Ok nisam baš cvilidreta, dosta toga mogu podnijeti otprilike bol do nekih granica recimo onesvješćivanja moj prvi porod je bio upravo takvo iskustvo, ne ništa mi nisu dali, jer tada u tom mjestu, u toj bolnici, su bili valjda po onoj - tako se kalio čelik a ja, ja onda postanem poprilično otrovna prema njima, sebi, pa komentiram recimo u tim momentima neizdrživih višesatnih trudova sam pjevala borbene jesam ono znate - ustajte vi zemaljsko roblje.. pa su me gledali onak malo čudno, onda sam im se ipak onesvijestila pa su me pljusnuli osvježavajuće buđenje bilo je popraćeno mojim komentarom - ok. a kad prelazimo na čupanje noktiju?.. pa su me opet gledali.. onak malo čudno pa kad je izlazila posteljica ja sam prokomentirala ako je i maternica tu negdje, da bi htjela da je vrate, jer bi je ja rado još imala, neko vrijeme, jer može mi zatrebati pa su me gledali.. onak malo čudno i tako..