ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti i nehumana djela kao kršenje ratnog prava i običaja

On se u 13. točaka tereti se za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, između ostalog, za ubojstvo, nehumana djela i napade na civile počinjene od 1993. do 1995. u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu.

U sažetku presude koji je sudac Alphonse Orie pročitao u sudnici navedeno je kako točke optužnice obuhvaćaju zločine počinjene nad krajinskim Srbima u razdoblju od kraja srpnja do 30. rujna 1995. godine, što uključuje pljačku, deportacije, ubojstva, nehumana djela, okrutna postupanja, progone, protupravne napade na civile i civilne objekte....

Elite, tajni vladari su stvorile potrebe koje nisu potrebe, stvorile su iluziju potreba, no danas kada nam te iluzije žele oduzeti, grčevito se borimo da ih zadržimo, spremni smo na razna gruba nehumana djela samo da bismo ih održali.