Ne znam kako vi, ali ja zazirem od trenutka kada ću nekoj nepoznatoj i najvjerojatnije zbunjenoj studentici (ili studentu, svejedno) širom otvoriti vrata svog doma (u koji nitko ne smije ući bez moje dozvole osim policije, i to samo uz sudski nalog, što, ako malo bolje razmislite, zapravo NE uključuje penziće prerušene u inkasatore koji bi samo virnuli imate li negdje skriven nekakav TV u obliku plazme, radija, kompjutera, valjda i mobitela ili bondovske kemijske, zatim studente prerušene u zapisivače brojeva koji se vrte na raznim trošilima (brojevi, ne studenti), liječnike prerušene u kontrolore koji provjeravaju bolujete li zaista ili ste doma ostale da napravite hrpu blagdanskih kolača npr. te studente prerušene u popisivače stanovništva).