Što bi uzeli? (keš bi došao od nekreditnog novca, a kredit imamo sada) Da vam sad netko predloži potpuno ostvariv plan za izlaz iz krize, ali bez EU.

Gornji izračun je po formuli: (P/C) P = I; gdje je P = GDP; C = TROŠAK; I = DOHODAK; Posljedice primjene NEKREDITNOG NOVCA u prvoj godini.

Posljedice primjene NEKREDITNOG NOVCA u drugoj i trećoj godini.

- Postupno smanjenje stope PDV-a na 18 % i niže Mogućnost primjene NEKREDITNOG NOVCA iziskuje određene političke uvjete, stoga Pokret PATRIOT Vladi Republike Hrvatske P R E D L A Ž E - Trenutni prestanak zaduženja Republike Hrvatske.

Iako zvuči kao utopijska priča za laku noć, primjena NEKREDITNOG NOVCA je samo politička odluka samostalnog, svjesnog, odgovornog i suverenog naroda.

Stojan Nenadović, (09.10.1942. 21.05.2011.) veliki borac za ljudska prava, koji je po svojoj prilici prvi napisao osnovne teoretske postulate za sustav nekreditnog novca, u svom članku Esej o društvu kaže: Arnold Tojnbi je povijest proučavao kroz promatranje rađanja, razvoja i propasti dvadeset i jedne civilizacije.

Kritike koje općenito idu na ideju nekreditnog novca su mahom površne, vjerojatno kao odraz osobnosti samih kritičara, koji prečesto, bez ikakve refleksije, strukturnu osobu korporacije nadređuju ljudskom biću.

@Nostradurus apsolutno je točno sve kaj navodiš vezano uz model monetarne ekspanzije putem kredita i činjenice da se kontrola količine novca u sustavu mora provoditi izdavanjem nekreditnog novca od strane države a ne u obliku duga od strane privatne bankarske oligarhije. međutim, malo je naivno očekivati da bi kritična masa radništva to mogla shvatiti i da bi se oštro mogla postaviti vezano uz takvu ideju. revolucija se mora graditi na jednostavnim i lako razumljivim porukama. npr. način da se ruši ovaj paralizirajući monetarni sustav bi bio da se ljudima utuvi u glavu da moraju prestati plaćati svoje kredite.. začas bi se stvari posložile na svoje mjesto. prikaži cijeli komentar

Želim vam od srca puno sreće u daljnjoj borbi za kreditnu reformu, a iako o toj temi nekreditnog novca znam podosta, ipak je moje znanje preoskudno za jedan kvalitetan osvrt na tu temu.

Dosta o tome za sada... 1: Plan nekreditnog novca ne šteti drugim državama: Točno, on šteti samo međunarodnoj bankarskoj oligarhiji (koja, gle čuda upravlja najmoćnijim državama svijeta) 2: Tko će nas napast: Tko je napao Libiju, od koga je Siriju spasio Ruski veto???

Što se tiče ekonomske i gospodarske situacije, jedini način za izlazak iz dužničkog ropstva je implementacija NEKREDITNOG NOVCA, najplemenitije ideje u povijesti ljudskog roda.

Bizarna je činjenica da je Hitler kad je došao na vlast od Njemačke koja je tada imala inflaciju od nekoliko tisuća puta, u samo nekoliko godina stvorio industrijskog giganta s takvom snagom da je mislio da može osvojiti svijet, upravo uz pomoć NEKREDITNOG NOVCA. prikaži cijeli komentar

Osnove postavke dobre emisije novca (u daljnjem tekstu nekreditnog novca) su: emisija novca ne treba stvarati dug državi ekspanzija novčane mase mora biti zadana emisijom novca novčana emisija mora biti u skladu sa povećanje ponude roba i usluga Chicago plan (www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2012/wp12202.pdf) razdvajanja emisije novca od kredita ima stvara dva izvora novca.

MMT je tu kapitalistički model implementacije nekreditnog novca.

Tu dolazi do moguće i vjerojatne razlike u kapitalističkoj i socijalističkoj implementaciji nekreditnog novca.

Država može financirati i deficit platne bilance sa inozemstvom emisijom nekreditnog novca.

Nadalje ukupna kamata koja se naplaćuje na ime izdanih kredita ne smije sigurno biti veća od emisije nekreditnog novca.

To što iznos mogućih zaračunatih kamata može prelaziti i vrijednost emisije nekreditnog novca bi riješili zakoni tržišta.

Sa tog stanovišta je i sama primjena nekreditnog novca u kapitalizmu dosta upitna.

Ubojstvom Kennedya, lihvari su spriječili stvaranje nekreditnog novca.

Ako tako rade, nikad ne mogu doći u krizu u kakvoj se sada nalaze, a ni nitko drugi ne može doći u krizu. Prihvaćanje kreacije nekreditnog novca u jednoj državi povlači za sobom vrlo ozbiljne posljedice prestanak trčanja za vlastitim repom u bjesomučnoj trci za novcem kojeg moramo nekomu vratiti s nepodnošljivim kamatama, prestanak proizvodnje loše robe koja se mora kvariti kako bismo stalno kupovali novu i novu robu (stvari), prestanak iscrpljivanja prirodnih resursa zbog profita po svaku cijenu; podrazumijeva društvo obilja, zadovoljnih i zdravih ljudi.

U Velikoj Britaniji je poslanik Douglas Carswell podneo UK banking reform bill u kojem se daje britanska verzija nekreditnog novca koji se zove positive money.

Prema mojoj teoriji ovaj način je način emisije nekreditnog novca kao novčanog izraza viška korisnosti.

Nije previše reći da bez ustanovljenja emisije nekreditnog novca nema šansi za prevazilaženje kako nacionalne tako i svetske ekonomske krize.

To je već korak do nekreditnog novca.

U uslovima inflacije kreditnog novca ostvaruje se istovremena nominalna ravnoteža društvenih računa, kojom se udovoljava dogmama tradicionalne ekonomske nauke, i realna neravnoteža (pri kojoj je zbir dohodaka veći od zbira troškova), kojom se ostvaruje teorija o postojanju viška korisnosti i nekreditnog novca (jer se u formi kredita emituje, bar delimično, realno nekreditni novac).

Suma dohodaka u nekom društvu je sastavljena od dohodaka koji su ugrađeni u troškove i od dohodaka koji su dobijeni iz emisije nekreditnog novca, tj. iz porasta ekonomske racionalnosti a ne troškova.

Jasno je da cene ne mogu rasti ako centralna banka emituje tačno potreban iznos nekreditnog novca.

Ako društvo nije toliko bogato da ima dovoljno nekreditnog novca, ono mora neophodne društvene potrebe, nadoknađivati porezima.

Koloko se društvo više razvija, smanjuje se potreba za porezima, jer se društvo sve više finansira iz nekreditnog novca.