Otvorio se pitanjima i problemima vremena i epohe, problemima Crkve, zemalja u razvoju, nekršćanskim religijama, nekatoličkim vjeroispovijedima.

Konfesionalni vjeronauk u hrvatskoj školi jedinstven je predmet takva obrazovnog sustava, jer je jedan od njegovih postulata usmjerenost na dijalog te je stoga bitno otvoren drugim kršćanskim konfesijama i nekršćanskim religijama.

Proces približavanja Katoličke Crkve pravoslavlju i zajedničke akcije s nekatoličkim i nekršćanskim vjerskim zajednicama tekao je od pape Ivana XXIII pa sve preko Pavla VI i Ivana Pavla II.

Sama ideja hodočašća, pobožnom pokloničkom putovanju koje treba donijeti duhovnu korist, ima svoje korijenje u Sv. pismu, mada ne u ovakvom i ovolikom obliku kakav se danas vidi ne samo u katoličkoj verziji kršćanstva, već i u nekim drugim kršćanskim ili nekršćanskim denominacijama.

Ali, i kao vjernik užasnut sam izloženim nekršćanskim i blasfemičnim predmetima na božićnim izložbama gđice Kunac.

Kako se ističe u deklaraciji u odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama »Nostra aetate« Drugoga vatikanskog koncila, Crkva gleda s poštovanjem i muslimane »koji se klanjaju jedinome Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima«, premda oni Isusa ne priznaju Bogom (br. 3).

Crkva u njima gleda uzore, vidi stabilnost i riznicu iz koje će izvući ono najbolje za naviještanje Evanđelja Isusa Krista. " Tukara je istaknuo važnost svjedoka tradicije i analizirao teološku metodu otaca, ističući kako su danas aktualni i oni preko tradicije prenose i ističu jedinstvo u različitosti, dok se i " Drugi vatikanski koncil poziva na primjere i naučavanje svetih Otaca kako bi Crkva stekla sigurnost da je na dobrom putu, posebice što se tiče duhovne obnove, plodnog ekumenskog dijaloga i dijaloga s nekršćanskim religijama ".

Osim izravnih kontakata s drugim kršćanskim Crkvama i crkvenim zajednicama radi pozivanja da pošalju svoje promatrače na Drugi vatikanski sabor, Tajništvo je, kao pripravno saborsko povjerenstvo, priredilo i Saboru predstavilo nacrte budućih saborskih dokumenata o ekumenizmu Unitatis redintegratio, o nekršćanskim religijama Nostra aetate, o slobodi vjere Dignitatis humanae i, zajedno s doktrinarnim povjerenstvom, dogmatsku konstituciju u Božjoj objavi Dei Verbum.

K tomu nije se po našem barem znanju, našlo u Krapini do sada ni rimskih starinah, prem da Blašković baš protivno tvrdi, želeći dokazati, da je uprav ovdje stojala rimska Jovia. 3) Nastaje dakle veliko pitanje, da li je za vrieme Rimljanah ikakovo mjesto stajalo tamo gdje je današnja Krapina, jer ako i ima u blizini krapinskoj njekih prastarih zidinah, koje narod zove židovskim gradom, to sviedoči samo toliko, da je tu stojao njeki grad još onda, kad je tamošnji narod poganske viere bio, te su ga uprav zato kasniji kršćani nazvali židovskim, to će reći nekršćanskim, kao što imamo više takih primjerah u našem narodu.

Akademik Mislav Ježić, indolog, s predavanjem na temu Hinduizam i kršćanstvo, komentirajući latinski tekst deklaracije Nostra aetate o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama koja se u broju 2 bavi odnosom prema hinduizmu i budizmu, pokušao je ukazati na neke zajedničke elemente kršćanstva i hinduizma pri čemu je, kako i sam priznaje, pribjegao simplifikaciji hinduizma koji, kao što je poznato, ne predstavlja jednu religiju, nego mnoštvo različitih religija i sekti često međusobno i suprotstavljenih.

BARRON: Katolištvo je stoljećima dijalogiziralo s nekršćanskim izvorima.

Dakle, za nas je dijalog s nekršćanskim izvorima nešto što činimo od početaka.

Istaknutu ulogu ima i odnos kršćanstva prema nekršćanskim religijama.

Zašto mu ja trebam ponavljati ono što si ti imao prilike već pročitati o povijesnim nekršćanskim izvorima?

Knjiga ukazuje na sve poveznice današnjeg kršćanstva sa starim, nekršćanskim vjerovanjima i na to da je kršćanstvo odavno zaraženo tim vjerovanjima te da se kroz njega ovakvog kakvo danas je u Rimokatoličkoj crkvi zapravo i dalje slave ta stara vjerovanja, tj. da se u biti časti Zloga, a ne Boga.

Pojasnit ću ovo bajke, ti zapravo krećeš od kršćanskih pretpostavki (Bog je ljubav), pa ju pokušavaš svojim (nekršćanskim) argumentima oboriti (Bog me tuče)?

Vrlo je važno znati da je naša Crkva otvorena i dijalogu s ostalim vjernicima koji pripadaju drugim nekršćanskim vjerama, a znamo da je i na Drugom vatikanskom saboru otvorenost Crkve prepoznata i prema onima koji ne vjeruju.

Jasno nam je da je Mažuranić pri tome mislio na one koji nekršćanskim ideologijama razaraju tkivo hrvatskog naroda.

Tako, između ostaloga, govori o čovjeku pozvanom na radost, o mladima i Bibliji, o molitvi i prorocima, o svjetski poznatim svecima i nekršćanskim religijama, o vjeri i slobodi itd.

Predbacuju joj se križarski ratovi, inkvizicija, nasilno nametanje kršćanstva nekršćanskim narodima, bogatstvo i druge slične pojave.

Primjerice, pod izlikom dijaloga koketira se s duhom svijeta, poistovjećuje se katolicizam s drugim kršćanskim konfesijama, kršćanstvo se poistovjećuje s drugim nekršćanskim religijama.

Taj zaokret posebno je došao do izražaja u promjeni koju je Crkva učinila u odnosu prema svijetu, drugim kulturama i nekršćanskim religijama.

U njemu možemo prepoznati Crkvu koja dijalogizira sa svijetom, kulturama, nekršćanskim religijama; Crkvu koja slijedi zov i potrebe konkretnog čovjeka koji je »put Crkve«, kako je to definirao papa Ivan Pavao II, i to posebno zov rubnog, izgubljenog, materijalno i duhovno siromašnog čovjeka; Crkvu koja u kulturi i znanosti prepoznaje nove znakove vremena; Crkvu koja želi unijeti kršćanske vrjednote u sve dimenzije ljudske egzistencije: kulturu, odgoj i obrazovanje, politiku, ekonomiju, zakone, brak, obitelj...

Svi pojmovi koje si nabrojao stoje u evanđeljima (ako želiš mogu i citirati-ali bih ti ipak preporučio da pročitaš NZ-možda ti štogod bude jasnije) i temeljne su odrednice istih (Kraljevstvo božje u dolasku, djeca božja, sin..) (ali ne i nauk u smislu zakona) pa samim tim u biti smatraš evanđelja nekršćanskim.

Giovanni Parisi je 1936. godine osjetio unutarnji poziv da bi se Red morao uključiti u misionarsku aktivnost u nekršćanskim zemljama.

Kad je o tome riječ, prvo što trebamo istaknuti jest da je njegovo razapinjanje zabilježeno i u nekršćanskim izvorima (spominju ga Tacit, Josip Flavije, pa čak i Babilonski Talmud), što znači da se njegova smrt križu doista dogodila, sa svim strahotama koje takva smrt ima u sebi.

Istaknuvši da se Katolička Crkva u Hrvatskoj u svojoj suvremenoj povijesti susreće s različitim kršćanskim i nekršćanskim vjerskim zajednicama, zaključio je kako katolici nemaju drugog puta osim ekumenizma, što je kao obvezu naglasio i Drugi vatikanski koncil.

Bilo je među njima biskupa misionara i domaćih biskupa, pastira zajednica rasutih među nekršćanskim pučanstvom, koji su na Koncil predstavili sliku Crkve prisutne na svim kontinentima i približili složene stvarnosti tadašnjeg takozvanog " Trećeg svijeta ".

Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti Sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude. ' Deklaracija Nostra aetate o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama, br. 3)

Stalno je kao kućni prijatelj pio krv ovom svećeniku, dolazio i rodbini ovog svećenika, postao je članom obitelji, sa potpuno krivim nekršćanskim nazorima.